Tagovi

Rakarova dvostruka mjerila

Nije teško vidjeti da je Pollitka doživjela sudbinu sličnu Fekalovoj. Kao notorno projugoslavenski, filosrpski i "ljevičarski" forum, funkcionirala je dok je gospodi drugovima bila potrebna, a kada su pomislili da je cilj postignut, prepuštena je odumiranju. No, za razliku od goleme većine drugih "lijevih" mjesta na hrvatskom Internetu i licemjernog buljuka domaćih "ljevičara" koji se na sva usta kite "slobodom govora", "progresivnošću" i "borbom za ljudska prava", Pollitika i njezin vlasnik Marko Rakar odista su posjedovali stanovitu količinu poštenja, osnovnog morala i osjećaja za fair play; tome mogu osobno posvjedočiti.

Nažalost, svemu dođe kraj.

Rakar je od poštenja odustao. Mjerila su mu postala različita - što jednima brani, drugima dopušta. Prisjetite se zabrane i blokiranja korisničkog računa jednog od najpoznatijih i najvrjednijih članova Pollitike Drvosjeka, u slučaju koji je okarakteriziran kao prijetnja:

"Zašto sam napustio ljevicu"

Prije nekoliko dana pojavio se video sadržaja koji slijedi u prijevodu. Riječ je o američkoj političkoj sceni koju je 8 godina Obaminih neostaljinističkih "progresivnih" "liberala" pretvorilo u pravu balkansku septičku jamu, pa čak i gore. Nema smisla komentirati, jer stvar je toliko snažna i strahovita, da najbolje govori sama za sebe:

"Vjerujete li u slobodu govora? Vjerujete li da ljude valja prosuđivati prema njihovom karakteru, a ne boji kože? Vjerujete li u slobodu religije?

Ako vjerujete u te stvari, vjerojatno niste progresivni. Možda mislite da jeste. Ja sam mislio da jesam. Moja emisija “The Rubin Report” izvorno je bila dio progresivne medijske mreže “The Young Turks”. Progresivci su me se dojmili kao liberali, samo glasniji. Progresivci su bili dobri dečki; brinuli su o malom čovjeku, ženama i manjinama; prihvaćali su promjene. Tko ne bi htio biti progresivan?

Ali u posljednjih nekoliko godina, značenje riječi "progresivno" se promijenilo.

Ti-to, par-ti-ja, om-la-di-na, armi-ja! Uh, hm... Hrvat-ska! Hrvat-ska!

[Slika]

Moji Slavonci kažu: "Došle vile pred oči!" Vile su oštri seljački četvorozubac koji se koristi za utovar sijena, stajskog gnojiva ili, ah, dobronamjerno susjedsko uvjeravanje u kompliciranijim situacijama. Evo i prigodnog vica. Suočeni s terminalnim prognozama i katastrofalnim izgledima za budućnost, što rade alkoholičari? Prestaju piti. Što rade pušači? Bacaju cigarete. Što rade narkomani? Odriču se igala. A što rade SDP-ovci?

Postaju domoljubi! :-)

Nagradno pitanje je ovaj put upravo tragikomično lako. Je li SDP "stranka domoljuba i patriota" ili "stranka demagogije i prijetvornosti"? Totalna jednostavnost odgovora izvire iz dobre stare nomen est omen, ime je znak - a SDP notorno uopće nije stranka, nego partija. Razlika nije samo površno lingvistička, nego apsolutno dubinska, potmulo ideološka, svjetonazorska. Odbijajući nazvati se strankom, SDP je ostao partija. Tko sam ja da im sudim, kad sami sebe tako zovu? :-)

O ZZ Top-u, hipokriziji, korupciji i nepotizmu

JEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO

Tko se sjeća Mirjane Lučić

Djeca sportaši kao roditeljski projekti

Mirjana Lučić, za one koji je se ne sjećaju, je bila i je tenisačica. Mjesto na naslovnicama je zauzimala kao 16-godišnjakinja svojim teniskim uspjesima, bila je 32. igračica na svijetu, ali pogotovo je zauzela naslovnice u srpnju 1998. nakon dramatičnog bijega u Ameriku. Pobjegla je od oca skupa s majkom i braćom.

Tada su isplivale mračne priče odnosa sa ocem-menađerom koji je njene neuspjehe, ali i uspjehe, “nagrađivao” ponižavanjima, uvredama i nerijetkim okrutnim batinama. To je bio način na koji je Mirjana dobivala “dopunske” treninge već niz godina, a puklo je kad je imala 16 godina i kad je napokon stekla dovoljno samopouzdanja i hrabrosti da se najprije sakrije, a zatim i pobjegne što je dalje mogla.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci