pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nužnost nužnosti u nužnom nije posve nužna (naglasak na "u nužnom"), mogućnost još ne nije nemoguća a razlozi za to nisu tako posve neodoljivi i posve snažni. Slutilo se je to već prije, po blagim nijansama i rijetkim trenucima slabosti, što sada može biti predmet pažnje ne gledanja (uključujući tv), kada nužnost nužnosti u nuždi nužno mora obaviti nuždu (jer je marljivim napredovanjem sazrelo ponešto toga za nužnu nuždu, uz zadovoljenje svih ekoloških zahtjeva i kriterija, već se razno podrazumijeva).

Vijest o izlasku Dražena Budiše iz HSLS-a koji je posljednjih godina bio počasni član stranke i jedan od osnivača ne iznenađuje obzirom na zbivanja oko i unutar same stranke. Međutim, ne bih se zadržavala na povijesnim činjenicama i zadnjoj moralnoj veličini hrvatske politike, nego bi uputila na mnoge komentare koji su HSLS-u nakon izbora najavile potpuno nestajanje s političke scene u naredne četiri godine. Može li bilo koja stranka opstati bez svoga članstva i biti sama sebi svrha i cilj? Naravno da ne može, ali nekima baš i ne polazi za rukom da pogledaju istini u oči nego im je lakše davati netočne navode u novinskim stupcima i tako obmanjivati javnost, ali time najviše sebe.
Da je tome tako govori još jedna činjenica o potvrđivanju državnih tajnika iz kvote HSLS-a koji su svi redom ostali na svojim pozicijama, a što se znalo davno prije izbora. Ali to nije ni bitno kad se sagledaju dvije velike greške koje su učinjene prije samih izbora:
1. raspuštanje osječkog ogranka i rušenje HSLS-ova gradonačelnika Benašića

Dok djeca idu naokolo u blagdansko večer, imam vremena, pa pratim što se i ovdje na Pollitici događa. Čini mi se da se, bez obzira na to kako će tko ovo shvatiti, previše pažnje koncentrira na sporedne detalje, a ona najbitnije i dalje prolazi nezapaženo. A to najozbiljnije jest da postoje argumentirani razlozi za ozbiljnu sumnju da smo na izborima imali potpuno nelegitimnu situaciju, i dobili nereprezentativni Sabor. To ne smije biti ni u jednoj zemlji koja drži do sebe, i do koje se u svijetu drži, a Hrvatska je uvaženi član međunarodne zajednice i nestalni član Vijeća sigurnosti UN, kandidat za članstvo u NATO-u, i konačno pregovara za pristup u Europsku uniju. Ostaviti ovako veliku mrlju na imenu i liku Hrvatske države je previše rizičan čin, za hrvatske međunarodne i unutarnje odnose u Hrvatskoj.

I. UMJESTO UVODA:

"Optužujući, siguran sam da sebe izlažem optužbama za klevete. Ali to nije važno. Akcija koju pokrećem je usmjerena samo da pospješim eksploziju istine i pravde. Neka presuđivanje bude pri punoj svjetlosti dana! Ja čekam." Emile Zola u aferi Dreyfus

U skladu s gornjim citatom, molim vas da ovaj post pročitate pažljivo, bez obzira na njegovu pomalo neuobičajenu dužinu, uključujući i ono što donose uključeni linkovi (na druge članke i prikaze), jer se ovdje radi o izuzetno važnim, dapače presudnim stvarima. Zamornu dužinu teksta sam pokušao razbiti razmacima, boldiranjem teksta, te podjelama po glavama i poglavljima nadajući se da sam dovoljno učinio da ovaj sumorni tekst bude dovoljno čitak i „pitak“. Mi moramo biti svjesni da je Hrvatska na raskrsnici u kojoj se jednom zauvijek mora prekinuti s nedemokratskim praksama i „lažnim standardima“.

II. IZBOR POVEZANIH VIJESTI:

Parlamentarni izbori 25. studenog su nezakoniti!

Birači su opet fantastično glasali. Obzirom da su dali najviše glasova SDP-u, to je nedvojbeno znak da su, kao i uvijek, za mali predah postojeće vlasti i da igre željnije opcija uleti u igru. To što su sačuvali neke korektiv igrače a neke izbacili iz igre se odlično uklapa u globalnu namjeru da se malo promjeni i igra, ali tako da bude malo zanimljivije i razigranije, a ne da medvjedi u medvjeđem snu igraju igru.

I sada kao neki problemi oko tako odličnog izbora. A kako bi tek bilo da je malo brutalniji, što su svi zaslužili nakon toliko desetljeća pijanki. Već 1972.-1980.g. je potrošeno i hapano 40 mlrd dolara više nego što je zarađeno i već tada su razni, većina, prolupali, na ekstra dogovornoj osnovi se primio i maoizam. I to non stop jaše, sve do danas, u produžecima još i više.

Naš je Ivo Sanader vrlo često na raznim okupljanjima Europske pučke stranke - Europskih demokrata (EPP-ED), koji za sebe voli reći da su kršćanski demokrati. Osim što mu je to česta prilik da se sastane sa Silvijem Berlusconijem i Angelom Merkel, uz Sanadera, nezaobilazan posjetitelj takvih skupova je i Vojislav Koštunoca. Čovjek koji s trećim rezultatom na posljednjim parlamentarnim izborima u Republici Srbiji traži mjesto premijer.

U tom je biranom društvu naš Ivo Sanader vrlo često, kako se sam hvalio, lobbirao za hrvatske interese u Europskoj Uniji. I počesto prigovarao SDPovcima te HNS-LDu da ne odrađuju svoj dio posla među svojim stranačkim frakcijama u Europskom parlamentu. Osim što je na partijska okupljanja letio službenim avionom i na račun državnoga proračuna, naš je Ivo uvijek tvrdio da ima jako dobre prijatelje u EPP-EDu. I da će mu oni, a usput i Republici Hrvatskoj, prokrčiti put u Europsku Uniju.