(povodom hapšenja jebivjetarskog liječnika Radovana Karadžića)
Krovnu misao druge polovice 20. stoljeća za šire pojave je izrekao čuveni Slobodan Milošević, cca - "ako ne znamo da radimo, možda ćemo znati da se bijemo" (prilagođeno na praktični jezik - kako smo navikli ne raditi nego osvajati i hapati, došlo je doba da se moramo tući za to).
Nakon hapšenja uvodno spomenutog liječnika, poveznice raznog trasha (kao što su henesijevci i IGH d.d. kod nas poveznica beskrajnih uspjeha) krenule su reakcije. Hrvatska politika znalački oklijeva, tradicija od Tita je da se sve uskladi i da iziđu takvi uradci koji impresioniraju svijet. U novije doba tim više što se radi fazi sazrijevanja i sinteze dugog puta sa novim izazovima, pa je još manje mijesta da najiskusnija svjetska ekipa pogriješe (Mesić, Sanader, Budimir Lončar i Tomislav Jakić, Jandroković i Miomir Žužul, Manolić i mate Granić, zajedno sa Ivom Pukanićem, Nino pavić zajedno sa Stipom Oreškovićem i Denisom Kuljišom, Todorić sa Miškovićem, Vesna Pusić sa Čačićem ...).
Jedan ex poletovac, sada ugledni profesor politike u Velikoj Britaniji, rezonira ovako