Svaki put kada gledajući TV izvještaje začujem eksploziju u Gazi ili u nekom naselju južnog Izraela grč gorčine obuzima me poput meduze koja svojim krakovima obuzima žrtvu. Možda to vama nije bitno, ali pišem vam kao sin preživjelog s tetoviranim brojem 121 729, Auschwitz – Birkenau. Stojim pred vama sa slikama sudnice Haaga, a starina Theodor Meron podsjetio me ovih dana na lice pokojnog oca, u glavi mi se prepliću raznolike slike i obuzima me mješavina straha, stida i nemoći. Što napisati i reći, a da to već ne znate??
Koga se prisjetiti: Davida Ben Guriona, Golde Meir, Jasera Arafata, Menahema Begina, Itzaka Rabina, Gamala Abdela Nasera, Anvara el Sadata, Hosnija Mubaraka, Muamera Gadafija, Theodora Herzla, rabija Schneersona - njih nema, problemi su ostali: nerazmrsivo klupko interesa, političkih strasti, jakih i blagih riječi, krikova i tišine, glasnih i tihih molitvi…
Na krivom mjestu i u krivo vrijeme, u prilici sam promatrati novi val terora u Njemačkoj.
Već tradicionalna predbožićna teroristička sezona počela je tako da su poslani neki paketi navodno eksplozivnog sadržaja, koje su nadležne službe uspješno identificirale i onesposobile. Na TV-u su dotični paketi i prikazani kao neupitni dokaz neupitnih terorističkih aktivnosti (seeing is believing). Otkud su poslani nije mi baš bilo potpuno jasno. Prvo su bili iz Jemena, pa iz Grčke, tko će ga znat. U silnoj panici nisam bio u prilici jasno razmišljati, sklupčan u duck and cover položaj. Navodno je jedan (ili oba) bio poslan i na adresu kanzler-amta, gdje rezidira šesna Angela Merkel, tako ugrozujući i sam državni vrh Vaterland-a (za one koji vjeruju da je moguće eksploziv poštom poslati u visoke državne instituicje). Ako išta, čovjek bi mogao protumačiti ovaj incident kao dokaz uspješnog funkcioniranja „anti-terorističkog“ aparata. To bi bilo moje mišljenje, učvršćeno policijsko-propagandnim reallity- serijama, gdje su narodu pokazali kako carinici svaki poštanski paket koji dolazi u Njemačku veselo pregledavaju, prvo rentgenom, a ako zatreba i svojim voajerskim šapama.
Sudovi u Hrvatskoj (a, izgleda, i drugdje), uključujući Ustavni sud i Europski sud "za" ljudska prava (zapravo: protiv ljudskih prava), postoje uglavnom zato, da se lakše mogu pljačkati nedužni ljudi. Sve je to vrlo slično nacizmu, fašizmu, staljinizmu.... Razlika je u tome, što su Židove za vrijeme Hitlera direktno ubijali u logorima, kako bi ih opljačkali, a danas se, u mnogim slučajevima, ljude najprije pljačka, a zatim se razne procedure, kojima se tobože štite ljudska prava, iskorištavaju da bi se gubilo vrijeme, t.j. da bi protekom više godina opljačkane osobe umrle. Dakle, svrha, cilj i rezultat su isti u RH kao što su bili i u zemljama pod vlašću nacista, fašista, i sl.
T. A. je rođen 1931., ima blizu 79 godina, a nedavno je izbačen iz stana u kojemu ima stanarsko pravo, nakon što sudski postupci traju nekoliko desetaka godina. Sada se šalje tužba (zahtjev) Europskom sudu.... Ili, na pr., ja - Branko Sorić - rođen sam 1933. i imam 76 godina, a pljačka je izvršena (Zakonom o prodaji i najmu stanova) 1991. i 1996. god. kad sam imao 58 odnosno 63 godine!!!
Čemu služi ta tužba (zahtjev) koja se podnosi u ime T. A. Europskom sudu? Što će se time postići? Postići će se to, da T. A. treba umrijeti, kako pljačka ne bi bila spriječena ni kažnjena, a isto se nastoji postići i u slučaju Sorić, i u drugim slučajevima.
A tko treba biti kažnjen? Jasno, oni koji su krivi t.j. mnogi od onih koji su na vlasti i na čelu glavnih političkih stranaka (t.j. osobe slične naci-fašistima, staljinistima, i sličnima). Oni trebaju biti skinuti s vlasti i osuđeni (od strane sudova), dok su još živi, na nekoliko desetaka godina zatvora i oduzimanje cijele imovine, a ako tu imovinu netko naslijedi, ili ako stekne neku drugu imovinu zahvaljujući njima, onda i tim njihovim pravnim sljednicima treba biti to sve oduzeto. Na koji način? To nije moja (naša) briga, ali kazne i oduzimanje imovine moraju se bezuvjetno ostvariti, mora se ukinuti zastarjelost, imunitet, mora se uvesti iznimka od pravila da nema kazne u slučaju da ona nije bila propisana zakonima u vrijeme počinjenja zlodjela, itd., premda u tom cilju može biti potrebno izmijeniti zakone, Ustav, međunarodne konvencije....
Čini se da zlo, kao i glupost, nema granica.
Dansko-norveška umjetnica po imenu i prezimenu Nina Maria Klevian odabrala je šok kao umjetnički metje odnosno izrazila se na način da je svoje malo dijete oblačila tako da je podsjetila na deset najomraženijih diktatora dvadesetog stoljeća, usnimila ga i distribuirala fotografije u svijet medija.
Naravno, počela je s Hitlerom, pa preko ajatolaha Homeinija, Mao Ce Tunga, Slobodana Miloševića, Mussolinija… stigla do – Idi Amina i Staljina. Objavio je kontroverzne snimke i izraelski čitani dnevnik Haaretz, a snimke su preuzeli i mediji u svijetu uzduž i poprijeko, a slijede brojni komentari.
Gledajući te snimke i čitajući intervju koji je umjetnica dala Haaretzu nameće se nekoliko pitanja koja ovo «umjetničko djelo» provocira. Prije svega, ima li granice u umjetničkom stvaranju, drugo, do koje mjere djeca mogu biti sredstvo umjetničkog izražavanja odnosno ne radi li se u ovom slučaju o zloupotrebi – iskorištavanju djece da bi se postigli sumnjivi umjetnički efekti i treće, postoje li druga umjetnička sredstava da bi se iskazalo protivljenje diktaturama i diktatorima?
Moral bankara, banaka i novca (1. dio)
Kao laik za bankarstvo, ali živo zainteresiran za globalizaciju i moć „zlatnog teleta“ kao najokrutnijeg osvajača u povijesti, polako i uporno slažem sebi svojevrsnu kartoteku zločina koje su inicirali i financirali bankari, banke i novac korišten kao najokrutnije oružje u povijesti ljudskog roda. Pronalazim i odgovore tko su zapravo ti bankari.
Hjalmar Schacht*, nacistički „financijski čarobnjak“ bio je poznat i promoviran kao ekonomski stručnjak koji je začudio cijeli svijet brzim rješavanjem teške ekonomske krize i stablizacijom njemačkih financija. To je omogućilo nacional-socijalistima preuzeti vlast u Trećem Reich-u.
Pobjednici i antinacisti znali su, da su njegova „ekonomska čuda“ bila osnova i glavni temelj nagle i neviđeno brze njemačke ekonomske obnove koja je omogućila Hitleru brz i relativno jednostavan uspon na stolicu njemačkog Kancelara. Optužili su ga kao „velikog ratnog zločinca“ i našao se je na optuženičkoj klupi u Nürnbergu zajedno sa ostalim najvišim nacističkim šefovima, ministrima, maršalima i generalima.
Može li Mavrović nokautirati EU?
Kampanja. Tko, koga zašto i zbog čega? To su glavna pitanja, pa i na ovim stranicama. Potpuno imun na izbore u kojima će se izabrati >8000 nekakvih funkcioner(ar)a od kojih je ovoj zemlji najmanje 3/5 apsolutno suvišno i bespotrebno. >8000 parazita na tijelu ove jadne države koja grca u dugovima!? Jadno! Ne zanima me ni najmanje to divljačko trošenje novca poreznih obveznika u smislu pratiti te izbore, još manje sudjelovati u ¨zločinu¨; - može i bez navodnika? Smatram to u 3/5 slučajeva, (možda nam čak treba i manje načelnika, vijećnika, skupštinara, župana…); - smatram to legalnom pljačkom pa čak i kaznenim djelom na taj način razbacivati novac poreznih obveznika.
Ovo je pubertetski bahata zemlja!
Osim toga, gledajući dnevnike na ovom blogu – dođe se do zaključka da su izbori samo u Zagrebu! Da nema našeg DEMOS-a neki bi stranac zaključio na temelju ovog bloga da su izbori samo u ZG, a nisu, zar ne?
Tko bi pucao u Sanadera?
Blindirani BMW iskače iz „svake paštete“ i stvarno mi to ide na živce. Svi mediji, što je još gore i građani, unedogled raspravljaju o jednom imbecilnom potezu premijera. Odavna na ovim prostorima nije bilo ovoliko „mastila“ potrošeno dokazujući da je glupost samo i uvijek glupost. Za to vrijeme prolazi rebalans proračuna skoro u grobnoj tišini, osim što je Zoki, eto, pametan kakvog ga već Bog stvorio, pokazao u Saboru da zna izgovoriti tri rečenica na latinskom te uredno dodao prijevod. U grobnoj tišini prolaze otkazi koji se svakim danom množe; sindikalne (ne)akcije; glad, jad i bijeda možda najtežeg Uskrsa od 1991.!
Ove će godine mnogi ostati bez kuhane šunke na Uskrsno jutro! Možda prvi puta u svojoj povijesti neke obitelji će dijeliti, ili uopće neće imati što dijeliti, komadić „idustrijske šunke“ na broj komadića sukladno broju članova obitelji.
BMW, blindiran, otporan na sve i svašta, (nije naoružan !!??), skup do bola i groteskno bespotreban je tu.
Amerikanci bombardirali Izrael
…. je naravno samo SF i naslov koji privlači pažnju.
To se baš nikada dogoditi neće a zapravo bi to Ameri morali učiniti sukladno Domovinskom zakonu kojeg su donijeli nakon 11.09. Naime tada se proglasiše borcima protiv terorizma koji više nikada i nikoga pitati ne trebaju niti žele pitati kada napadaju neku zemlju bilo gdje i bilo kada u svijetu ako procijene da je teroristička. Pri tom im je posve sporedno ako lažu cijelom svijetu kao prilikom napada na Irak izmislivši da Husein ima bioloških otrova za zatrovati cijelu galaksiju.
Prljavu i podmuklu igru nastavlja naravno i Ken (Barak Husein Obama) koji je netom objavio POVEĆANJE trupa na prostoru Iraka i šire. Toliko o osunčanom dripcu u kojeg se zaljubiše i mnogi sa ovih stranica. Imperijalističko, bahato kaubojsko smeće, financijer ubojica, ali ima '' dječje lice''! To mu valjda daje pravo da ubije milosrdnije kao što već reče Vedrana Rudan .
Umjesto komentara izbora i ovih cirkusa oko navodnih “pregovora”, programa, usuglašavanja i svega ostalog u kazališnim zbivanjima na našoj političkoj sceni, radije bih nešto o uzrocima. Onako kako ih ja vidim.
Pred jedno godinu, dvije, Transparency International organizirala je okrugli stol s temom korupcije u Hrvatskoj i kako joj se suprostaviti. Slučajno sam se našao tamo i nisam pričao o pokvarenim sucima, liječnicima, profesorima ili političarima. Pričao sam o partitokraciji, vlasti političkih elita, kao i organizaciji naših političkih stranaka na način koji stimulira korupciju. Praksa borbe protiv korupcije (a koje nije ni bilo i nema je ni danas), ali i rezultati ovih parlamentarnih izbora i postizbornih slaganja, učvrstili su me u stavovima.
Kao sastavni dio društvene scene u Hrvatskoj, Katolička je Crkva prisutna u medijima koji izvještavaju o njoj i njenom djelovanju. Osim specijaliziranih, u većoj ili manjoj mjeri, o Crkvenim aktivnostima izvještavaju i drugi mediji. Pri tome se podrazumijeva i redovna je pojava da različiti mediji o istom događaju izvijeste na različit način. Profesionalna je obveza i minimum novinarske korektnosti poštivanje činjenica dok je interpretacija istih stvar slobode svakog izvjestitelja. No, da li je tomu uvijek tako?
Izvještavajući o misama održanim povodom Velike Gospe, možda i najveću pažnju izazvale su sljedeće riječi Krčkog biskupa Valtera Župana:
Statistike pokazuju da je komunizam urodio sa 100 milijuna mrtvih, Hitler sa 20.900.000 mrtvih. Radi se o ljudima, a ne brojkama. Ni Tito nije daleko od toga sa 1.129.000 mrtvih.
