pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Teoretičari zavjere su (kako to uvijek biva) popušili - Radovan Karadžić izgleda nije sklopio pakt o trajnoj nekažnjivosti. Srpski izvori potvrdili su, a svjetske kuće prenijele da je bivši predsjednik Republike Srpske, šef Srpske demokratske strane i Vrhovni zapovjednik vojske bosanskih Srba (VRS) uhićen. Gdje i kako još nije poznato, no nema sumnje da će detalji biti zanimljivi, posebno oni koji se tiču njegovog više od desetljeća dugog skrivanja. Radovan Karadžić arhitekt je jednog on najbrutalnijih ekperimenata rasne čistoće u Europi koji je optužen za vrlo teška kaznena djela: genocid (najteže kazneno djelo u međunarodnom pravu), sudjelovanje u genocidu, istrebljenje, ubojstvo, namjerno usmrćivanje, progon, deportaciju, nehumane akte i druge zločine počinjene protiv bosanskih Muslimana, Hrvata i drugih ne-Srba u BiH.

Prema optužnici, Karadžić je zajedno s drugima (element koji će izmjenom optužnice biti obuhvaćen u "udruženi zločinački pothvat") činio zločine po BiH sa ciljem osiguravanja kontrole nad područjima BiH koja su proglašena srpskom republikom i značajnog smanjenja ne-srpskog pučanstva. Kako bi ostvarili taj cilj, koji je po međunarodnom pravu ilegalan, Radovan Karadžić i ostali su činili zločine kako bi se ne-Srbi natjerali da napuste ta područja, a one koji su nevoljko odlazili su protjerivali, dok su druge ubijali - radi se o poznatom obrascu koji je primjenjen u svim ratom zahvaćenim bivšim republikama SFRJ od svih zaraćenih strana. Ipak, Karadžić se za razliku od drugih mora suočiti s najtežom optužbom, ona za kazneno djelo genocida, tiče se ubojstva skoro 8,000 muslimanskih muškaraca i dječaka u Srebrenici 1995. Case protiv Karadžića ne počiva samo na zapovjednoj odgovornosti (kao Vrhovni zapovjednik koji nije učinio nešto što je trebao - kaznio ili spriječio da trupe nad kojima ima kontrolu čine zločine) nego uvelike i dokazivoj direktnoj odgovornosti za genocid (učinio nešto što nije trebao).

Postupak protiv Ramusha Haradinaja hrvatskoj je javnosti bio zanimljiv tek utoliko što se radilo o bivšem kosovskom premijeru i što je vijećem predsjedavao isti sudac koji predsjedava u postupku Gotovina i drugi, a oslobađajuća presuda zaslužila je headline jer je, banalno uzevši, srpska vizija kosovskih snaga poražena sudskom presudom. "Haag oslobodio Haradinaja", javlja Jutarnji list, koji ima čak 6 povezanih vijesti o Haradinaju, što je natprosječni rezutat u odnosu na druge hrvatske medije za postupak koji traje više od godinu dana i nije potiv optuženika iz Hrvatske. Radilo se zapravo o neuobičajeno kratkom postupku u kojem obrana uopće nije iznosila svoj case jer je došla do zaključka da tužitelj nije ponudio utuživ case, a kamoli dosegao razinu "izvan razumne sumnje".

The defense teams of three former KLA commanders, Ramush Haradinaj, Idriz Balaj and Lahi Brahimaj, tell the Trial Chamber they don’t intend to contest the evidence presented by the prosecution. The closing statements have been scheduled for 21, 22 and 23 January 2008
Sense

Tužiteljev slučaj Haradinaj nije ni prvi ni poslijednji koji se raspao po šavovima do te mjere da je ishod bio predvidljiv. Nedavni fijasko sa slučajem Vukovarske trojice još odzvanja u hrvatskoj javnosti koja s jedne strane želi jako i kompetentno tužitljestvo kad su u pitanju zločini nad Hrvatima, ali slabo i loše pripremljeno kad su na optužnici imena iz Hrvatske. Zašto su Haradinaj i Balaj oslobođeni svih optužbi, a Brahimaj osuđen na "samo" 6 godina zbog kaznenog djela mučenja i nečovječnog postupanja?

Makar potpora javnosti Gotovini ne posustaje, a mnogi građani nastavljaju negirati da je hrvatski narod u ratu bio išta osim žrtve, najveće i najočekivanije suđenje vjerojatno će pomoći zemlji da se suoči sa svojom ulogom u ratu i prihvati sliku rata u boji umjesto crno-bijele simplificirane perspektive te shvati da su zločinci postojali na svim stranama. HTV je najavio javno prenošenje rasprava, što je kopernikanski obrat u odnosu na pažnju koja je posvećivana drugim postupcima (uz iznimku onog Miloševiću) koji bi jedva zaslužili koji izvještaj, čak i kad se sudilo radi zločina nad Hrvatima (npr. Tužitelj protiv Milana Martića, Tužitelj protiv Milana Babića, Tužitelj protiv Rasima Delića, itd). Javni prijenosi pomoći će u suočavanju s prošlošću ali i prvi puta pružiti pravu priliku javnosti da vidi kako uopće izgleda postupak pred međunarodnim sudom. Opterećen pravilima, složenošću materije i obujmom, pravni postupak pred UN-ovim tribunalom nije predstava za javnost u kojoj zamaskirani protagonisti plešu ples prema očekivanjima javnosti nego pravni postupak u kojem je potrebno dokazati svaki navod optužnice van razumne sumnje rigorozno slijedeći detaljna pravila.

Predmet Gotovina i drugi najveći je i jedini predmet za zločine koje su počinili etnički Hrvati u Hrvatskoj koji će provesti Haški tribunal. Dok su zločini srpskih optuženika nad Hrvatima u Hrvatskoj procesuirani u nekoliko postupaka (Martić, Babić, Milošević, Mrkšić i drugi), a u nekima će tek biti (Šešelj, Simatović), jedini drugi postupak protiv etničkih Hrvata prepušten je hrvatskom pravosuđu i odvija se na Županijskom sudu u Zagrebu. Kritike na rad suda koje se temelje na navodnoj disproporcionalnosti etničkog optuživanja i "izjednačavanju krivnje" bivaju nemilosrdno poražene u sukobu sa statistikom i zdravim razumom jer etničkim sastavom optuženika dominiraju osobe srpske nacionalnosti, što i odgovara povijesnoj istini o etničkoj atribuciji ratnih zločina počinjenih na prostoru bivše Jugoslavije. Makar Srbija još nije dožvjela dostatnu razinu otriježnjenja glede njene uloge u ratovima i stradanjima, Hrvatska se nalazi na sličnom putu katarze koji je počeo postupkom tzv. Gospićkoj skupini (Norac i drugi), nastavio se postupkom protiv Branimira Glavaša i kulminirao onim protiv Ademija i Norca.

Je li javnost spremna za novi val triježnjenja od ratne propagande 90-tih postupkom Gotovina i drugi?

Tužiteljev vojni ekspert je potvrdio da 1992. u Vojvodini nije bilo vojnih napada uperenih protiv civila. Šešelj sada može biti poprilično siguran da će dio optužnice koji ga tereti za kazneno djelo deportacije i prisilnog premještaja Hrvata iz Hrtkovaca u Vojvodini biti odbačen jer nedostaje bitan dokaz. Hrvatska javnost o tome ne zna ništa jer impotentni mediji ne uočavaju važnost redovitog praćenja suđenja u mrskom udaljenom sudištu, osim kada su na optuženičkoj klupi Hrvati kojima se u tuđu zemlju hodočasti na osobnoj, kolektivnoj i političkoj razini. Mediji suđenja, osim onih etničkim Hrvatima, ne prate predano pa javnost malo zna. Takvo neznanje odgovara političarima koji će kad za Šešelja stigne oslobađajuća presuda po nekim točkama iskorištavati šok javnosti za manipulacije, baš kao u slučaju Vukovarske trojice. Držat će se besmisleni govori pred Općom skupštinom UN-a i hodočastit će se žrtvama, a sve kako bi se medije dovoljno uposlilo da zaborave pitati "A gospodo, što ste radili dok još nije bilo kasno?" ili "Koji su pravni razlozi takve presude?"

General Lucić nije odgovoran za Markačev lovni kiks. To je stav našeg predsjednika RH.

Hm... Bez obzira što se radi o pozivu upućenom drugom, podređenom generalu i, još bitnije, generalu kojem se sudi za ratne zločine. Na žalost, stječe se dojam kako je Hrvatska nešto slično Haitiju ili Ugandi pa eto, obzirom da su nam svi generali ili političari pod nekom sumnjom, sudi im se ili, ne daj Bože, već su osuđeni, tko će znati je li i Markač među tom svitom.

No, na sreću, mi to nismo... Jedino se radi o neodgovornim pojedincima koji nisu svjesni da položaj ne znači samo veće beneficije nego nešto još važnije, a to je puno veća odgovornost.

Tako Stipe (obraćam mu se per tu, jer je ipak on naš, narodski precjednik) nisi baš sasvim u pravu. A još si manje u pravu kad navodiš da ministar Rončević nije odgovoran za Markač lov iz 2006., jer "Ne može ministar šumarstva reagirati ako negdje vidi nekoga tko krši pravila Haškog tribunala."

U Indexovu vijest da je general Markač bio u lovu na veprove s ministrom unutarnjih poslova Kirinom gledala sam nekoliko trenutaka s nevjericom.Mladen Markač koji je odlukom Haškog suda pušten privremeno na slobodu otišao je u lov ni manje ni više nego s ministrom unutarnjih poslova, čije bi ministarstvo trebalo biti odgovorno za ponašanje Markača na uvjetnoj slobodi.Ne, još uvijek ne mogu vjerovati, ma to se nije dogodilo! Ipak jest. Slike su tu. Ako je istina, onda je to neozbiljno!
U travnju 2004 godine sam pred Haškim sudom kao ministrica pravosuđa davala jamstva Vlade o uvjetnom puštanju na slobodu generala Markača i Čermaka. Tada sam pod teškom "baražnom vatrom" odgovarala na pitanja haškog tužitelja i davala argumente za njihovo puštanje na slobodu.Nabrajala sam koje sve garancije hrvatska vlada daje za njihovo privremeno puštanje na slobodu. Između ostalog bilo je tu uredno javljanje na sud, izbjegavanje javnih skupova i intervjua,pa obavezno javljanje i traženje dopuštenja za putovanja izvan mjesta prebivališta. Bilo je vrlo neugodnih pitanja i provokacija tužitelja. No sve sam to tada mirno odradila i generali su pušteni van iż zatvora.

Zemlje regije nisu podržale prijedlog bosanskih dužnosnika za osnivanje regionalnog suda za ratne zločine koji bi nastavio rad tribunala u Hagu i riješio problem nekažnjivosti osumnjičenika koju im omogućavaju granice i (dvostruka) državljanstva. Jedan od rijetkih primjera proaktivnog i originalnog pristupa rješavanju problema nadležnosti lokalnih sudova nad osumnjičenicima neće zaživjeti zbog značajnih praktičnih prepreka i nedostatka vremena pa će jedan od izvora frustracija bosanskih tužitelja morati biti riješen na drugi način. Naime, zbog prirode ratova u bivšoj Jugoslaviji gdje su se etnički Srbi i Hrvati borili u Bosni ili Hrvatskoj, nadležnost lokalnih sudova postaje veliki problem jer na primjer osumnjičenik koji ima hrvatsko ili srpsko državljanstvo može napustiti Bosnu znajući da neće biti izručen jer sve države regije zabranjuju izručenje svojih državljana drugoj državi. Nadležnost sudova mjesta počinjenja zločina (gdje su obično i najjači dokazi) može se uspješno opstruirati.

Očito je da je YouTube penetrirao agresivno i svugdje: političari ga koriste za predizborne kampanje, bendovi za promociju svojih pjesama, anonimci za nasmijavanje nacije. A od nedavno ga i tužitelji međunarodnog tribunala koji progoni najteža djela u ratovima u bivšoj Jugoslaviji koriste da bi sakupili dokaze za svoju optužnicu.

Ako imate malo više godina (barem > 25 ;-), sigurno se sjećate serije Potpuni stranci (Total strangers) i „rođaka“ Balkija i Larry-a. Obojica su imala svojih provala, ali je high-point svake epizode, barem meni, bio kad bi Balki pogledao Larry-a nakon što bi ovaj nešto provalio, i u onom svojem „rumunjsko-bugarsko-ja sam daleko odavde“engleskom naglasku izvalio „Cusin Larry, dont bi ridikjulos“ :-))))).

E pa ta mi poštapalica padne napamet svaki put kad u zadnje vrijeme vidim/čujem/pročitam vijesti o Gotovini. Ili preciznije, vijesti o pokušajima da se za njega ishodi da se brani sa slobode.

Pomalo očekivano, potencijalno upućivanje slučaja Delić BiH pravosuđu potaknulo je spekulacije u hrvatskoj javnosti o mogućem prebacivanju slučaja Gotovina na hrvatsko pravosuđe. Ono što iznenađuje je da je bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt u "Temi dana" Radija 101 emitiranoj 09/07/07 tvrdila da takva mogućnost realno i postoji (?!) makar zna ili bi trebala znati da je pravno to moguće samo u sferama SF-a.

Kao prvo, pokrenuti postupak prebacivanja može ili vijeće za upućivanje (koje imenuje Predsjednik suda) samo ili tužiteljica Del Ponte. Vjerojatnost da će vijeće za upućivanje samo pokrenuti postupak mala je, a vjerojatnost da će Carla del Ponte zatražiti da se jedan od njoj bitnijih slučajeva ipak procesuria u zemlji za koju je uvjerena da je bjegunca skrivala je nepostojeća. Upućivanje slučaja Ademi zatražila je Del Ponte, slučaj Gotovina Del Ponte nikad neće pustiti.

Medijska opsesija slučajem Gotovina i drugi koja - ponekad čak i opravdano - važe svaku riječ izgovorenu na rutinskim pripremnim ročištima, najnovije je ročište popratila nagađanjima kada će suđenje doista i početi. Strastveno očekivani početak glavne rasprave protiv trojice hrvatskih generala ovisi, između ostalog, o razvoju u drugim sudnicama tribunala oko čije uloge u regiji ima poviše disonantnih glasova.

Ostane li slučaj Gotovina i drugi u rukama sudskog vijeća kojemu predsjeda južnoafrički sudac Bakone Justice Moloto početak će ovisiti o razvoju u jednom drugom slučaju kojem predsjeda isto vijeće. - Kako stvari stoje, ja u ponedjeljak počinjem s novim suđenjem, a ono bi trebalo trajati godinu dana - rekao je Moloto, govoreći o suđenju Rasimu Deliću. No ni to nije izvjesno, nakon što je Carla Del Ponte u četvrtak iznenada uputila zahtjev da se suđenje Deliću, koje bi trebalo početi u ponedjeljak, prebaci iz Haaga u Sarajevo.
Jutarnji.hrNo iznenadni potez Del Ponte rezultat je tihog ali trajnog sukoba Vijeća i Tužiteljstva i samog Tribunala u kontekstu izlazne strategije koja predviđa smanjenje obujma posla i "fading out" Tribunala do 2010. koja je instruktivan, a ne i obvezni rok.

U srijedu popodne (a posebno u četvrtak ujutro) medijskim prostorom ponovno će zavladati nacionalistički apel za "slobodom" uperen protiv "stranih centara moći" u središtu kojeg će biti samoprozvani "novinar" Domagoj Margetić optužen za nepoštivanje Haškog tribunala. Makar je svaki redak javne pozornosti posvećen Margetiću zapravo nezasluženo trošenje prostora, vremena i bandwitha, ovaj članak ima za svrhu rasčistiti popriličnu zbrku koja vlada u javnosti oko toga što se zapravo "Marginaletiću" događa/lo, a za koju su odgovorni poslovično očajni hrvatski mediji kojima bi ovaj tekst možda mogao pomoći da javnost počnu izvještavati točno i na osnovi provjerljivih činjenica i dokumenata.

Izvor: teletekst HTV-a

U odluci Raspravnog vijeća Haškog suda o suspenziji odluke o privremenom puštanju na slobodu dvojice hrvatskih generala (Čermak, Markač), pored toga što stoji da Čermak nije poštovao uvjete pod kojima je boravio na slobodi navedeno je i da Vlada RH nije postupila po zahtjevu suda da pruži dodatne informacije (očitovanje) o tom pitanju. Reklo bi se, prilično ozbiljan propust vlade jedne države koja je, da bi optuženici uopće bili uvjetno pušteni na slobodu, morala dati određena jamstva da će odluka suda biti i poštovana.

Dakle, ukoliko je navedeno točno, a Haški sud ipak bije glas ozbiljne ustanove, dogodila su se dva propusta.

U gotovo dječje šarmantnom stilu i obrana Milana Martića posegnula je za prebacivanjem odgovornosti i fokusa kao manevrom izbjegavanja adresiranja odgovornosti optuženika. Završna riječ Martićeve obrane posvetila se tako terećenju hrvatskog vodstva za "organiziranje oružane pobune na teritoriju Jugoslavije", optuživanju Milana Babića za lažno svjedočenje i predbacivanju sudskom vijeću što je prihvatilo Babićev iskaz nazvavši takvu praksu "nepoznatu civiliziranom svijetu".

Nakon što je prije dva dana Tužitelj zatražio doživotnu kaznu za bivšeg čelnika odmetnute Republike Srpske Krajine zbog zločina na području Krajine i granatiranja Zagreba, Martićev branitelj Predrag Milovančević završio je case za obranu argumentirajući odgovornost hrvatskog vodstva umjesto neodgovornosti Milana Martića, kojeg je u završnoj riječi jedva spomenuo osim u onom dijelu koji Martića opisuje kao omiljenog "heroja" koji nikad nije pokazao svoje nacionalističko lice vlastitim susjedima čiji je jedini grijeh bio, kao i kod tisuća žrtava diljem bivše Jugoslavije u 90-tima, da su različite nacionalnosti.

David Tolbert, zamjenik tužiteljice ICTY-a u svom je obraćanju na simpoziju o efikasnosti kaznenih tribunala u Uthrechtu rekao kako suradnja država nije bitna samo za odgovarajuće djelovanje Tribunala, nego će biti i od kritične važnosti za Međunarodni kazneni sud (ICC), prvi stalni sud za ratne zločine. "Bez suradnje države nemoguće je održati odgovarajuće suđenje, nemoguće je održati suđenje uopće", rekao je Tolbert.

Da je Tolbert u pravu i da je pravično suđenje nemoguće održati bez suradnje države pokazao je slučaj Blaškić u kojem je prvostupanjska kazna od 45 godina smanjena na 9 godina nakon što je Hrvatska počela surađivati ustupivši relevantnu dokumentaciju. Ipak, osim nabavljanja dokaza poput dokumenata bitnih za postavljanje slučaja ili intervjuiranja svjedoka, suradnja država pokriva puno širi skup aktivnosti koje pomažu bilo u oslobađanju bilo optuživanju optuženika ili osumnjičenika, a uključuju i njihovo uhićenje. Upravo zbog toga bivši zamjenik tajnika Tribunala ističe Hrvatsku i Srbiju kao primjere nesuradnje u prošlosti ili sadašnjosti što je ozbiljno naštetilo ukupnoj efikasnosti suda.