Kako se zove kandidat za župana Vukovarsko-srijemske županije iz redova HDSSB-a? Kako se zove kandidat za gradonačelnika Vinkovaca iz te stranke? A Iloka? Otoka? Vukovara?
Ne znate? Naravno. Jer to nitko ne zna. Kandidata nema. Na cijelom teritoriju Vukovarsko-srijemske županije ne postoji niti jedan službeni kandidat za niti jedno mjesto načelnika, gradonačelnika i župana.
Možda je to slučajno. Možda je neka posebna politička taktika u pitanju da bi se postigao određeni efekt. A možda je HDSSB prodao cijelu županiju, u kompletu HDZ-ovim kandidatima?
Bože, mislim da sanjam ružan san- Vukovar kao srpska “autobuska” stanica
“U Vukovaru se tek pripremaju za uvođenje ćirilice, a nešto istočnije, u Novom Sadu gdje je vlast političkim nasiljem preuzela Vučićeva i Nikolićeva Srpska napredna stranka, već su je uvele i to na autobusima”
http://www.vecernji.hr/vijesti/i-novom-sadu-uvode-cirilicu-clanak-497257
“Hrvati su kleptomani koji kradu ćirilicu, kao i upaljače sa stola, kao i Teslu, Gundulića, Držića i Ruđera Boškovića.”
Bože, mislim da sanjam, ružan san:
..u slobodnoj i samostalnoj državi Republici Hrvatskoj, u njenom najteže stradalome gradu Vukovaru kojemu agresorski četnici nisu uspjeli nametnuti svoju državnost, svoje pismo, svoj jezik, svoje običaje,…čak ni takvim teškim genocidnim zločinima poput protjerivanja cijeloga hrvatskoga stanovništva, ubijanja ranjenika, odvođenja tisuća stanovnika u koncentracijske logore po Srbiji, ubijanjima među njima, te masovnim silovanjima, mučenjima do smrti ili invalidnosti, uspoređuju moj Vukovar i uvođenje pisma agresora s uvođenjem ćiriličnih natpisa na “autobuske linije” u srpskome gradu Novome Sadu!?
U gradu Vinkovcima HDZ vlada već više od dvadeset godina. Jedino Vinkulja i Gospić dragovoljno trpe ove političke pijavice. I, čini se, da je vinkovčanima dojadilo da im grad lagano ali sigurno propada, da stalno gledaju iste face, slušaju iste laži i čekaju. Prema rezultatima parlamentarnih izbora, ali i nedavnim anketama koje su proveli kako pripadnici HDZ-a tako i oni SDP-a, HDZ će najvjerovatnije konačno izgubi vlast, a poslije toga nadamo se i slobodu u nekom od poznatih hrvatskih zatvora.
Prema tim anketama nova vlast u gradu trebala bi biti podjeljena između SDP-a i HDSSB-a. Situacija izgleda izvana dosta jasna i čista. Međutim, nama insajderima, koji će imati nekakav utjecaj na razvoj postizbornih događaja u gradu Vinkovcima, situacija je u najmanju ruku čudna. O čemu se radi?
Zašto Đački dom, uoči lokalnih izbora ,iz središta grada „slijeće“ baš na tuđu školsku dvoranu?
Odgovor je jednostavan: mora se postići brojka od preko tisuću djece bez dvorane za tjelesni odgoj, da bi onda „projekt velike dvorane“ mogao „brigom za preko 1000 djece bez dvorane za tjelesni odgoj“ ući u obzir za realizaciju.
Ministar obrazovanja, znanosti i sporta presjekao je nezakonitosti oko upisa djece ispod bodovnoga praga i prisilio ravnatelja škole da zbog toga odstupi i tako dao do znanja da neće popuštati u mogućim budućim sličnim nezakonitim ponašanjima.
Ima li On uopće mogućnosti djelovati na ovakvu perverzariju i upropaštavanje imovine građana RH u obliku školske dvorane i stvaranja umjetnim putem potreba za novom dovoljno velikom dvoranom za nečije apetite (...koji se prečesto poklapaju s predizbornim potrebama)?
(Vjerojatno ima, jer je pri provođenju i „glasovanju“ za „izdavanje suglasnosti za izgradnju Ugostiteljske škole“( u biti prethodno rušenje dvorane i prepuštanje svoga dijela građevinske čestice drugoj školi) zakon povrijeđen više puta- od procedure na dalje).
Ako nema, zašto nema?
Ovo je nastavak desetljetne trakavice:
Državno izborno povjerenstvo je, na zahtjev njegove stranke, osuđenom ratnom zločincu dozvolilo da bude nositelj izborne liste ali ne i kandidat na njoj. Obrazloženje je kako ne bi mogao preuzeti dužnost zastupnika zbog pravomoćne presude, te je stoga i njegova kandidatura fiktivna (odnosno lista ne bi imala 14 valjanih kandidata).
Smatrao sam do sinoć kako je to još jedna od fusnota ove kampanje, onaj dašak morbidnosti u kojem bi se očekivala validacija ratnih zločina ako se usvoje u demokratskoj proceduri pa se preventivno, kao društvo, štitimo od sramoćenja (a to je, jelte, sada i kazneno djelo). Ukratko, po inerciji sam zaključio kako je DIP to trebao učiniti. Bio sam u krivu.
DIP je, kao tijelo koje brine o regularnosti onoga što je unaprijed dogovoreno, umjesto da ih provodi definirao pravila i to tako da nekome ukine temeljno pravo - biti biran. To nisu smjeli učiniti. Propisana pravila za kandidaturu su daleko blaža nego za obnašanje funkcije i tu praktički nema dvojbe - jer ako sumnja i postoji, u takvim prilikama se mora zaštiti pravo pojedinca a ne ograničiti. I to je sve što je DIP smio učiniti.
Osim zastupnika Memedija koji je valjda htio još saborovati, ostali zastupnici su se smilovali i sebi i nama i izglasali raspuštanje ovog po svemu drukčijeg saziva Sabora. Premda je kampanja već odavno u započela, ovih dana će predsjednici stranaka, velikih i malih uživati u svojih pet minuta, demonstrirajući alat kojim svoje članove drže u pokornosti. Potencijalni kandidati će obigravat oko predsjednika (i predsjednica), laskati im da su vizionari i da dobro vode stranku, i kako su upravo Bogu zahvalni na providnosti, ili će jednostavno plakati kako je situacija sa švicarcima grozna, a oni još uvijek imaju veliki kredit i da bez još jedne saborske plaće jednostavno ne znaju što bi…
Samo bi otvorene liste za Sabor promijenile ovakvu situaciju, no nekako mi se čini da svi zajedno moramo pojesti još puno špinata dok se to ne dogodi. Predsjednici i uska kamarila kojom su se okružili potrudit će se da se to ne dogodi…
Naše izborne liste imaju „nositelja“. Neka mi netko objasni što je to nositelj liste, ako nije ujedno i prvi na listi? Junak koji na svojim nejakim plećima nosi cijelu stranku ili tek 14 ljudi navedenih na glasačkom listiću? Nositelj liste svojim autoritetom i moralnim integritetom jamči za sve koji su navedeni na toj listi? Sjetimo se da je Sanader bio nositelj svih HDZ-ovih lista? Jesu li svi zastupnici iz redova HDZ-a isti kao i on?
Ja sam najjači pa ću demokratski, a i kako bi drugačije moglo biti, uzeti skoro cijeli kolač, ti si voljeni partneru dosta slabiji ali ti ipak dam da imaš lijepu krišku, a i vama dvojici eto po jedan komadić tako da na koncu svi budemo full zadovoljeni … je možda izgledalo objašnjenje Zorana Milanovića svojim koalicijskim partnerima, pa si nekako mislim kako bi navedenim „dogovorom“ SDP-ovi kukurikavci trebali biti zadovoljni podjelom „izbornog kolača“ čitaj plijena, mada bi preciznije bilo kazati virtualnog. U navedenoj podjeli ni HNS nema nekog posebnog razloga biti nezadovoljan jer ima sigurnih sedam mandata što sami ni u ludilu ne mogu osvojiti, dočim pak Hrelja sa jednim sigurnim ispunjava sve HSU-ove čitaj osobne želje.
Kukuriku koalicija (SDP, HNS, IDS i HSU) je konačnim potpisivanjem sporazuma stavila točku na posao koji rade zadnje dvije godine. Dobro je to poradi birača koji će tako imati i više vremena za promišljanje o tome komu ovaj puta dati svoje povjerenje. Prateći također i razne ankete popularnosti u posljednje dvije godine nije teško zamijetiti kako se prvotna prednost Kukuriku koalicije ispred HDZ-a polako ali sigurno topi, i to već nekoliko mjeseci i sa istim trendom.
Nije teško primijetiti i da se premijerka sve bolje snalazi u verbalnim duelima sa oporbom, posebno sa predsjednikom SDP-a Milanovićem koji iz neobjašnjivih razloga sve češće griješi i tamo gdje se „zavezanih očiju“ može poentirati. A pravi fight koji će tek uslijediti dakle još ni započeo nije.
U ovom tekstu ne želim servirati senzacionalnu političku vijest, već analizirati informaciju u kontekstu aktualne lokalne političke scene u svjetlu nadolazećih parlamentarnih izbora.
desno - lijevo... pa nista.. pa opet.. desno-lijevo.. i na kraju .. pa otidite na kraj, vidjeti ce te..
.
.
Pratim ponovo uzavrele natpise, uglavnom sa ne puno novih sadrzaja, no sa puno velikih i burnih naslova u vezi ratnih i poratnih zbivanja. Kad si malo bolje razmislim, danasnjih zbivanja. Jer nas opet isto sustiglo. Gomiletine ljudi koji pricaju samo o ratu, o herojstvu, vlastitom, naravno. Sto ne znaci da je to njihovo osobno herojstvo. Vise bi znacilo : U nedostatku osobnog, prisvojio sam si "nacionalno". Koje je to nacionalno, o tom bi vrijedilo pricati. Nisu to bas neke univerzalne herojske vrijednosti, bar ne iz nekih poznatih, civiliziranih sredina.
Uglavnom se zabavljam gledajuci naslove, izjave, obrane i nabrojena herojska djela "desnih". Hrvatski, apsolutno negiraju postojanje zlocina na hrvatskoj strani, kao i Srpski, na srpskoj. Izgleda smijesno? Pa i jest. Potpuno stupidno. Kosi se sa zdravom pamecu. Jer ne dokazuju ne postojanje samog zlocina, vec nesto sasvim nevezano na temu.
