Neovisni, ali ne i neutralni

Nastupio je dovoljno veliki vremenski odmak od Facebook prosvjeda da mogu u miru i tišini rekapitulirati što nam se dogodilo. Iako u manjem broju nego što sam očekivao, oduševila me činjenica da su se ljudi ipak malo pokrenuli. Svaki put ka cilju počinje sa samo jednim korakom i to je ono što mi budi nadu.

Prosli su izbori, kakvi jesu da jesu, iza nas su.

Prica se o lijevima, o desnima, centra nema. To je neko politicko stanje u zemlji. Najvise je dezinformacija...

Ovo je prvi puta valjda nakon Kralja Tomislava da imamo svoju zemlju, napokon, slobodnu i neovisnu, i zbog toga sam ponosan, no nisam ponosan na"hrvate" koji nisu u stanju tom zemljom upravljat da svima bude bolje, naprotiv, obranili je, raspordali, poraspodjelili ratni pljen i sada zaradjuju na razne nacina na ovom jadnom narodu! A mali covjek nema nikakvih prava,i jedva zivi od 1. do 1. u mjesecu.

Problem je u samom "narodu", gledavsi povjesno, na malom prostoru kao sto je hrvatska naslo se raznoliko drustvo, svi rade po svome, nema jedinstva, Dalmacija radi po svome, Istra zeli odavno neku neovisnost, Slavonija ima svoj put, i sto nam ostaje? Sredisnja Hrvatska, zagorce koji su uvjek bili postrance, pratili sve, i jedino participirali sa dvojcom vodja na ovim prostorima.

Kako onda da imamo svi zajedno nacionalni interes, zajednicki na kojem svi radimo?