pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Krivci za korupciju u Hrvatskoj su državno odvjetništvo i policija. Krivi su jer ne poduzimaju ništa u sprječavanju korupcije ako ne dobiju prijavu od građana. Da je tome tako svjedoči niz primjera. Recimo oglasi u novinama gdje se oglašavaju razni brzi gotovinski krediti koji su posve protuzakoniti. Ili primjer kojeg su istražili novinari Jutarnjeg lista, gdje su se javili na oglas koji nudi požurnice preko veze za 2000 kn.

Ili primjer jučerašnje Latinice gdje su se još jednom javno izrekle optužbe na račun Ive Sanadera da se on vratio u Hrvatsku bez novaca i da sve što je stekao od svojeg povratka do danas ne odgovara visini njegovih ukupnih prihoda. Nije to bilo prvi put da se govori o imovini Ive Sanadera. Čak se o tome pisalo i na ovome blogu. Slično je i s imovinom Milana Bandića koja je u velikom nerazmjeru u odnosu na njegove prihode. I o tome se pisalo puno, pa čak i na ovome blogu.

Danas me obradovala jedna vijest: “Uhićene 22 osobe zbog primanja mita u Gruntovnici”. Vijest je objavio portal javno.hr.

Ovaj tekst o radu Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu objavio sam u Vjesniku“ 2002 god. Do danas se nije sredio nered koji tamo vlada. Neki dan u Otvorenom na HTV gostovala je ministrica Lovrin i u prilogu sam saznao da je nekadašnja sudska savjetnica Radišić u međuvremenu postala predsjednicom Odjela. Nazdravlje!

Sve ovo o čemu pišem samo je kronološki posložen moj uzaludni pokušaj da u razumnom vremenu u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu provedem etažiranje stana koji moja supruga i ja moramo prodati.

Nekoliko mjeseci i grdan novac uzelo je pripremanje dokumentacije za etažiranje: elaborat sudskog vještaka, niz potvrdi koje uz skupe takse izdaje Područni ured za prostorno uređenje, komisije, međuvlasnički ugovor ovjeren kod javnog bilježnika itd. Pa kad je sve izgledalo u redu, kad su svi dokumenti bili na kupu uputio sam se 13. ožujka 2002. na već spomenuti Zemljišnoknjižni odjel u Zagrebu.

Prostor je, pored ljudi, najveće bogatstvo svake države. Dok je onaj zračni i vodeni, zanemarimo li trenutne probleme s Piranskim zaljevom, dobro reguliran, možda i zato što je nužda da se rješava na temelju međunarodnih propisa, s onim kopnenim je najviše problema. Njime idu prometnice koje spajaju pojedine države, regije, gradove i naselja. Na njemu se grade proizvodni i uslužni objekti koji trebaju zadovoljiti različite potrebe stanovništva. I naravno, na kopnenom se prostoru grade veća ili manja naselja u kojima državljani žive, kao i pojedinačni objekti koji služe zadovoljavanju raznih specifičnih pojedinačnih i zajedničkih interesa stanovništva. Tako je to otkako je svijeta i vijeka, a upravljanje prostorom je od najveće društvene važnosti.