Mnogo se toga dogodilo od mog posljednjeg upisa. Kao što sam opisao u prethodnom dnevniku, iziritiran olakim i paušalnim nabacivanjem ugradnje razdjelnika topline, koje je (bivši) ministar Čačić naveo kao odgovor na najavljeno HEP-ovo poskupljenje cijena grijanja, uhvatio sam se formule kojom se određuje cijena grijanja. Inspiracija je vrlo jednostavna – zanimalo me koliko je stvarno moguće uštedjeti na računu ugradnjom razdjelnika topline na radijatore. To je prešlo i u profesionalni interes, budući sam pronašao materiju za zanimljivu matematičku analizu. Stoga sam se prvo obratio HEP-u i zatražio formulu za izračun cijene grijanja. Osoba koju sam putem maila kontaktirao je bila susretljiva, te sam uskoro i zatraženo i dobio, pa sam se uhvatio posla.
I rezultat je, barem meni, bio – hm, ne, nije preteška riječ – šokantan. Naime, formula daje izrazita odstupanja u korelaciji između potrošnje i iznosa na računu. I da, sve one priče koje pročitate u novinama, o ljudima koji su ugradili razdjelnike topline, te unatoč štednji energije platili veće račune – su najvjerojatnije istinite. O čemu se zapravo radi?
Prije nekoliko tjedana kolega Rebel je ustvrdio da smo kao narod, govna. I izazvao buru odobravanja, ali i neodobravanja. Nisam originalan, ponovit ću na svoj način ono što je tada napisano: Mi smo govna od građana ako trpimo ovakve ludosti od izjava, ovu nepodnošljivu lakoću objašnjavanja odnosno zatupljivanja koja je nezaustavljiva i ovih dana... Pisao sam više puta o tome, sam sebi postajem dosadan. I gledam kojih sve dobrih slikica ima na portalima, kojih lijepih slikica golišavih hrvatskih ljepotica, a ja se uzrujavam kao pubertetlija zbog ove nakardne politike Milanović-Čačić-Linićeve vlade...Čitajući i slušajući ove nove vijesti pitam se da li su Seka i Braco vrijedni uzrujavanja? Ipak, zbog HEP-a i najave mogućnosti da se Vesna Pusić kandidira za gradonačelnicu hrvatske metropole, čovjek se mora pitati: TKO JE TU LUD?
Nedavna najava povećanja cijena grijanja za domaćinstva koja se griju preko HEP Toplinarstva prošla je relativno tiho, pogotovo ako se usporedi sa proljetnim poskupljenjem struje i plina. To je zasigurno dijelom i posljedica još jednog skupa neoborivih ali i neugodnih podataka koje je javnosti prezentirao PPV Čačić:
- HEP Toplinarstvo cijenu grijanja nije dizalo od 2009., kod su energenti koji se koriste u tom periodu višestruko poskupili.
- ukupan trošak svih zaposlenih u HEP-u čini tek 5,5% cijene grijanja, pa se niti trenutnim ispravljanjem svih neracionalnosti i otpuštanjem svih višaka zaposlenih ne može anulirati gubitak koji se proizvodi niskom cijenom grijanja (što nije razlog za ne provođenje reorganizacije, i btw, uvjeren sam da je HEP dužan građanima prezentirati podatke o broju zaposlenih u posljednjih deset godina).
- gubici HEP Toplinarstva do sada su pokrivali suficitom u ostalim granama poslovanja, čime su zapravo korisnici drugih usluga, poput kupaca električne energije, prisilno subvencionirali korisnike grijanja HEP Toplinarstva.
................................................................................................................
................................................................................................................
TOTALNI FIJASKO „MINI NEW DEALA“
Barnumsko najavljeni „mini new deal“ doživljava teški fijasko što su i građani Hrvatske registrirali, percipirajući Čačića kao glavnog kreatora neuspješne gospodarske politike hrvatske vlade. Osobito se neuspješnim pokazao u kadroviranju hrvatskih gospodarskih institucija protežirajući kadrove HNS-a, bez obzira na visoke profesionalne i političke kriterije koje je inaugirala nova vlada, u namjeri da se pokaže bitno drugačijom od vlade HDZ-a. Posebno se to odnosi na HEP, pa i još neka državna poduzeća, odakle dolaze najalarmantnije vijesti… Što su najavljivali, a što se dogodilo: Pad BDP-a za 2,1 % trebao bi biti poziv, posebno nakon sramotnog aktualnog sata u Saboru, da se posvjednicima napuni konačno Markov trg!
Vijest je odjeknula kao bomba, ne ona prava, već kao detonator ispod ionako zadnjih godina osiromašenog hrvatskog društvo. Najava DOLAZE TEŠKI MJESECI, DOLAZI TEŠKA 2013., MORAMO SE ODRICATI. MORAMO ŠTEDJETI, ta banskodvorska mantra Linić – Čačićeve vlade po svemu, nije više mantra, to je dio hrvatske stvarnosti koju građani Hrvatske sve manje razumiju, ali i sve teže podnose. Mediji nam ovu večer naglašavaju kako građani Hrvatske nisu još osjetili puni efekt aktualnih poskupljenja energenata. Krenulo je s višim cijenama struje i plina, a sada bi trebali čak za 37 % plaćati skuplje grijanje.Tek u narednim, hladnijim mjesecima vidjet ćemo koliko su režije doista poskupjele, no prema izračunu koji je objavljen u Dnevniku HTV-a, 17. rujna 2012. a koji se temelji na službenim podacima iz javnih poduzeća, iznos režija u prosječnom kućanstvu skočit će za oko 300 kuna u odnosu na prošlu godinu!Račun za plin bit će veći za 132 kune, za struju 52 kune, za vodu 53 kune, a za grijanje, ukoliko se HEP-u odobri traženo poskupljenje, čak 187 kuna!
Neretvanskoj dolini, Dubrovniku i Istri ekocid, BiH podjela, a Mađarskoj Pelješki most
Pelješki most
Ovih dana, svjedoci smo, nagloga preokreta Vlade RH, prema projektu Pelješki most.
Ministrica vanjskih poslova RH je svoje aktivnosti usmjerila prema Bruxellesu, i doznali smo “svjetsko otkriće”- da Europska komisija dozvoljava sufinanciranje mosta iz EU-fondova.
Taj projekt, nekada su zvali “nacionalističkom budalaštinom”, a sada im je naglo postao „željena investicija”.
Otkuda sada nagla promjena prema tome projektu i naglo probuđena hrvatska integralistička i domoljubna želja da se RH poveže preko hrvatskoga teritorija, a ne preko teritorija RS, odnosno BiH?
Zato što EU-gazde iz svojih fondova, što je i normalno, osim za RH političare, daju novac jedino za prometnice u sklopu svoje (nad)države (EU), a u nju će uključiti i RH.
I tako, htjeli ne htjeli, naši tužni političari, prisiljeni su odraditi nešto i za građane RH, a ne samo za građane RS- preko koridora u drugoj državi.
„Ja znam da ste svi vi nitko i ništa!“
Dobro je poznato da i među priznatim i poznatim ljudima ima onih čiji karakter i ponašanje obilježavaju krajnja bešćutnost prema drugima, bahatost, arogancija i netolerancija u ophođenju s ljudima, tako da to naprosto graniči s prihvatljivošću ili je potpuno neprihvatljivo.
Postavlja se pitanje jesmo li te i takve ljude dužni trpjeti na političkoj i javnoj sceni i podnositi njihove izljeve netolerancije, nasilništva, potcijenjivanja a ponekad i brahijalnog bijesa, ukoliko nije sve onako kako su si oni zamislili.
Bezobzirno gazeći druge, sileći ih na defanzivu („daj pusti budalu, ispuhat će se“) i koristeći toleriranje svojih, u suštini društveno neprihvatljivih, postupaka, uspinju se na društvenoj ljestvici, te završavju na visokim pa i najvišim funkcijama u društvu, funkcijama koje donose i materijalne probitke i stvarnu moć, samo što tim ljudima nikad nije dosta ni materijalnih dobara ni moći, oni neprestano streme da zagrabe još više, nerijetko pritom klizeći u najcrnji kriminal.
" Biljana platno beleše..."
Kasnimo, neće se valjda naljutiti?
Čobanac je već prošao, a janjetina će stići nešto kasnije. Čuje se glazba. Domaćica je po običaju vesela: “Ova je moja”, “I ova je m o j a”, “Ovu voli moja sestra. Žao joj je što ove godine nije mogla doći iz Francuske, ali uskoro će doći na krizmu svoje nećakinje.”
-Puno pije, ali što pjeva... i podigne ruke te zapjeva:
“Alkohol, alkohol, za veselje, i za bol...
Narod kaže tko ne pije, narod kaže tko ne pije,.. virovat mu nije.
Alkohol, alkohol,...”
Malo prevrtanja po CD-ovima.
I najednom:
“Biljana platno beleše, na Ohridski te izvori:
http://www.youtube.com/watch?v=UNoPDQ6MW0o&feature=related
Domaćica se uozbilji, odloži cigaretu i kaže: “Uvijek kada čujem tu pjesmu, sjetim ga se. Išao je u vojsku. U našu vojsku devedeset prve. Slavili smo svi,..a što? Bili smo mladi i bilo nam je sve svejedno, svaki izgovor za feštu, bio je dobar. Tu večer, za vrijeme zamračenja, čula se pjesma “Biljana platno beleše, na ohridskii.. te izvori.
Ovih dana objavljeni su tromjesečni izvještaji svih tvrtki, pa tako i onih javnih, u državnom vlasništvu. Podaci su, meni osobno – prilično šokantni, zapravo skandalozni. Podaci se odnose za razdoblje prva tri mjeseca 2012. godine i uspoređuju se prošlogodišnjim razdobljem. Evo podataka izvučenih s internetskih portala, nažalost nisam imao vremena detaljno analizirati svako izvješće. I da, naravno da me ulovio bijes – i prema tim tvrtkama i prema njihovom vlasniku – pogotovo iz perspektive dignutog PDV-a na 25%. Pretpostavljam da mnoge lovi bijes na takve pokazatelje, ali ne znaju što i kako napraviti u vezi toga.
Tko ili što je Država koja „hitno treba prodati Petrokemiju“?
Jesu li to dioničari Petrokemije?
Je li to Kukuriku koalicija?
Da li je Država politička elita RH?
Da li je Država, sveukupno stanovništvo RH ?
Tko je vlasnik 51% dionica Petrokemije, koje su zapisane na ime države RH?
Jesu li vlasnička prava ovoga naroda, izbornom pobjedom prenesena na političku elitu i može li ona raditi s njima baš sve što im se smisli, bez pitanja stvarnih vlasnika?
Jesu li „proračunske rupe“ dovoljan razlog da se upropasti cijela jedna regija u RH, a posredno potkopaju i industrijski temelji države?
Nisu li „pozitivna“ iskustva s dosadašnjim privatizacijama i sudbinama Plive, INE, HT-a, CMC-a, banaka, ..., te iskustva mnogih drugih zemalja, koje su već prošle sličan put, dovoljna:
