Imam ja jednu prijateljicu koja u konfliktima s ljudima u okolini, bez obzira koliko očito bila u pravu, uvijek kaže svoju famoznu rečenicu "A možda sam ja u kurtzu?"
Iako je svima oko nje jasno da je u tom dotičnom slučaju ona u pravu, ona tim preispitivanjem na kraju toliko zbuni i sebe i okolinu da više stvarno nikome nije jasno tko je prav, a tko je kriv.
Upravo tako se ponašala hrvatska službena politika na čelu s predsjednikom Mesićem i premijerima Račanom i Sanaderom. Pa se sad svi mi skupa s njima iščuđavamo haaškoj presudi vukovarskoj trojci, čudimo se k'o pura dreku.
Kao rijetko tko u ovoj zemlji, HDZ-ovcima su bila puna usta Domovinskog rata i digniteta branitelja. Slušajući samo njihovu stranu rekli bi ste da je HDZ jedini stvarni branitelj nacionalnih interesa. No istina je malo drukčija.
Na žalost, inspiracija za ovaj nastavak analize očuvanja nacionalnih interesa po HDZ-ovom modelu inspiriran je najnovijom sramotnom presudom Haaškog suda, gdje su odgovorni za masakr na Ovčari dobili preblage kazne, a neki čak i oslobođeni svake krivnje. Kakve to ima sad veze s HDZ-om? Krenimo redom…
Počesto se u Hrvatskoj čuju glasi kako mjesta paranoji nema, jer u Haagu više je osuđenih Srba nego Hrvata. To bi kao trebalo eliminirati stanje koje se samo nameće, a to je da je percepcija šire domaće, a u zadnje vrijeme "slučajem Hartmann" i inozemne javnosti, hrvatskih samosvjesnih političara, pojedinih medija i institucija da se žrtva i agresor u Domovinskom ratu svode na isti nazivnik sa ciljem poništavanja pobjedonosnog rezultata tog rata.
Dapače, ta spoznaja da je pri Haagu osuđeno više Srba no Hrvata, jer drugačije nije ni moglo biti, samo produbljuje jal realnosti u kojoj se i pri takvom stanju stvari jednaka pažnja, opet - šire javnosti, hrvatskih sluganskih političara, a pogotovo domaćih i inozemnih medija i institucija pridaje žrtvi i agresoru, u kontekstu zastupljenosti u medijima, govorima, nastupima i u konačnici politikama mnogih.
Receno je u jednom od komentara na jos jednom postu o generalu Gotovini ovako :
Vjerojatno će koju kunu priložiti i oni koji cijene nekoga tko je izložio svoj život opasnostima da bi oni danas normalno živjeli.
Ja doista ne bih sad ulazila u polemiku je li gospodin Gotovina radio ista neprimjereno ili je samo vrsio svoju duznost najbolje sto je mogao sukladno mjestu i vremenu u kojem se zatekao. Ne bih uopce zeljela ponovno elaborirati sve dostupne i poznate cinjenice jer smo ih vidjeli u vise navrata. Gledali smo skupove masovne podrske generalu i skupove gdje se o njegovoj glavi cjenkalo, iznudivalo, varalo, pritiskalo i pregovaralo na najvisoj razini. Isto smo gledali skupove gdje se grmjelo o neizrucivanju, da bi ga se prekonekoliko godina poslije naravno izrucilo od strane istih osoba.
Tesko je biti pametan !
To je cesto koristena uzrecica, obicno to kazemo kad je posrijedi nesto tako slozeno da valoriziranje i moralni sudovi tesko padaju iskrenom i dosljednom promatracu. Kazu da svako promatranje nekog procesa mora teci uporedo s tim procesom, biti dio njega, inace konacan sud nije vjerodostojan. Isto tako, kazu da ukoliko si dio nekog procesa, mijenjas prirodu tog procesa, a ono sto se dogada mijenja i tvoju vlastitu prirodu i prestajes biti neovisni promatrac.
U tom svijetlu jako se cudim zagrizenim teoreticarima i kriticarima koji vlastite istupe temelje na uvidu o cinjenicama iz tude perspektive i onog sto su negdje culi ili procitali. Pitam se uvijek - koliko su relevantne ocjene nastale na informaciji iz druge-trece ruke i jos k tome - sto je neizbjezno - drukcije vizure promatranja kojoj mozemo vjerovati ili ne.
Upravo je pristigla vijest da je Milan Martić "vođ" pobunjenih Srba u Kninu osuđen u Haagu na 35 godina zatvora. Sigurno je, da je zaslužio i više, sigurno je da će ga se pamtiti kao zločinca niskog obrazovanja i inteligencije ali visoke kriminalne energije. I pamtit ćemo onu njegovu izjavu u kamere HTV-a (vežući čizmu) kako oni više ne slušaju Zagreb. Citiram po sjećanju. O ovom će sigurno još biti rasprave i pametnijih prikaza.
Igrom slučaja našao sam se na Plitvicama na Veliki četvrtak 1991.god. kad su "martičevci" zauzimali to područje. Dane prije toga boravio sam u Šibeniku i Kninu gdje sam pokušavao dogovoriti "Koncerte mira i nade" u Kninu i Kijevu. Načelno sam o tome postigao dogovor i s katoličkim biskupom šibenskim i s pravoslavnim vladikom.
Najnovija događanja oko hrvatskih generala i njihovih odvjetnika na haaškom sudu navela su neke ljude na pomisao da bi general Gotovina mogao biti oslobođen. Začuđuje takva naivnost i pokazuje da ima ljudi sklonih povjerovati u pravdu i dobre namjere haaškog suda i njegova tužiteljstva.
Zato valja podsjetiti na općepoznate činjenice.
1.
U akciji «Oluja» general je Gotovina oslobodio velik dio hrvatskog teritorija od srpske paravojske.
2.
Spasio je od pokolja desetke tisuća muslimana, koje su Srbi opkolili u sjeverozapadnoj Bosni.
3.
Skršio je Miloševićev genocidni projekt etnički čiste «Velike Srbije» sa granicama Virovitica – Karlovac – Karlobag.
... bi trebao biti pravi naslov dokumentarca "Carlina lista" kojeg će HTV prikazati na drugom programu u srijedu 21. ožujka u 20.15. Gledajući najavu još jedne epizode Tragova - formata u kojem se prvo prikaže problematičan dokumentarac nakon kojeg slijedi rasprava pomislio sam što je sad tu sporno (ovo problematičan uzmite uvjetno - ovisno kojoj strani priče pripadate ili koju podržavate - poput nedavne priče o zlostavljanjima u Lori - sjećate se koliku je frku podiglo emitiranje saomg filma - čak ni Aleksandar Stanković kao moderator nije mogao smiriti sve emocije poslije filma).
Hrvatska, ljubavi moja - dokumentarni je film u režiji Jakova Sedlara koji svjedoči o ljubavi prema domovini Hrvatskoj, Domovinskom ratu te izdajništvu i licemjerstvu od strane HDZ-a i Ive Sanadera, Ivice Račana i ureda Predsjednika RH Stipe Mesića kao i njihovih nemoralnih sluga. Također svjedoči i o političkom Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu i bizarnosti Carle del Ponte, te o srpskoj propagandi protiv Hrvatske. Prema riječima redatelja filma "Vrh HDZ-a zabranio je prikazivanje filma!". Film se trebao prikazati 5. kolovoza 2006. godine na Kninskoj tvrđavi.
O Hrvatskoj kao prijatelju suda govorilo se još u lipnju mjesecu 2003. godine, kada je Vlada govorila o materijaliziranju istog tek kada Gotovina prihvati status "prijatelja Hrvatske" i preda se Haškom sudu, što se prezentiralo kao jedina prepreka u stjecanju statusa "prijatelja suda". Govorilo se da ma koliko to željela, država ne može biti "prijatelj" ni svojem optuženom građaninu, a onda ni Sudu, sve dok se Gotovina nalazi izvan dosega raspisane tjeralice. Štošta se najavljivalo uhićenjem Gotovine!
Hrvatska se kao "amicus curie" ("prijatelj suda") može pojaviti samo prema 74. pravilu Pravilnika o postupku i dokazima Haškog suda. Prema njemu, o tome odlučuje raspravno vijeće koje vodi postupak u slučaju, primjerice, Ante Gotovine. Pravilo "Amicus Curiae" ili 74 .pravilo Pravilnika o postupku i dokazima kaže:
