Nakon prošlogodišnjeg harača na mirovine čiju je ustavnost potvrdio i Ustavni sud, umirovljenici su po već poznatom nepisanom pravilu opet najviše pogođeni još jednom, ovaj puta i krajnje nelogičnom ili možda bolje kazati Superhikovskom podizanju RTV pristojbe . Kako je TV mnogim umirovljenicima i jedini prozor u svijet, a svaka kuna nasušna potreba za puko preživljavanje, ovo će povećanje mnogima od njih definitivno značiti i potpuni zabavno – informativni mrak….. prenose danas među prvima portali Večernji list.hr, business.hr……
Potaknut danasnjim intervjuem u emisiji g. Stankovica "Nedjeljom u 2" u kojoj je gost bio g.Čačić, odlucio sam napisati kratak osvrt na njegov nedavni nesretni dogadjaj te percepciju javnosti i sam PR od strane g. Čačića.
Prvo, krenimo od osnova, sto je to krizni PR, odnosno krizno komuniciranje?
Crisis communication is sometimes considered a sub-specialty of the public relations profession that is designed to protect and defend an individual, company, or organization facing a public challenge to its reputation. These challenges may come in the form of an investigation from a government agency, a criminal allegation, a media inquiry, a shareholders lawsuit, a violation of environmental regulations, or any of a number of other scenarios involving the legal, ethical, or financial standing of the entity.
Poznati primjer hrvatskog kriznog komuniciranja bio je slucaj Karlovacke pivovare prilikom koje je stradala nevina osoba. Taj primjer je LOŠ primjer kriznog komuniciranja, odnosno primjer kako ne komunicirati.
Zanimljivo je bilo promatrati kako deklarirani ljevičari dijele minuse na moj prethodni dnevnik (ne samo) kojim sam pokušao na jedan ležerniji način prikazati neka događanja iz mog okružja… Promatrajući ta „dakako argumentirana“ minusiranja postalo je i ne samo meni jasno da je to što mi napriča moj Štef baš i nije tako bezazleno… pa sam još malo bolje otvorio okice i napregnuo uši kako bi malo temeljitije pogledao što se to zbiva u nekada i mojoj stranci.
Kad je čovjek bliži dvoznamenkastom broju preživjelih i proživljenih desetljeća no jednoznamenkastom onda mu iskustveno kazavši sve teže prodaju razne fore tipa crveno crno, svjetlo tama, dobro zlo…. itd itd… pa tako i ova posljednja u koju me moj dugogodišnji frend i politički sudrug već danima uvjerava. Pa tako Štef (nazovimo ga tako u ovoj priči) nikada uzbuđeniji čeka unutarstranačke izbore u SDP-u jer se i sam kandidirao za predsjednika lokanog stranačkog odbora odnosno stranke.
I tako moj dobri Štef sa svojim prepoznatljivim svijetlim i velikim očima poput lampe meni kaže kako će eto po prvi puta sve njih izabrati samo i jedino članovi stranke po principu jedan čovjek jedan glas….. što je odmah pomislih, nešto izvanredno, pače nešto što je dosita demokratski iskorak u biranju stranačkog vodstava koje je do sada uvijek postavljao neki iznad lokalni stranački poglavica….. no kako je tako bilo i u svim ostalim strankama nije se moglo drugačije, pa ovo sada što Štef priča da se u SDP-eju događa je nekaj sasvim novega u našem mestu.
Može li se smatrati pobjedom ili uspjehom ako stranka u kratko vrijeme ostane prvo bez svog najboljeg ili barem jednog od najkvalitetnijih članova, a onda i nekoliko slijedećih iz samog vrha, pa k tome i još 10 % svog članstva??
…. Jer upravo to se dogodilo SDP-u čiji je član izabran za predsjednika RH i koji će i po sili Zakona danom inauguracije formalno prestati biti njihov član, no po svemu što se već sada može vidjeti i čuti to izgleda neće biti samo formalno tako…. što je samo po sebi i objektivno gledajući očima građana Hrvatske dobitak za njih, ali samim time i sasvim izvjestan kvalitativni gubitak za stranku koja ga je kandidirala.
Svi su oni lopovi… Opelješili su Hrvatsku… Sve su to korumpirani političari,…. Prijevremeni izbori su jedina šansa da se pronađe izlaz iz ovog mraka i dužničkog ropstva koje nam je svakim danom sve bliže… Ili plati ili vrati zavapiše neki… Nema apsolutno govora o nekoj koaliciji SDP-a i HDZ-a osim u slučaju teške ugroze….. Tako nešto nije u domeni razmišljanja ozbiljnih političara…. ...Je samo niz naslova i izgovorenog u raznim medijima ne samo čelnika obiju najvećih stranaka u Hrvatskoj sve do prije neki dan,… sve do okončanja predsjedničkih izbora koji su polučenim rezultatima po svemu sudeći upalili crveno svjetlo za uzbunu najvišeg stupnja u HDZ-u i SDP-u…… jer ovi predsjednički izbori su definitivno potvrdili kako građani sve manje vjeruju u trenutno velike političke stranke sa jedne strane, a sa druge kako sve više preferiraju nezavisne kandidate ili pak traže neke potpuno nove opcije…
Nekako baš i nisam bio na čisto trebam li ili pak ne pisati neki dnevnik sa osvrtom na prethodno održane izbore, no niz do sada objavljenih dnevnika i „dnevnika“ naprosto mi ne ostavlja previše manevarskog prostora,…. posebno nakon ovog (odličnog) zadnjeg od @frederik-a koji je kroz jednu vrlo aktualnu „prizmu“ (naroda – DEMOS-a) poslao jednu izuzetno jaku poruku koja će još dugo zvoniti, a posebno u ušima svih crkvenih dostojanstvenika u Hrvata, pa sve do samog do Rima.
Nije mi nakana biti general poslije bitke i sada vam na pollitici pametovati ili objašnjavati kako i zašto su se neke stvari odvijale glede sudjelovanja SU-a u ovom izbornom procesu jer sam to u već dovoljnom broju komentara (+@DEMOS) objasnio onima koji razumiju političke realitete u RH, stoga molim pokušati preskočiti SU u možebitnim komentarima…..
Što nedostaje političkoj ponudi u Hrvatskoj? Koji ideali i koji program? Svatko na pollitici tu ima svoj odgovor. Ne mogu se oteti činjenici da ipak veliku većinu vremena pričamo o desnom i lijevom centru, a rijetko o centru kao nekakvom snažnom političkom faktoru. Smatram da nam nedostaje raznolikost i nažalost vjerojatno su građani sami "pojeli" tu raznolikost dijeljenjem na crveno, crno, lijevo i desno.
Mediji obiluju procjenama o tome kako će se Sanaderova najava povratka u politiku odraziti na ukupnu političku scenu.
Zaradio sam nekoliko minusa za vrijednosni sud kako je Grubišina analiza jedna od najslabijih koje sam ikad pročitao.
Od svega u njoj je jedino izvjesno to da Sanaderu očito treba politička zaštita od kaznenog progona, onakva kakvu politička elita i njoj bliske osobe iz gospodarstva uživaju od proglašenja samostalnosti RH. Pogrešno je međutim tvrditi da se radi o saborskom imunitetu jer on, u prvome redu, uopće ne štiti od provođenja istrage, i drugo, političkom ga je odlukom moguće skinuti za pet minuta. Dakle, Sanadera može zaštititi jedino politička kontrola nad ministrima policije i pravosuđa te naravno i državnog odvjetnika.
Više je nego očigledno kako tu kontrolu ne može ostvariti konfrontiranjem s predsjednicom vlade koja fakat kontrolira njemu interesantne osobe. Štoviše, sasvim sigurno ima saznanja da od nje ne može očekivati poštedu. On jest u panici ali se ipak ne može reći da je politički glup.
Ustanem i odustanem od gledanja dalekovidnice sinoć u 23 sata i 23 minute, povjerujem u onu da netko sada razmišlja o meni, a prije mi prihvatljivije zvuči da se radi o tome da će se sutra neka nevolja dogoditi. Odem u krevet, ne mogu oka sklopiti iako sam tri dana prije toga bio na nogama i nisam spavao sve skupa pet sati. U ponoća se sjetim da je danas 3. siječnja, desetljeće od kada je Hrvatska postala prihvatljiva i demokratska zemlja. Deset godina od kada nas je Europa počela cijeniti.
