pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Za nekoliko dana zastupnici Hrvatskog sabora otići će odmoriti ruke od napornog izglasavanja zakona. Zakona koji su namjenjeni Europi a kod nas će se možda nekad primjenjivati.
Velika većina tih zastupnika neće se trebati odmarati od intelektualnog rada. Naime, u zatupničkom radu oni svoj um nisu koristili. Sve odluke prije izglasavanja dogovorile su stranačke vođe, za svaku odluku dogovori su i cijene. Tako su koalicijski partneri za svoje usluge uz ministarske fotelje, mjesta u nadzornim i upravnim odborima zaradili i neka poduzeća poput HEP-a, Jadranskog naftovoda, Podravke, Croatia osiguranja i dr.

Prije nego odu na odmor ruku, zastupnici će dobiti godišnje izvješće Hrvatske narodne banke. U tom izvješću iscrpnije nego dosad obrađeno je pitanje cijena, odnosno inflacije.

Od 1. srpnja dogoditi će se neminovno: struja će poskupjeti za najmanje 20%. Doduše, cijena struje trebala je ići gore još početkom godine, zahtjev HEP-a već je bio odobren odmah nakon izbora ali je Sanader stopirao tu odluku zbog rasta cijene benzina. Ispravno je ocjenio da istovremeno povećanje cijene struje i benzina s rastom cijene hrane mogu stvoriti opasno nezadovoljstvo građana. Na cijenu benzina ne može utjecati, ne samo zbog rasta cijena sirove nafte (iako u formuli za „korigiranje“ cijene benzina INA ne koristi cijenu sirove nafte već je ključna cijena benzina na burzi u Genovi) nego i zbog toga što MOL u INI ima ista upravljačka prava kao i Vlada. Sa strujom je drugačije. HEP je u stopostotnom vlasništvu države i tu Vlada može raditi što hoće.

Kao što ste mogli pročitati, promiješale su se karte u Varaždinskoj županiji i jučer je na skupštini donekle upitnog legaliteta predsjednik postao HSP-ovac čime je utrt put da se već na slijedećoj skupštini govori o Varaždinskom županu i budućoj ulozi Radimira Čačića. Mislim da je sasvim izvjesno kako će Čačić izvisiti kao Varaždinski župan i to nije dobro u predizbornoj godini. Ima tu više problema, naime prvi od njih je taj što je Čačić u proteklih nekoliko godina svoje vladavine pokrenuo impresivni broj JPPova (javno privatnih partnerstava) koji bi u funkciju morali doći ove i slijedeće godine. Objektivno, Varaždinska županija je jedno veliko gradilište kao uostalom i sve drugo čega se Čačić ulovi jer je njemu rješenje svakog problema gotovo uvijek skriveno u građevinskoj operativi i nekom povelikom objektu. Žao mi je što Čačić neće dočekati lokalne izbore u ulozi župana jer me zanima kako ima namjeru izglasati županijski budžet za 2009 kada će dobar dio tih JPPova početi dolaziti na naplatu.

Prije dva dana predsjednik Vlade RH, doktor Sanader javno je potvrdio kako je dao nalog da se iz kontejnera za otpadni papir izvuku projekti „Družba Adria“ i operacije „nuklearka“.
Hrvatska je u energetskoj krizi. Od ukupnih potreba nafte i plina iz vlastitih izvora imamo oko jedne četvrtine a iz uvoza podmirujemo oko jedne trećine struje.
Žašto ne proizvodimo dovoljno struje?
O tome sam pisao još 26. lipnja 2007. godine (http://pollitika.com/1054-megavata-hep-a)

Prema planu HEP-a, u razdoblju 2004. – 2008. trebalo je početi ili izvršiti pripreme za gradnju sljedećih elektrana:

1.TE – TO Zagreb snage 100 MW
2. EL – TO Zagreb snage 100 MW
3. TE Sisak snage 250 MW
4. TE Osijek snage 250 MW
5. HE Lešće snage 40 MW
6. HE Podsused snage 43 MW
7. MHE Krčić snage 7,86 MW
8. HE Drenje snage 39 MW
9. HE Kosinj snage iznad 25 MW
10. HE Novo Virje snage 137 MW
11. HE Ombla snage 63 MW

U tom programu između ostalog piše:

U Italiji poznatog Berlusconija krasi jedan slikoviti nadimak „Il cojone“ („kojun“ po dalmatinski ili „Il coione“ talijanski znači mudonja ali s negativnom konotacijom). Ali i mi za trku „kojuna“ imamo! Ne samo jednoga!!

Kriza je u svijetu, pa eto, kriza i kod nas – samo kao da bismo se trebali strpiti! Tako nam naša vlast direktno ili indirektno poručuje. Eh, kad bi samo to tako bilo – ali sve se bojim da nije. Pamćenje sličnih stvari iz prošlosti ne daju mira. Prijatelj iz Belgije mi nekidan piše da je i kod njih inflacija dosegla 2,5 %, i da su sve zabrinutiji. Tamo su cijene goriva: Super 98 €1.59, Super 95 €1.58, Diesel €1.45; tekući plin €0.60. Kod nas je neznatno niže, ali razlike u osobnim dohocima, mirovinama i ukupnom standardu su neusporedive. Uostalom, mi točimo nekvalitetno gorivo proizvedeno u našim rafinerijama koje tamo na crpke ne bi moglo ni doći, pa znači da smo s cijenama goriva na istome, ili višem nivou nego kod njih - a razlike u standardu nemjerljive.

Ima nekoliko stvari koje su se desile u proteklih desetak dana što me nije bilo a o kojima nisam imao prilike pisati. U tri (po meni najvažnije) sudjeluje ili je direktno povezana jedna te ista osoba, ministar gospodarstva Damir Polančec.

1. Prvo što se dogodilo je da je Darko Marinac napokon dobio nogu. Podravka je inače jedan čudni organizam koji je očito pomalo šizofren oko toga tko je njegov pravi vlasnik. Kao što sam to pisao već ranije, čim je Damir Polančec uletio u vladu počelo se govoriti o ESOP zakonima, što ja smatram samo legaliziranjem management buyouta kojeg Polančec sprema u svoje i moža još ponečije ime. Ako pogledate parametre poslovanja Podravke, praktički je čudo kako se bilanca Podravke već godinama održava na istoj razini bez ikakvih pomaka osim povećanja troškova koji rapidno izjedaju profit. Kao mali dioničar Podravke naravno da sam uzrujan takvom nesposobnošću managementa, no jednako tako se pitam koja je krajnja instanca te priče. Moje je mišljenje da se ekipa već godinama sprema za preuzimanje, rapidno čišćenje bilance i potom prodaja za 3x više vrijednosti nego što je to danas riječ. Pitanje je naravno da li je ekipa za to sposobna u što ozbiljno sumnjam. No bilo kako bilo, interes vlasnika nije nužno i interes države i iznimno je nezgodno kada se Polančec koji je i previše povezan s Podravkom u poziciji kanalizirati mišljenje dvije strane odjednom. Toliko o sukobu interesa.

Hrvatska je zemlja koja je zahvaćena korupcijom. Ta činjenica poznata je hrvatskoj kao i svjetskoj javnosti. Politika pritisnuta uvjetima koje treba ispuniti za pristup Europskoj uniji, glumata borbu protiv korupcije. Svako malo pojave se hrvatski “autoriteti” i odlučno objavljuju velike akcije i mizerne rezultate u borbi protiv korupcije. Tako smo već zaboravili na: maestre, hardvere, softvere, hamere, gruntovčane, vikinge i još hrpu drugih akcija glupih naziva. Nesposobno odvjetništvo, nespretna i po građane i svoje djelatnike, opasna policija samo evidentiraju kriminal. Oni po narudžbi pokrenu istragu nakon otkrivanja nekih od kriminalnih radnji, a krivac za kriminal, umjesto da završi u zatvoru, bahato javnosti na upit o kriminalu poručuje “pustimo pravnu državu da učini svoje”.

Ono što je trebalo biti pravna država i učini svoje: mlitavi, mulja, laže, prikriva i čeka da se zaboravi. Model je isproban i zahvaljujući njemu u hrvatskom cirkusu i dalje nastupaju zvijezde predvođene: premijerom, ministrima, gradonačelnicima, zastupnicima, stranačkim vođama i inim mutnim tipovima.

Čitam bizarne naslove, poput ovog na Net.hr: "HEP pred bankrotom" i pitam kako bi državno poduzeće od strateškog značaja moglo na bilo koji način bankrotirati. Znaju li ti novinari zapravo o čemu pišu?

Svi znamo da se po starom dobro uhodanom receptu iz bivšeg totalitarnog režima iz kojeg smo navodno izašli prije 17 godina, na ključna mjesta u gospodarstvu postavljaju podobni, a ne sposobni. Zbog toga smo, između ostalog, ove godine završili na još gorem (113.) mjestu po ekonomskim slobodama. Pretekla nas je čak i Albanija, Srbija, Makedonija, Kenija, itd. Kako prenose mediji, probleme petljanja države u svaku poru gospodarstva i neučinkovito pravosuđe, na koži će, naravno, jedino i najviše osjetiti građani.
Da je to doista tako, pokazuje i primjer iz HEP-a, kojeg ovdje djelomično prenosim iz Večernjeg lista:
«Sinjski odvjetnik Ante Šušnjara dobio je nakon više od 13 godina parničenja spor protiv HEP-a koji mu je, po nepravomoćnoj odluci Općinskog suda u Sinju, dužan platiti 56,5 milijuna dolara i gotovo devet milijuna kuna zbog nezakonita vađenja gline s njegova zemljišta za popravak brane "Peruče" koju je 1992. minirala bivša JNA.

Dana 1. studenog ove godine objavio sam post u kojem sam najavio poskupljenje struje za 20% od 1. prosinaca 2007. Podsjetite se:

http://drlesar.bloger.hr/post/izborni-ili-strujni-udar/499834.aspx
http://pollitika.com/izborni-ili-strujni-udar-ili-jeste-li-spremni-na-20

Post sam završio rečenicom:

Toga dana ću vam morati reći ili „Oprostite“ (i zadaviti „duboko grlo“) ili „Upozorio sam vas!“
Danas je 30. studeni. Prije 15 minuta u „Vijestima“ RTL- a najavljeno je povećanje cijene struje. Koliko? Još se ne zna. Informaciju je potvrdio i stanoviti Radomil Milišić čiju funkciju u HEP- nisam uspio zapisati.
Novinarka – autorica priloga najavila je nove cijene struje od 1. siječnja 2008.
Ja pak sam u postu na koji vas podsjećam prognozirao da će struja poskupjeti od 1. prosinca.
Nisam bio u pravu. Pogriješio sam. Za cijeli mjesec dana.
Oprostite. A moje „duboko grlo“ iz HEP-a može mirno spavati. Mora da sam ja pobrkao mjesece.

Nakon raspuštanja Sabora po slovu naših zakona Vlada i premijer nastavljaju obnašati svoje dužnosti do izbora nove vlade. Ti zakoni doduše propisuju da nakon raspuštanja Sabora pa do izbora nove vlade, vlada u odlasku egzistira samo kao „tehnička vlada“ što bi trebalo značiti da ne smije donositi odluke finacijske prirode osim onih nužnih za funkcioniranje sustava državne uprave.

Iz izvora vrlo bliskih upravi HEP-a saznao sam kako su gospoda građanima lijepe naše pripremili postizborno iznenađenje.
Naime, „duboko grlo“ (opet koristim taj izraz iako znam da će me gospodin Cerovac na pollitika.com upozoriti da moram pisati „duboki glas“) mi je dojavilo da je uprava HEP-a već napisala zahtjev Vladi u odlasku za davanje suglasnosti za povečanje cijene struje za 20 posto.

Sada se vi sigurno pitate tko bi bio toliko glup da uoći izbora odobri povečanje cijene struje.
Sanader toliko glup doista nije.

Zato će oni zahtjev HEP-a „razmotriti i odobriti“ na (telefonskoj) sjednici vlade prije 25. studenog, odluku objaviti nakon 25. studenog a struja bi trebala poskupiti od 1. prosinca.

Znam, znam, mislite da je ovo moj pokušaj podvale HDZ-u!

Pred nešto više od tri mjeseca saborski zastupnik Dragutin Lesar izvukao je na vidjelo dijelove Programa rada Uprave HEP-a za razdoblje 2004. do 2008 godine, u kojem stoje sljedeći planovi:

«Prema razvojnim planovima tvrtki INA i Plinacro, projekt izgradnje magistralnog plinovoda i dopreme plina od sjevernog Jadrana do Slavonskog broda omogućiti će se doprema prirodnog plina za izgradnju dvije plinske kombi elektrane. Prva, snage 250 MW na lokaciji Sisak i druga snage 100 MW na lokaciji TE-TO Zagreb. Osim ove dvije lokacije treba razmotriti i lokaciju Osijek za koju tek treba osigurati izgradnju novog plinovoda. Na ovoj lokaciji se također treba razmotriti gradnja nove plinske kombi elektrane snage 250 MW. Prioritet u gradnji će se odrediti dinamikom gradnje plinovoda do određene lokacije…»

«Prednost u gradnji hidroenergetskih objekata treba dati višenamjenskim objektima i objektima za koje postoji visoki stupanj gotovosti potrebne dokumentacije za donošenje odluke o gradnji. U gradnju višenamjenskih objekata treba ući zajedno s drugim zainteresiranim partnerima... HEP treba donijeti odluku o gradnji HE Lešće i započeti pripreme izgradnje hidroelektrana na Savi... Potrebno je analizirati te pripremiti zahvate na postojećim hidroenergetskim objektima i sustavima kao što su HE Senj, HE Dubrovnik i HE Orlovac u cilju boljeg iskorištenja vodotoka…»

JANAF, INA, HP, T-Com, Pliva, Podravka i HEP, samo su neka od mnogobrojnih poduzeća koja su bila ili jesu u potpunom ili većinskom vlasništvu države. Država je kao vlasnik (bila) zadužena za organizaciju i efikasnost upravljanja poduzećima u njenom (većinskom) vlasništvu. Osim što je osiguravala nadzornu funkciju putem odgovarajućih odbora, država je uvijek imenovala i upravu koja je trebala osigurati zakonitost, racionalno i efikasno upravljanje i, u konačnici, ne mali prihod državnom proračunu.

Strateški važna poduzeća trebaju zadovoljavati strateške interese društva i države pa upravljanje njima nije šala. Upravljanje velikim gospodarskim subjektima je oduvijek tumačeno kao posao koji se ne može povjeriti bilo kome niti ga može obavljati bilo tko. Zato su kandidati za takva radna mjesta oduvijek pažljivo birani iz kruga najpouzdanijih stranačkih ljudi i navodno najsposobnijih upravljača. Nakon osamostaljenja to mogu biti i navodno nestranačke osobe. Tako je bilo u socijalizmu a tako je i sad. Nekada partija a danas vladajuće stranke, oni su koji pažljivo usklađuju interese i biraju osobe kojima će povjeriti upravljanje ogromnim društvenim bogatstvom.

Kako to priliči svakoj upravi državnog poduzeća tako i Uprava HEP grupe ima svoj Program rada (2004.-2008.). U njemu između ostalog piše:

«Prema razvojnim planovima tvrtki INA i Plinacro, projekt izgradnje magistralnog plinovoda i dopreme plina od sjevernog Jadrana do Slavonskog broda omogućiti će se doprema prirodnog plina za izgradnju dvije plinske kombi elektrane. Prva, snage 250 MW na lokaciji Sisak i druga snage 100 MW na lokaciji TE-TO Zagreb. Osim ove dvije lokacije treba razmotriti i lokaciju Osijek za koju tek treba osigurati izgradnju novog plinovoda. Na ovoj lokaciji se također treba razmotriti gradnja nove plinske kombi elektrane snage 250 MW. Prioritet u gradnji će se odrediti dinamikom gradnje plinovoda do određene lokacije…»

Na aktualnom prijepodnevu Hrvatskog sabora od 13. lipnja, zastupnik Vuljanić pitao je Sanadera hoće li predsjednika uprave HEP-a Mravka smijeniti zbog nepotizma, kada ga već nije smijenio zbog slabih poslovnih rezultata. Sanader se očitovao o poslovnim rezultatima ali ne i o nepotizmu.
(vidi: http://www.hns.hr/modules/news/article.php?storyid=477).

U petak, 15. lipnja «Večenji list» donosi crticu pod naslovom «Slučaj Mravak» ne postoji. U tom kratkom tekstu Z.C(?) piše kako sadašnji predsjednik uprave HEP-a Ivan Mravak nije ni slučajno mogao utjecati na zapošljavanje članova svoje obitelji, jer je bio daleko od fotelje prvog čovjeka.