Još sam 05 prosinca 2008 objavio članak „GUVERNER COSMO ROHATINSKI“. Bit ću bezobrazan pa ću sam sebe citirati jednim jako prognostičkim dijelom tog teksta:
SOCIJALNI PRITISAK
Sredstva socijalnog pritiska možemo podjeliti u dvije velike skupine:
-sredstva uvjeravanja
-sredstva prisile
Sredstva uvjeravanja su:molba,savjet,preporuka.
Sredstva prisile su:obećanje,nagrada,prijetnja,kazna.
Kazne se mogu podjeliti na :fizičke,moralne i materijalne.
Zanimljive su moralne.One se kreću od ismijavanja od drugih članova grupe,preko skidanja s društvenog položaja tj. degradiranja,grupnog bojkota,sve do privremenog i trajnog isključenja iz dotične grupe.
Treba naglasiti da kazna ima veće preventivno djelovanje nego njena oštrina,tj. manje je važno koliko je oštra kazna,a više to da li je vjerovatnost hvatanja i kažnjavanja malena ili velika.
Kolika je snaga i domet socialnog pritiska najbolje će pokazati izvaredan i upravo plastičan eksperiment S.E.Ascha (1955g.) koji je izvršen na nekoliko skupina ispitanika.U svakoj od tih skupina svi ispitanici,osim jednog-nazovimo ga "žrtvom"-bili su u dogovoru s eksperimentatorom,a sam je eksperiment bio zamaskiran kao uobičajeni eksperiment iz psihologije percepcije.
http://business.hr/hr/Naslovnica/Ekonomija/Rohatinski-Prebrodili-smo-fin...
Na pitanje o modelu izlaska iz krize guverner HNB-a je istaknuo kako je činjenica da smo prebrodili financijsku krizu, financijski sektor je u osnovi stabilan, stabilna je i domaća valuta. Kriza se prenijela u realni sektor koji je pogođen padom izvoza kao i situacijom na domaćem tržištu, istaknuo je guverner Rohatinski.
Znači love ima
Realni sektor svoj budući razvoj ne može temeljiti na ekspanziji domaće potrošnje bazirane na inozemnim kreditima. To je razdoblje iza nas, naglasio je Rohatinski.
Veliki dio realnog sektora je isisan, kamate države na minus enormne, obratno ništa. Krediti malim i srednjim firmama bili su teško ili nikako ostvarivi. Tako da se REALNI sektor i nije doticao inozemnih kredita. Očito treba utvrditi što je to realni sektor. Tu ne ubrajam hipotekarne kredite poduzetnika u stanogradnji (prenapuhan balon za prolupavanje).
Prije nekog vremena je kružila (pa i na pollitika.com) teorija kako "strane banke pljačkaju Hrvatsku". Činile su to velikim kamatama, lošim uvjetima kreditiranja gospodarstva itd. Lova je odlazila van Hrvatske u ruke svjetskih bankarskih grupacija i moćnika... štoviše, ta teorija i još uvijek kruži.
Uvijek sam odgovarao jednim kontraargumentom: zašto HPB (Hrvatska poštanska banka) kao državna i čisto hrvatska banka, ne ponudi bolje uvjete?
Na to naravno nije bilo odgovora. A odgovor je, najvjerojatnije, da je bolje uvjete bilo nemoguće ponuditi.
Tkogod prati TV, gleda plakate po cesti, svjedok je da se HPB stvarno reklamira, pokušava privući štednju, i to dosta lijepim kamatama.
Hrvatska poštanska banka vam omogućuje ugovaranje fiksne kamatne stope na štednju do 12 mjeseci uz najpovoljnije kamatne stope na oročenu kunsku štednju koja se kreće od 4,5% na rok oročenja od mjesec dana te 6,5% na rok oročenja od 12 mjeseci
Shvativši kako je prije dvije godine nakon parlamentarnih izbora zaigrao na potpuno pogrešnu kartu, predsjednik HSU-a Silvano Hrelja odlučio je pokušati manirom pravog profi kockara lošim blefom zaigrati na kartu oporbe javno pozivajući i prozivajući predsjednika SDP-a Zorana Milanovića kojem poručuje kako su vrata HSU-a otvorena za razgovor i suradnju i da je sve što potonji treba uraditi tek mali napor, odnosno da podigne telefonsku slušalicu kad ga Hrelja slijedeći put bude nazvao…..
Ljudi jednako preuveličavaju i sreću i nesreću, a nikad nismo ni tako sretni ni tako nesretni kako se govori, rekao je još pred 150 godina slavni Honoré de Balzac, duhovni začetnik europskog realizma.
I doista, danas, kad je hrvatsko društvo suočeno s brojnim zabludama o uspješnosti naše ekonomske politike, ne treba paničariti već „spustiti loptu na zemlju“ i povlačiti racionalne poteze.
U prošlom dnevniku pisao sam o fiskalnoj i monetarnoj politici. Kao reakciju dobio sam više privatnih pitanja, pa sam zbog opsežnih odgovora odlučio sve staviti u novi dnevnik.
U ovom dnevniku pisat ću o ustroju Europske središnje banke i HNB, te o njihovim strukturama, ciljevima i zadacima, kao i o nekim inicijativama Znanstvenog društva ekonomista oko rješavanja aktualne gospodarske recesije u Hrvatskoj.
Također ću se osvrnuti i na fiskalnu politiku unutar zemalja Europske monetarne unije i Hrvatske.
Prvi dio dnevnika je više edukativni, a namjera mi je jasno istaknuti kakvu monetarnu politiku vodi ESB, a kakvu HNB, a u drugom dijelu iznijet ću i svoja razmišljanja.
EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA sastoji se od Savjeta guvernera (između ostalog formulira monetarnu politiku Eurozone), Izvršnog odbora (implementira monetarnu politiku i provodi regulatorne odluke) i Generalnog savjeta (doprinosi sustavu nadzora i koordinaceije ESB-a).
Ciljevi monetarne politike EU su održavanje stabilnosti cijena u srednjem roku uz nisku stopu inflacije od oko 2%, podupiranje gospodarske politike unije, visoka zaposlenost i održiv neinflacijski rast.
Višegodišnja politika ulaganja u one društvene skupine koji su zapravo potencijalni birači umjesto u kvalitetne programe za poticanje gospodarstva daje i odgovarajuće (loše) rezultate. U ekonomiji se malo toga događa slučajno. Ako vučeš poteze paušalno, nerespektirajući struku, nego s jednim okom gledaš papir na kojem nabacuješ zakonske prijedloge, a s drugim gledaš kroz prozor da vidiš tko ti je došao protestirati, ni ne možeš očekivati nikakav kvalitetan pomak.
Slutnje o financijskom i ostalom Armagedonu koji bi nas trebao zadesiti točno na jesen (da li ste uočili konsenzus na tu temu) ispunjavaju naše medije već duže vremena i mislim da bi bilo porazmisliti malo o tome što su točno konsekvence i što bi se to točno moglo dogoditi do jeseni. Ja sam probao malo razmisliti i eto nekoliko scenarija i događaja, a vi slobodno dodajte svoje. Odmah da napomenem da ovo nije dizajnirano kao lupanje po vladi (iako je to neminovno) nego kao misaona vježba.
Da li smo konačno nečim zaslužili to da se netko u SDP-u konačno ustao "na pravu nogu" i pomislio:"Hm...mi smo oporba...a kao takvi bismo trebali nuditi alternative u rješavanju društvenih problema. Koji je sad to neki vel'ki problem? Klik-klik (paljenje televizora) Komentatori:"Recesija, recesija, recesija...." Opla, vid'ti to, mogli bismo nešto stvarno smisleno reći i ponuditi u prilogu njenom ublažavanju..." Tako se stvara povijest u Hrvatskoj i na Balkanu općenito...jedan od moćnika se probudi, svidi mu se perec i kava tog jutra i i odluči tog dana RADITI SVOJ POSAO. Svi mi koji politiku pratimo bilo profesionalno, bilo zbog pasioniranog građanskog angažmana, bilo iz čiste zajebancije jer zna biti jako, jako smiješna, ostajemo osupnuti jer smo se sasvim odvikli čuti nešto što je makar na tragu riješenja stvarnih problema.
Neovisni, ali ne i neutralni