Neovisni, ali ne i neutralni

Čujem preko uha Maria Mihaljevića ( u Piramidi), koji tu zabavnu tribinu naivno koristi za slanje ozbiljne poruke državnom odvjetniku o potrebi istrage zbog „veleizdaje“ u postupcima braniteljskih timova pred Haškom tribunalu, koji su rezultirali gubitkom branitelja haškim optuženicima radi tzv. sukoba interesa.

Zaista, Mario je na svoj način postavio ozbiljno i znakovito pitanje. Kako se mogao dogoditi ovakav katastrofalni obrat situacije u kojoj su haški optuženici ostali bez obrane, a s njima i hrvatska država našla u neugodnoj situaciji, budući da ju se involvira u nekakav zločinački poduhvat. Samim time i nas sve, građane ove države. Bez obzira na individualni pristup krivnji, koji se njeguje i promovira na haškom tribunalu, istina je za nas sve iznimno važna, de ne ostane traga ikakvim sumnjama ili naknadnim tumačenjima.

“Koga vi sramotite?! Ma, sami sebe. I one kojima vi zapovijedate i za koje odgovarate. A za one naše mrtve, poginule, koji su ginuli za ovo!“ - usporava Gotovina no svejedno ljutito nastavlja dalje:- „Trebate imati malo obraza jer za ovaj Knin se gine od Dinare, od ove zime, desetog mjeseca. A da ne govorim od one zadnje operacije i koliko je njih nastradalo, i koliko je njih još dan-danas u bolnici i onih koji su trajni invalidi. A vi se ponašate tako, zapovjednici!“ (Ante Gotovina na Kninskom sastanku 6. kolovoza 1995. na kojem iznimno oštro proziva zapovjednike zbog opće pljačke i kaosa)

Liječnici su presudili, a sudac potvrdio: Branimir Glavaš nesposoban je pratiti istragu pa se time istraga za ubojstva civila u Osijeku 1991. ("slučaj garaža") (privremeno) prekida kao i za "slučaj selotejp". Makar presedanski sustav u Hrvatskoj ne postoji, domaće pravosuđe je potvrdilo odluku presedanskog značaja ("slučaj selotejp") prema kojem je štrajk glađu dozvoljeno sredstvo dovođenja u samoskrivljenu nesposobnost što dovodi do prekida istrage i prestanka pritvora bez obzira na razloge zbog kojih je pritvor određen. Zahvaljujući sad već legendarnom sucu Posavcu svaki osumnjičenik u Hrvatskoj ima temelja započeti štrajk glađu kako bi se procesno inkapacitirao i opstruirao proces do njegovog prekida. Zakidanje takvog prava predstavljalo bi povredu načela jednakosti pa bi pritvorenik kojem se takvo ponašanje ne dopusti imao pravo na obranu svojeg ustavnog prava.

Vlada RH je najavila kako će od tribunala u Hagu zatražiti da "preispita" odluku o odbijanju amicus intervencije u postupcima protiv trojice hrvatskih generala te šestorice bosanskohercegovačkih dužnosnika. Makar svoj novi korak u naporima da se pojavi u postupku u kojem nije stranka eksplicitno ne naziva žalbom, Vlada je faktično zapravo najavila žalbu na odluku vijeća. Osnovni nedostatak ovog poteza je taj da na odluku o sudjelovanju amicusa ne postoji pravo žalbe.

Kako je amicus curiae po svojoj prirodi zapravo ne-stranka u akuzatornom kaznenom postupku (čiji elementi dominiraju pred Haškim tribunalom), on nema pravo već samo i jedino mogućnost intervenirati. Doduše, svaki potencijalni prijatelj suda ima pravo obratiti se sudu te ponuditi pomoć, no to je ujedno i jedino pravo koje on ima. Pravo na podnošenje zahtjeva za intervenciju i pravo na intervenciju nisu ista stvar. Sud ne smije odbiti podnošenje zahtjeva, ali temeljem slobodne (ali obrazložene) diskrecijske ocjene može odlučiti kako želi o samoj intervenciji, a ta se odluka ne može "preispitivati".