Ustavni sud je - u usporedbi sa ostalim predmetima - brzo donio odluku o haraču, tj. kriznom porezu kojeg nam je Jadranka namjerila obračunavati do kraja slijedeće godine. I dobro da je tako - na posebno važna pitanja nacionalnog značaja treba reagirati brzo. U ovom slučaju, Ustavni sud je imao i dodatni motiv za brzo djelovanje - naime, teško je obavljati redovan posao kada je Ustavni sud konstantno zasipan desecima tisuća novih prijedloga za ocjenu ustavnosti kriznog poreza - a sve zbog prakse da paravo na povrat harača imaju samo oni koji su podnjeli zahtjev za ocjenom ustavnosti.
Rezultat je pred nama - svojim priopćenjem (pdf file) od 17. studenog Ustavni je sud podržao harač. U tom priopćenju suci Ustavnog suda redom odbacuju prigovore koji su stavljeni na teret kriznom porezu - osobno se ne osjećam kompetentnim komentirati sve, no jedno objašnjenje mi je istoga trenutka privuklo pažnju.
Ono što se dođađa posljednjih mjeseci u Ustavnom sudu nije ništa drugo nego li institucionalni državni udar u režiji Jasne Omejec. Svojom izjavom da će u slučaju da Ustavni sud presudi da je nametnuti „Harač“ od strane Vlade RH neustavan, pravo na povrat imati samo oni koji podignu ustavnu tužbu. Da ne bi istalo sve na tome, nedavno je stigla i dopuna izjave u kojoj navodi da će pravo na povrat imati ne samo oni koji su podnjeli ustavnu tužbu već će morati i doslvno pogoditi po kojoj osnovi će ustavni sud eventualno proglasiti „Harač“ neustavnim.
Ovakvim izjavama Ustavni sud jasno je dao do znanja da svi građani nisu jednaki već da samo uska skupina ljudi ima pravo na zaštitu svojih ustavom zajamčenih prava, koja su bar na papiru jednaka za sve građane. Drugim riječima Ustavni sud u najmanju je ruku suspendirao Ustav RH.
... moju zaradu drugi troše,
vreme bez promjene uglavnom loše...
... veliki uporno zezaju male,
za ideale ginu budale,
fabrike truju okolinu,
kreteni dižu bune i ginu...
Biće bolje, neko viče
na papiru mrtvo slovo,
na istoku stare priče,
na zapadu ništa novo"
Bio sam valjda još osnovac, kad su ovi stihovi bili popularni. Iako potječu s one strane Drine, s koje nam je došlo puno zla krajem prošlog stoljeća, ne mogu se oteti dojmu da nam je puno više zla došlo (i ostalo) iz naših krajeva, od ljudi koji nam se uporno cinično smješkaju i govore da će biti bolje.
Baš se sjetih kako je još moja nastavnica u osnovnoj školi, prije ovog nesretnog rata iz kojeg su isplivali i na površini se na žalost zadržali ratni profiteri i hoštapleri svih vrsta, govorila kako je situacija teška, kako treba stegnuti remen još malo, kako trebamo svi skupa pomoći naših hrabrim pastirima da nas odvedu u zemlju gdje teče med i mlijeko.
Ante Marković možda je bio na dobrom putu, ali tu su se našli neki drugi zlikovci, i "sve je otišlo u Honduras".
Država od nas naplaćuje HARAČ zvan tv-pristojba, kao besmisleni porez na imanje tv-aparata u kući, čak i kad je isti ugašen. Visina tv-pristojbe vezana je uz porast prosječne plaće u državi. Nema veze što čovjeku osobno plaća pada, no tv-pristojba konstantno raste, zato jer na rast visine prosječne plaće utječu ogromne menadžerske plaće koje stalno idu gore.
Glavni argument za plaćanje tog poreza jest da Hrvatska televizija obavlja javnu funkciju, što god to značilo.
Kao televizija koja obavlja javnu funkciju, dužnost joj je izvješćivati javnost. No što Hrvatska televizija zapravo cijelo vrijeme radi: UZNEMIRAVA JAVNOST i potiče javnost na pobunu! Hrvatska televizija je zaboravila da je financirana javnim porezom, koji bi se mogao slobodno nazvati HARAČ, i da kao takva treba izvješćivati javnost o potezima vlade, a ne komentirati i davati novinarske pečate tome što vlada radi. Jer ne treba zaboraviti da su tu vladu izabrali ljudi, koji ne žele da im se neki tv-novinarčić ili novinarka podsmjehuje.
U posljednje vrijeme dosta se pisalo o ustavnoj tužbi protiv harača (tzv. kriznog poreza) – kako u mainstream medijima, ali i po blogovima, pa i ovdje na Pollitici. Osnovna je tema – osobno podnošenje tužbe što većeg broja oporezovanih građana, što je pozicija koju i ja zastupam. U ovom ću tekstu pokušati obrazložiti zašto to smatram potrebnim, a na kraju izložiti moj skromni pokušaj kako izvesti u praksi.
Evo jedne ideje...
Kroz razne dnevnike o kriznom porezu mnogi komentiraju s pozicije "vlada uvela harač, da bi uzela za sebe od nas gladnih."
(otprilike, to je point uz manju ili veću varijaciju, plus obaveznu frustraciju Pelješkim mostom)...
Hm, obzirom da to vlada nije uzela "za sebe", već za sve proračunske korisnike (svi znamo strukturu proračuna, 80%, 20%) a primarno za javnu potrošnju izraženu kroz plaće, mirovine, zdravstvo, socijalu i potiacije predlažem da se pod ovaj dnevnik svi identificiraju da li rade u privatnom biznisu ili su na državnim jaslama...
I ako su na državnim jaslama da prestanu pljuvati po haraču, jer će upravo oni biti koorisnici tog harača i primarno zbog njihovih mjesečnih potreba je harač izvedene kroz PDV...(jer je cash flow državne blagajne dospio u probleme)
Danas je 01.08.2009. godine, PDV nam je 23%, uveden je krizni namet, turisticka sezona ce podbaciti, sve u svemu ne pise se dobro. Prica se da bi predsjednik Mesic ostao na Pantovcaku jos jednu godinu, da bivsi premijer Sanader i dalje se cuje sa ministrima a i nedavno je snimatelj dobio otkaz radi majce na engleskom jeziku.
Ovim kratkim dnevnikom zelim se osvrnuti na svoje prijasnje dnevnike, te zaobici politiku. Ajmo malo pricati o ljudima, o narodu koji trenutno zivi u ovom stanju. Cjelo vrijeme se pitam, koliko ovaj narod moze trpiti? Trpili su madjarski hegemonizam, srpski hegemonizam, trpili su sve i svasta,no nisu se predali. Problem je sto sad trpe od svojih.
18.08.2008.- http://pollitika.com/sta-sad-samo-se-znate-buniti-cmizdriti-zaliti
14.01.2008.- http://pollitika.com/kamo-dalje
Napredak i dalje ne jenjava. Državni aparat će za rješavanje krize povećati plaće 10 %, za potporu najvećih svjetskih uspjeha klastera IGH se nastavljaju gradnje klizališta napretka diljem Lijepe njihove (auto-putevi, Pelješki most), Grad Zagreb je već donio rekordni proračun koji nije ni blizu dovoljan za samo održanje aparata pa se pripremaju jake mjere obrane od podanika, Nadan Medvedev aka Vidošević predvodi staru poznatu borbu protiv defetizma, gale aka JOT kontrola ne popušta ni za jotu ...
Ono što me osobno brine su prvi znaci blagog umora na samoj pojavi. Nije stvar u tome što ne volim slabosti, u slabostima je i snaga, niti me brine defetizam, nego me brine slabost vegetativnih organa, koja ponekad zna prijeći u degustaciju i pušenje raznog instant izobilja sa bogatog švedskog sola, iz čeg se lako rađaju svima znane probavne i druge smetnje, ona masovna nužda koja mete sve pred sobom gore od tsunamija, i zadnje točke, tsunami je šala, što se sve pokrene nakon što pojava pokaže i najmanje nijanse slabosti, naročito estetske, nijanse umora oko brižljivog forsanja i održavanja svojih slika u ovoj dugoj već svemirskoj paradi.
Za one još mamurne od novogodišnjeg slavlja koji su možda propustili jednu diskretnu vijest.
Da li je to početak funkconiranja pravne države? Evo vijesti sa Mupove stranice pa procijenite sami!
Svi komentari dobrodošli.
" Od prvog dana sljedeće godine, odnosno, od 1. siječnja 2008., na snagu stupa novi Zakon o prekršajima kojeg je donio Hrvatski sabor 3. listopada 2007. godine. Policija kao ovlašteni tužitelj po tom Zakonu ima točno određene obveze i ovlasti u njegovoj provedbi.
Policijski službenici su temeljem članka 158. navedenog Zakona dužni poduzeti potrebne mjere u cilju izvida i prekršaja i prikupljanja dokaza u provođenju predviđenog nadzora. Neposredno postupanje policijskih službenika provodi se ukoliko je prekršaj utvrđen: obavljanjem nadzora u okviru svoje nadležnosti, neposrednim opažanjem, uporabom tehničkih sredstava i pregledom vjerodostojne dokumentacije.
Neovisni, ali ne i neutralni