Dirljiv je to govor bio danas, na izvještajnom saboru naše, ovih dana naročito, megapopularne stranke u Hrvatskoj, a za koju ionako Tomić kaže da postoji samo da i glupi imaju za koga glasati. Naša premijerka, žena kojoj su ovce ispred politike održala je danas veličanstven i nikad ratoborniji govor. Pred, trinaest tisuća ovaca održala je monolog hvalospijeva. Jutros je preuzela nacrt ugovora, ugovor koji je kao Titovu štafetu pomahnitalo pojurila nositi u arenu, a na poljoprivredni sajam gdje su je ovce već čekale. Naša prva čobanka Kosor je vjerno i bez pretjerivanja nabrojila sve uspijehe ove vlade, a to su dva: završila je pregovore sa EU i naplatila to masno, a samo vrtovi, plantaže i okučnice zaposlenika odjela računovodstva Hrvatske Demokratske Zajednice znaju KOLIKO. I stvarno je HDZ-u, Dr. Sanaderu i Jadranki Kosor uspijelo ono što TELE2 tvrdi, a nikako da dokaže, da uz njih imamo i ovce i novce. Da, moguće je, HDZ već osam godina ima i ovce i novce i to u najpovoljnijoj tarifi.
Ljudi su nezadovoljni drustvom u kojem zive, postali su imuni na afere, pljacku, i nepotizam, no to se nece promijeniti sve dok na vlast ne dodu generacije koje nisu opterecene svojom proslosti, generacije koje se nisu okoristile i naprave katarzu drustva. - Ovakvo stanje u drzavi je neizdrzivo, nepotizam, veze, korupcija postoje na svim razinama...
Ovaj tekst je predobar da bi otisao u zaborav. Od P.Gr-Č:
Već mjesecima traje u Hrvatskoj jedna stvarna ili lažna borba o izmjenama Zakona o radu. Pri tom se namjerno prešućuje i u drugi plan gura činjenica da u Hrvatkoj nije problem zakonska regulativa već uobičajeno sama primjena bilo kojeg zakona pa i Zakona o radu.
Naime, i danas po ovom zakonu raadnici trebaju raditi 40 sati tjedno, trebaju imati PRIMJERENU plaću, ne smije ih se šikanirati po bilo kojoj osnovi, samo IZNIMNO smiju raditi na određeno vrijeme...
Praksa je naravno potpuno drugačija..
ŠTO SU DONOSILE PREDLOŽENE IZMJENE?
Ključna izmjena koju je Vlada RH pokušavala provesti odnosila se na jednostavnije otkazivanje postojećih kolektivnih ugovora, što svakako predstavlja rizik – za one koji kolektivni ugovor uopće imaju! Kako je danas u Hrvatskoj iznimno mali broj sindiklano organiziranih radnika – jedva oko 400 tisuća, i to onih uglavnom zaposlenih u javnoj upravi i javnim poduzećima, jasno je da je Vlada ovu izmjenu smislila prvenstveno zbog sebe, zbog lakših otkazivanja kolektivinih ugovora kojima je ona potpisnik jer novca u državnoj blagajni jednostavno nema!
BIJEDA HRVATSKOG SINDIKALIZMA
Čitajući zadnjih dana rasprave po forumima, može se steći da su SDP-ovci neki super likovi sa čarobnim štapićima koji bi odmah riješili sve probleme kad bi im zločesti HDZ – ovci dopustili da sad malo oni vode Vladu. Daleko od toga da HDZ nije doveo zemlju na rub bankrota i da se čini da nemaju pojma što rade, ali koja je zapravo alternativa? Zanemarimo na trenutak da Jadranka predstavlja sile zla i poslušajmo njen govor za obranu Vlade. Gledajući sa strane nije li to predsjednica Vlade koja se stvarno bori protiv korupcije te joj zapravo nije briga na čijoj su lopovi strani te i svoje trpa u zatvor. Može li netko nabrojati 10 realnih rješenja za poboljšanje izlaska iz krize od strane SDP-a? Ili će eventualnim dolaskom na vlast objašnjavati kako je zatečeno stanje puno gore nego su očekivali pa eto sad neke obećane stvari ipak ne mogu izvršiti. Poslušajmo neke izjave u Saboru od strane SDPovaca – i onda zamislimo da su ih izgovorili zli HDZovci. Od jednom postaju vulgarne, neutemeljene, svađalačke...
Znajući ponešto o dr. Franji Tuđmanu, a znao sam dovoljno da s tim čovjekom neću ni pod razno, odbio sam sve molbe, ali i prikrivene prijetnje pa i ucjene da se učlanim u HDZ.
Neću reći da sam se time odrekao i atraktivnih pozicija, pa i dobrih plaća i sinekura (članstva u NO-ima) i to u vremenu kad mi baš i nije išlo, kad mi nisu cvjetale ruže i kad sam objektivno proživio najteži period u svojem životu.
Smatrao sam HDZ, onda jedanko kao i danas, bulumentom často- i vlastohlepnih političkih otpadnika, izuzetno opasnih po hrvatski narod i državu.
Znajući ponešto o Ivici Račanu, a znao sam dovoljno da s tim čovjekom neću ni pod razno, odbio sam sve molbe da se učlanim u SDP.
Što se drugih stranaka tiče nisu mi se, opet radi "kadrova" koji su se oko njih okupili, činile privlačnim, kako bih ja mogao prići nekoj stranci u kojoj je recimo I. Z. Čičak ili D. Budiša, zato sam odlučio ostati izvan bilo koje stranke.
Pridružio sam se kasnije Mesiću i Manolićui osnivajući uz njih HND, ali samo zato što je ta stranka jasno i nedvosmisleno osuđivala Tuđmanovu politiku, posebno onu prema BiH.
