Dobio sam neki dan pismo od jednog građanina gdje on kaže kako inače ne čita Globus, ali je zadnji broj pročitao i tamo vidio članak jednog novinara tog istog Globusa “kolumniste, pozamašne kilaže, odnosno tonaže, koji inače laže kad zine”, a za koga dotićni čitatelj pouzdano zna da je “prodana duša i agent vlasti, koja god trenutačno bila”, te da “s premijerom putuje po svijetu i Bog samo zna što sve tamo s njim radi”, pa kako je, po njegovom mišljenju ta osoba “opasan agent raznih tajnih službi” i kako mu “nije mjesto u javnim medijima”. Pa me pita mogu li ja što uraditi (ili moja stranka, ili politika kao takva, bilo tko u ovoj državi) da se takve osobe makne jednom zauvijek s javne scene. Tako meni dotični gospodin kaže i tako me pita.
Naš je Ivo Sanader vrlo često na raznim okupljanjima Europske pučke stranke - Europskih demokrata (EPP-ED), koji za sebe voli reći da su kršćanski demokrati. Osim što mu je to česta prilik da se sastane sa Silvijem Berlusconijem i Angelom Merkel, uz Sanadera, nezaobilazan posjetitelj takvih skupova je i Vojislav Koštunoca. Čovjek koji s trećim rezultatom na posljednjim parlamentarnim izborima u Republici Srbiji traži mjesto premijer.
U tom je biranom društvu naš Ivo Sanader vrlo često, kako se sam hvalio, lobbirao za hrvatske interese u Europskoj Uniji. I počesto prigovarao SDPovcima te HNS-LDu da ne odrađuju svoj dio posla među svojim stranačkim frakcijama u Europskom parlamentu. Osim što je na partijska okupljanja letio službenim avionom i na račun državnoga proračuna, naš je Ivo uvijek tvrdio da ima jako dobre prijatelje u EPP-EDu. I da će mu oni, a usput i Republici Hrvatskoj, prokrčiti put u Europsku Uniju.
Sređenih podataka nema, podacima ne vlada nitko. To je masovni lov na ugore od kojih će se slučajno uloviti jedan, i taj na neki neobični način. Podaci su možda ključni rubni dio, obzirom na pretjeranu znatiželju i ignoranciju. To ja velika slabost a istovremeno jedno od najjačih oružja, dobro prikriveno i moćno. Umijesto navaljivanja bolje je drukčije i do boljeg će se doći, to je kao sa svim čudima koje život nosi. Malo apstrakcije pa malo konkretne zabave slijedi.
U političkoj praksi teče strasno na sve strane, što rubove niti ne dotiče. Naši podaci su također na rubovima. Neki vele previše podataka, sintezu molim. Sve više se veli čemu to služi. Neki vele nema podataka nema dokaza. Šta je to s podacima? Naši, često i njihovi. U nekim drugim prigodama ćemo zasebno obraditi hrvatsko podzemlje, nadzemlje i kontaktne djelove, vrste i tehnike. Ovdje samo neke točke i orjentiri. Renomirana enciklopedistika i leksikografija, statistika, država, novinarstvo u Tenesiju i još puno toga je napravilo i proizvelo čuda ali, i sami znate ... Uvijek istovremeno previše kontrole da ima i nema podataka, da se kroje i prekrajaju, čega nema ni u crtanim filmovima. Jedan čovjek sam sebe obrne više puta do podne. Dva čovjeka obrnu sebe i puno drugog. Čovjek i magarac su dodatna pomutnja. Zatim kontinuitet čistih i upornih laži, radi uobičajenih potreba. Zatim minimalizam, tu je a ne gura se, radi drugo, koji puno toga ostavlja gotovo bez podataka.
Konačno, probudio se SDP iz dubokog sna nakon kojeg je utvrdio da 40 posto Hrvata ima samo završenu osnovnu školu ili je uopće nema. Gordo je podigla glavu privremena predsjednica stranke Željka Antunović i neki dan na TV-u uzviknula negdje između Neba i glava birača: „Izaberite nas i mi ćemo Hrvatski narod ponijeti u zemlju pismenosti, u blagostanje znanja“, i u stilu: „Bez SDP-a nema ulaska u pismenu Europu“.
Tako viče Antunovićka da pričekamo izbore i da će oni pokrenuti svoj jedinstveni program školovanja i opismenjavanja. I dok ona viče po našoj metropoli, u onoj nekadašnjoj, u slobodnom kraljevskom gradu Varaždinu, župan Radimir Čačić otvara multimedijalni informatički praktikum na Drugoj gimnaziji. U njemu će se na 30 računala, putem projektora i internetskih veza interaktivno učiti gimnazijalci kako svojim znanjem pokoriti Europsku uniju kad u nju uđemo, a poslije nastave odrasli će se opismenjavati kroz cijeloživotno obrazovanje, ali ono informatičko.
SDP je odlučio udarati ritam ovogodišnje kampanje.
Prošlog ljeta su organizirali tematsku konvenciju koja je bila posvećana radničkim pravima. Sjećam se da su im se mediji izrugali. Niti godinu dana kasnije, naziru se oblici nečeg konkretnog izniklog na zaključcima te konvencije.
Glavna vijest u svim informativnim emisijama elektronskih medija u Hrvatskoj jučer je bila Sanaderova „bomba“. U prva dva mjeseca ove godine gradovi su ostvarili veće prihode od poreza na dohodak nego prošle godine a to je rezultat decentralizacije koju je provela Vlada i poziva gradove koji su povećali cijene komunalnih usluga, da ih vrate na staro. To je ukratko sukus „bombe“ koju je Sanader jučer izgovorio na sjednici Vlade. Tu točku najavio je uzvikom „Imamo bombu!!!“
Sanader laže! Zašto to mislim? Idemo redom.
Prvo, tvrditi da je decentralizacija dala pozitivne učinke na temelju podataka (prihoda) samo za prva dva mjeseca je podvala iz dva razloga:
a) porez na dohodak kojega plaćaju zaposleni i koji je sada u cjelosti prihod lokalne i regionalne samouprave (osim onih 21% koji idu u fond izravnjanja decentraliziranih funkcija) je redovni, mjesečni prihod lokalne i regionalne samouprave i on nema takozvana „sezonska“ odstupanja.
b) porez na dobit koji je sada u cjelosti prihod države ima sezonski karakter jer se oko 80% toga poreza uvijek uplaćuje tokom ožujka i travnja mjeseca (nakon završnih računa).
Drugo, tek nakon što se uplati porez na dobit po završnim računima za prošlu godinu, biti će moguće usporediti prošlu i ovu godinu i utvrditi efekte decentralizacije a objektivne podatke moguće je dobiti tek na temelju prihoda za prih 6 mjeseci ove godine i usporedbe s prošlom godinom.
Treće, Sanader je prešutio odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je prije dvadesetak dana ukinuo odredbe zakona o financiranju lokalne i regionalne samouprave u dijelu poreza na neobrađeno a obradivo poljoprivredno zemljiište, neizgrađeno građevinsko zemljište i na neiskorištene poduzetničke nekretnine. Ta tri poreza u cijelosti su bila prihod općina i gradova i ukidanjem ta tri poreza oni će ostati uskraćeni za oko 120 milijuna kuna.
Četvrto, Sanader je prešutio i to da se u narednih nekoliko mjeseci na temelju poreznih prijava vrši povrat poreza na dohodak onima koji su na to ostvarili pravo. Taj povrat poreza građanima od sada u cijelosti ide na teret općina, gradova i županija. U nekoliko slijedećih mjeseci prihod s naslova poreza na dohodak će im biti umanjen za iznos povrata poreza na dohodak građanima s njihovog područja.
Peto, točna analiza efekata decentralizacije moguća je tek za cijelu godinu kada će se raspolagati s točnim podacima uplaćenih poreza na dohodak i dobit te lokalnih poreza.
Tada će biti moguće utvrditi tri grupe jedinica lokalne samouprave:
a) one kod kojih je efekat decentzralizacije pozitivan jer su i do sada imale vići udio u prihodima s naslova poreza na dohodak a mali ili zanemarivi s naslova poreza na dobit što prije svega ovisi o strukturi poduzetništva i gospodarstva u cjelini.
b) one kod kojih će efekat bit jednak nuli, dakle ni smanjenje ni povećanje
c) one kod kojih će efekat biti negativan jer su značajne prihode ostvarivali s naslova poreza na dobit koji je sada državni prihod a povečani udio u porezu na dohodak neće donjeti toliko koliko su izgubili kod poreza na dobit.
I bila je to bomba. Dimna, puna „smrdljivca“!
Na prošloj sjednici Sabora jedna od najeksponiranijih tema bila je Izviješće o radu Državnog ureda za reviziju za 2006. godinu, te Izvješće o obavljenim revizijama za 2005. godinu. Rasprava je trajala čitavu srijedu, 21. veljače, a za govornicom su se smjenjivali predstavnici svih klubova zastupnika, dok su ispravci netočnih navoda pljuštali na sve strane. Dodajmo k tome da smo spomenuto Izvješće primili nekoliko dana prije rasprave na CD-u, obzirom da ono broji desetak tisuća stranica teksta. Ni tu priči nije kraj. Naime riječ je o skraćenom izvješću, dok se cjelovito izvješće nalazi u Državnom uredu za reviziju. Uzmemo li u obzir da samo npr. cjelovito izvješće za Grad Zagreb ima više od 28.000 stranica teksta, potpuno je razumljivo zbog čega je zastupnicima dostavljen skraćeni materijal.
Drlesarov post kojeg upravo procitah mi je bio zanimljiv prikaz politickog trenutka.
Veli on da je "sada (...) jasno (...) da samo dvije parlamentarne stranke na izbore idu s željom da smjene nesposobnu vlast HDZ-a. To su HNS i SDP."
Ono sto mene kao vanjskog promatraca zanima, osim naravno platforme koju svaka od tih stranaka zastupa su - "igraci"
Naime - ako pretpostavimo da je HDZ-ov sastav poznat jer su na terenu trenutno tako rasporedjeni, a ako bude izmjena i o njima ce se javno znati, ono sto bi valjalo znati to je - kako opozicija (ili barem te dvije parlamentarne stranke sa zeljom) misli organizirati vlast?
Sada je jasno da će parlamentarni izbori u Hrvatskoj biti 25. studenog ove godine.
Iako se špekuliralo i o 18 studenom kao mogućem datumu izbora, Sanader se očito odlučio za 25. studeni. Jedan od mogućih razloga za to je i 18. studeni koji se obilježava kao dan tragedije Vukovara a propustiti hodočašće u Vukovar u sklopu predizborne kampanje očito nije želio.
Ima li sama činjenica da će izbori biti u studenome i zakonodavno značaj? Ima!
Naime, prema našem Ustavu izbori se MORAJU održati (krajnji rok) najkasnije 60 dana po isteku mandata aktualnog saziva Sabora. To konkretni znači da je zadnji ustavni dan održavanja izbora 20. veljače 2008. godine (sadašnji saziv Sabora konstituiran je 22. prosinca 2003.). I što sada? Zamislimo na trenutak situaciju da svaka Vlada koristi spomenutu mogućnost i izbore provodi na samom kraju ustavnog roka. To istovremeno znači da bi slijedeći ustavni rok za parlamentarne izbore bio u travnju, pa potom u lipnju, pa u kolovozu... A jedna od kvaliteta izbornog procesa je i jasnoća, predvidljivost KADA će se izbori održati. U tom smislu puno mi se boljim rješenjem čini ono iz zakona o lokalnim izborima u kojemu je propisano za se izbori održavaju svake četiri godine, treće nedjelje u mjesecu svibnju.
Dana 6. listopada 2005. godine Hrvatski sabor raspravljao o prijedlogu Zakona o potvrđivanju Memoranduma o suglasnosti o osnivanju Nacionalnog fonda između RH i EU. U toku rasprave o predloženom zakonu, Klub zastupnika Hrvatske narodne stranke predložio je zaključak kojim Sabor obavezuje Vladu RH da svakih šest mjeseci Saboru podnosi izvješće o korištenju sredstava predpristupnih fondva EU namjenjih Hrvatskoj. Sabor je s 93 glasa „za“ i 3 „suzdražana“ prihvatio naš prijedlog.
Od tada je prošlo 17 mjeseci a Vlada Saboru nije dostavila NI JEDAN izvještaj. Ocjenjujući da su podaci o korištenju sredstava predpristupnih fondova EU od nacionalnog značaja i da javnost ima pravo znati koliko je sredstava povućeno, za koje programe ili projekte i kako se ta sredstva koriste odlučili smo Saboru podnjeti interpelaciju o radu Vlade. To je naime jedini poslovnički način da kao oporba prisilimo Vladu da poštuje zaključke Sabora.
