pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Pozdrav svima, evo me nakon kraćeg, iskreno, ugodnog izbivanja.
Nadovezat ću se na nadasve dobar dnevnik kolege Hyeronimusa:

http://pollitika.com/brze-vise-jace-prica-o-olimpijskom-ratu

koji je otvorio vrlo dobru raspravu o jednom od ključnih geopolitičkih pitanja koje će uvelike odrediti budući izgled međunarodnog sustava. Ruska intervencija u Gruziji definitivno je otkrila novu, odlučnu i moćnu Rusiju, koja je ne samo odlučna prigrabiti ulogu regionalnog lidera koju joj priznaju čak i izrazito proamerički stručnjaci međunarodnih odnosa - Brzezinski, Kissinger...već je odlučna se upustiti i u globalnu utakmicu, inzistirajući na novoj paradigmi MULTIPOLARNOG SVIJETA, koja je misao vodilja Putinove vizije međunarodnog sustava. Ukratko, ovdje ću nastojati postići dva cilja. Prvo,pokušat ću malo rekonstruirati kontekst koji objašnjava kako i zašto je do ovog neo - imperijalnog ruskog uzleta uopće došlo te pokušati biti malo bahat i pokušati predvidjeti politiku koju će Putinova garda zauzeti prema Zapadu i regiji.

"Rekli smo: tako dalje više nejde!" . Ovo su riječi koje je vrlo lako mogao izgovoriti Dmitrij Medvedev, predsjednik Ruske federacije, ili njegov "šef iz sjene", Vladimir Putin, premijer Ruske federacije, nakon izvršene invazije na Gruziju, a sve kako bi se "zaštitili ruski građani". No, ovaj prvi navedeni citat nije iz 2008., nego iz 1870., kada su novine Vestnik Evropy likovale nad zauzimanjem Kavkaza u Kavkaskom ratu 1817- - 1864. Ovo nam samo potvrđuje da sukob na Kavkazu nije nov, i da traje već stoljećima: još su i ruski pisci u 19. stoljeću pisali o toj "divljoj zemlji" koju su Rusi uvijek iznova pokušali osvojiti i koju su osvajali, no nikad se ta zemlja nije mogla nazvati stabilnom i mirnom.

Karta konfliktnog područja (Daily Mail)

Već odavna svaka zemlja jako pazi kako se predstavlja u svijetu. U suvremenim uvjetima tome služi vanjsko-politička operativa, poznatija kao diplomacija. To je i dar i zanat u kojem je u prvom redu i svakom trenutku važno biti i ostati gentleman (gospodin ili dama - ovisno o tome kojeg spola su ljude koji predstavljaju svoju zemlju u međunarodnim odnosima).

Mlada država bez obučenih diplomatskih kadrova, a pod naletima neumjerenih apetita političkih miljenika (kakva je kod nas situacija) s diplomacijom nije baš imala sreće. Sjetimo se Nevena „Juhice“ i njegovog skandaloznog boravka u Australiji, pa je ipak se uspio „skrasiti“ na još boljem mjestu u Americi (i u kratko vrijeme uspio ostvariti dodatne skandale. Ili ta grozomorna priča o Čučiću, koji je naprasno morao otići iz Belgije, a trenutno obiteljskim „gafovima“ zabavlja policiju dviju država i tabloide širom svijeta. I drugih koji se nisu najbolje snašli, ili onih koji su se naprotiv „fantastično“ snašli. Istovremeno, mjera uspješnosti naše diplomacije bi trebala biti prihvaćenost i poštovanost Hrvatske u međunarodnim okvirima – a ona nije baš najljepša. Zašto, pitanje je suptilno odgovor bi trebao biti još suptilniji: Civilizacijski kurs kojim Hrvatska brodi na vanjskom i unutarnjem planu ima mnogo skretanja, a i unutar diplomatskih struktura postoje tolike podmukle igre, spletke, podvale do divljačkog ponašanja za vanjsku i unutarnju upotrebu.