pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

A. TEKUĆE

Hoćeš nećeš, glavnina napredovanja nezaustavljivo srlja u grč cijelih divizija i nepodnošljive maoističke scene, što štabovi sve više garniraju to više (baš zato to vječno rade), nakon čega minimalizam to nešto malo ublaži, uz teške i bespoštedne bitke, nakon toga zatišje pred novu bitku i opet još gore.

Podešavanje etapa u istim smjerovima više ne igra igru i da carevi uskrsnu (a i oni su to podesili znajući da neće, poslije mene prvenstveno moje štovanje, pa to više blokira nego omogućava).

I šta je logičnije nego da takvim upornim napredovanjem stiže obrnuti problem - na minimalizam se igra sve više i jače i već je normalno da se jako traže, naručuju i plaćaju alkemijske minimalističke usluge, npr. otišlo se je tako daleko da su zbrka i nezgode prešli sve granice, s onu stranu, pa treba to disciplinirati i očuvati rezultate, cijena nije u pitanju, koliko god se rekne, panika je, vrijeme za dogovor manje od minute.

Takav minimalistički trijumf je uvod u razne smjerove, s neizbježnom jakom dozom totalitarizma, ne disciplina mašte nego diktat i presija.