Milane, Milane, crni sine, što si uradio? Nije valjda da su te krivo savjetovali tvoji najbliži suradnici? Zar su se moje prognoze obistinile da će budući zagrebački gradonačelnik biti stečajni upravitelj posrnulog grada i nadzorni organ bankrotiranog holdinga. Lijepo si nas uvaljao..cccc....
A reci Milane tko ti je Čovića smjestio na čelo holdinga kad je on provjereno nesposoban menadžer koji je dovoljno štete u HEP-u napravio..tko ga je to nagradio za sve NEznanje i NEsposobnosti? Uz sav višak radnika on zapošljava i podiže plaće, a nama ispostavlja račun, i to po osobnom nahođenju, bez trunka savjesti i poslovne odgovornosti. Nije dosta, pa treba još kredita za održavanje likividnost tekućeg poslovanja? Došli smo u zonu sumraka, i nebo nad zagebom više nije plavo..i ono plače zbog mladosti koju su tvoji pajdaši gurnuli u dužničko ropstvo narednih par desetljeća, i nas skupa s njima. Tko će za taj neoprostivi grijeh odgovarati, Milane?
dopustite sada kada su se svi izredali, da Vam i ja kao jedan od najobičnijih građana grada Zagreba čestitam na izbornoj pobjedi, riječima: "Čestitam Vam".
Svjestam sam da vam čestitam nakon proteka nekoliko dana, i tek nakon što sam na stranicama pollitika.com čestitao poraženomu Josipu Kregaru. No, ja sam Vam, velepoštovani gospodne Gradonačelniče, čovjek iz puka, i navikao sam tješiti poražene, jer takvih Vam je puno oko mene. No, kada sam čestito, tomu Kregaru, ja sam ga i puno nahvalio. Neka znaju da se time uvećava i vrijednost Njihovoga, ali i našega uspjeha. Jer Vaš uspjeh - i moj je uspjeh! Konačno, a i među nama govoreći, ipak je velika razlika pobijediti toga Kregara (ni imena mu se više ne sjećam), u konkurenciji jedne Tatjane Holjevac, koja je, i kao što svi znamo, oduvijek bila Vaša najteža, i najgora protivnica. Kakva je prefrigana i lukava, uvijek Vam je zadavala probleme, i bila je uvijek protivu Vas, i stalno je glasovala protiv, i u javnost Vas je stalno napadala, tračala, i ružno ogovarala.
Kao što uočavate iz ovoga mojega početka, a nadalje pogotovo, čestitka koju sam uputio Vama u opetovanoj, i za mene očekivanoj i normalnoj odluci zagrebačkih građana da nam i nadalje budete svima na čelu, prepuna je emocija, i jedva suspregnutoga oduševljenja što sam to opet doživijo. I dok vam ovo pismo pišem, suze radosti klize od sreće mojim mokrim obrazima. Jerbo Vi ste oduvijek podrazumijevali ljude iz naroda. Zato sigurno znate da smo ovih nekoliko dana u radosti odojke okretali, pjevali, pili, pa se čak i napili. Eh, da ste to samo vidili i doživili. Na prvu vijest da ste pobijedili, premda smo to odmah znali po izlazima naroda na izbore (što će izlaziti kada se sve zna) ipak se nismo mogli suzdržati. Od sreće smo vrisnuli! I do duboko u noći na ponedjeljak od sreće smo plakali. A ja i danas od sreće još uvijek plačem, dapače, čim se toga sjetim od sreće mi se sve u grlu stegne.
Nedavno sam morala ići u sanaciju dimnjaka kako bih mogla postaviti plinski bojler. Prilikom sanacije se je ustanovilo kako je susjed iznad mene pregradio moj dimnjak i ostavio mi je sitni otvor koji vodi u drugi dimnjak. To je već drugi put da sam ulovila susjeda u mojem dimnjaku, no dok se je prvi put prepreka uspjela uništiti ovaj put je to bilo nemoguće – radilo se je o debelom cementnom bloku u mom dimnjaku. Sin i ja smo imali ludu sreću što nismo osvanuli u crnoj kronici zbog neispravanog dimnjaka. Pri tom nitko ne bi vodi računa što je tu neispravnost uzrokovala susjedova nehat i nemarnost majstora koji su napravili prepreku u dimnjaku.
Štovani gospodine Josip Kregar,
čestitam vam na ostvarenom izbornom rezultatu u prvom krugu glasovanja za Gradonačelnika Metropole Hrvatstva, Metropole Hrvatskog Građanstva, Metropole Hrvatskog Gospodarstva! I to ne samo vama osobno, već jednako tako i svima onima koji su se oko vas okupili, i s kojima ste zajedno pokazali da je moguć iskorak iz postojećeg stanja apatije i nemoći građana spram onih koji danas gotovo jedno desetljeće vladaju nad nama u Zagrebu.
U niti jednom trenutku nije postojalo, i ne postoji pitanje jeste li vi osobno, kao Josip Kregar "bolji" ili "niste bolji" od Milana Bandića. Naime, to bi bila uvreda prema svemu onomu što ste postigli u vašem dosadašnjem profesionalnom radu, ali to bi bila uvreda i prema vama kao osobi građanskog digniteta, i kao osobi najviše razine hrvatske kulture i hrvatskog identiteta. I onoga trenutka kada ste odlučili konfrontirati se Milanu Bandiću, kao političaru s rezultatima njegovog profesionalnog rada, koje je javno predočio zajedno sa svojim "kumovima" i "ortacima", s maestralnim dosegom i kulminacijom u "socijaldemokratskim klozetima" u Dubravi, tada se niste konfrontirali prema osobi. Zajedno sa svojim suradnicima konfrontirali ste se moći nedodirljivih vlasnika prividno nevidljive paukove mreže, koju su ispleli nad nama, i koja je do danas postojala i opstojala prividno neraskidiva.
To dokazuju privremeni neslužbeni rezultati izbora za Gradonačelnika grada Zagreba. Tako je prema prvim privremenim rezultatima glasovanja ovoga trenutka od oko 720.000 birača u Zagrebu, na izbore izašlo oko 300.000 ili samo oko 42%. Milan Bandić je dobio svega oko 145.000 glasova, Josip Kregar je ostvario golemih 70.000 glasova!
Valja uočiti da to znači kako za Milana Bandića nije glasovalo gotovo 575.000 građana Zagreba. Za Josipa Kregara ovoga trenutka nije glasovalo gotovo 650.000 građana Zagreba. I zar je to možebitno potvrda izbornog neuspjeha Josipa Kregara???
Zar se takvom može proglasiti izborna pobjeda Milana Bandića u prvom krugu glasovanja za izbor Gradonačelnika grada Zagreba, i to nakon njegovog gotovo desetogodišnjega vladanja i upravljanja Zagrebom, ali i građanima grada Zagreba? Zar s očitovanjem 145.000 glasova za Milana, i sa 575.000 glasova protiv Milana???
Milan Bandić je po četvrti puta (!) pristupio kandidaturi za Gradonačelnika grada Zagreba s golemom partijskom infrastrukturom koja je razvijena po gradu Zagrebu - poput paukove mreže. Ona je isprepletena neraskidivim nitima novca, poslovnih interesa partijskih i nepartijskih "kumova" i "ortaka". Za svoju izbornu kampanju imao je, a i nadalje ima financijske i medijske resurse o kojima se može doslovno sanjati, i to ne samo za hrvatske uvjete već i za europske, i svjetske uvjete. Imao je čak i svoje branitelje grada Zagreba, na čelu s Thompsonom.
Josip Kregar imao je protiv sebe s v e to! Kazao bih čak i stanovito nedostatno uočavanje da njegov protivnik nije Milan Bandić, sam po sebi, već "nevidljiva" paukova mreža simbioze vlasti partije SDP i "kumova" i "ortaka" u Zagrebu. I stoga s razlogom tvrdim, u percepciji najboljeg i najkvalitetnijeg političkog video spota koji se od 1990. godine pojavio u Hrvatskoj, da "LEONIDA" NIJE PAO !
Imate i nadalje, i još snažnije, na potpunom raspolaganju sva politička i stručna uporišta političke doktrine i izbornog programa Zagrebački treći put, koji je superioran pred svime onime što je do danas proizvedeno u radionici na Iblerovom trgu u Zagrebu, i u Praškoj ulici. Imate i nadalje, i još snažnije, na potpunom raspolaganju najkvalitetniji politički medijski proizvod koji postoji u Hrvatskoj "LEONIDA NIJE NA KOLJENIMA".
Imate i nadalje na potpunom raspolaganju ogroman politički i stručni potencijal, ali i gospodarski potencijal 650.000 građana grada Zagreba, koji u desetogodišnjoj vlasti "partije i kumova" u Zagrebu, u apatiji i nemoći, u svakidašnjem bespomoćju, nisu imali snage uočiti da se isprepletena paukova mreža Milana Bandića i njegovih "kumova" nad svima nama - može raskinuti.
I danas imate, premda još uvijek "malenu vojsku" u odnosu prema golemoj partijskoj infrastrukturi Milana, ali to su danas osnaženi borce da u politički definiranoj borbi protiv Milana i "kumova" ostvare odlučnu pobjedu.
Da, Milan Bandić je na koljenima, svi njegovi "kumovi" i "ortaci" su na koljenima.
Učinimo zajedno sa svim čestitim i ponosnim građanima grada Zagreba da PADNU, jer to je danas ostvarivo s:
JOSIPOM KREGAROM!
Još jednom primite moje iskrene čestitke,
Zdravko Gracin, dipl. oecc.
hrvatski intelektualac,
kreator političke doktrine
i izbornog programa Zagrebački treći put
U moj sandučić dolazi svašta. Ima tu letaka Bille, Konzuma, pizzerija i različitih "cateringa" koji svi nude isto — ćevape, pizze, pivo, kolu, i kao desert palačinke. Leci Bille, Konzuma, Kauflanda, Lidla i slično su zapravo prave plahte, a nude šunku za pizzu, sir na akciji, mljeveno meso i slične sirovine uz koje ne morate naručivati ništa iz cateringa, ali se morate malo pomučiti za štednjakom.
Postoje i druge stvari, a naročito mi je zanimljiv Zagreb.hr. Ako ne znate, to je časopis tiskan na najjeftinijem papiru, na 32 strane, u boji, koji govori o aktualnim zbivanjima u mom gradu i besplatno se dostavlja čini mi se svim kućanstvima, i financira se iz budžeta Grada.
Pa hajdemo malo pogledati što je glavna tema... ZAGREB 2005.-2009., na prvih 10 stranica.
Prolistajmo malo časopis. Veliki naslovi, lijepe fotografije...
Posljednje izvješće Gradonačelnika:
“Dame i gospodo, dragi suborci..Ovo je zadnja prilika u kojoj vam se obraćam i zahvaljujem svim članovima ovog saziva gradske skupštine koji ste mi omogućili da ispunim svoje i tuđe džepove. Bilo je među nama sretnih i tužnih trenutaka u moja dva mandata, ali priznajem, pravi ste prijateli kada se radilo o mom i našem najvećem uspjehu..GUP-u..Slava svima koji su ga podržali!
Kroz sve godine gradonačelnikovanja žene su bile moja najveća podrška, uvijek na raspolaganju i usluzi. Neću zaboraviti sve delicije iz njihove kuhinje. Bez njih nikada ne bi postao to što jesam. Hvala im!
Reći ću sada nekoliko riječi, da se zajedno podsjetimo svih mojih i vaših uspjeha, a na radost svih zagrepčanaca.
- "Demokracija je način mog života. Smatram da nema istinske demokracije bez paritetne demokracije, znači zastupljenosti i muškaraca i žena. Ja sam Ingrid Antičević-Marinović, rođena sam u Zadru i mislim da mogu objektivno govoriti o mnogim stvarima."
- "Brije pičku!"
- "Molim predstavnika YU SUP-a da prihvati zadanu obavezu moderiranja ako se već kolega ne može suzdržati od upadica. Neka me se pusti da neometano govorim. Uostalom, nisam ni ja Vas prekidala kolega!"
- "Pa kad nisam još ni govoria!"
- "Dobro, prepuštam Vam riječ da vidite na mom primjeru što znači demokratsko ponašanje na tribini."
- "Kao da će nam to donijeti naslov... Neka viču, koga smeta neka iseli!"
- "O čemu Vi to kolega?"
- "Znaš ti dobro."
- "Da li ćete vi gospodine Vrančiću preuzeti preneseno vam pravo prvenstva od strane protukandidata?"
- "Naravno, uz kup nam je prvenstvo uvijek prioritet."
- "Dobro, počnite s izlaganjem."
- "Ja sam Zvonimir Vrančić, pičkaroš sam i osvojio sam Gudjir ligu."
- "U redu, preuzmite riječ gospođo Martičević-Angrudović."
- "Antičević-Marinović, gospodine moderatoru!"
- "Marinović... To mi je poznato..."
U cilju transparentnog trošenja novca prilikom javnih nabava uveden je institut javnog natječaja s namjerom da se izbjegnu direktne pogodbe i prihvati ponuda na natječaju najpovoljnijeg ponuđača.
Javnim natječajima se pribjeglo, nakon što je postalo očito da su javne nabave u RH postale mjesto općeg lopovluka i pljačke, neovisno o kojoj se razini radilo, jel' to na razini države, županije, grada, općine ili javnog poduzeća i neovisno o tome kako se sklapaju poslovi.
Sudeći prema onome što se događa u Zagrebu, kroz poslove koji su nakon provedenog javnog natječaja povjereni najpovoljnijem ponuđaču, izgleda da se pljačka i više nego što je to bio slučaj pri direktnim pogodbama.
Četiri nedavna posla u Zagrebu to najbolje ilustriraju; ZET-ova kućica na tramvajskom okretištu na Črnomercu, obnova paviljona u Parku Vladimira Nazora, izgradnja javnog WC-a na okretištu tramvaja u Dubcu i tramvajsko stajalište na Mihaljevcu, plaćeni od EUR 4.152 pa sve do EUR 11.600 po kvadratnom metru, dakle po cijenama koje daleko nadilaze cijenu izgradnje najluksuznijih penthouse stanova.
Lokalna uprava i lokalni šerifi
Svaka naša mala općina i grad ima svog lokalnog šerifa, koji upravlja lokalnim medijima i zajedničku općinsku ili gradsku kasicu prasicu koristi za svoje privatne biznise i u pravilu s ostalim višim političkim strukturama ( Jačim kerom)u stanju je uticati na svaki oblik života u toj sredini ( kulturni, politički, gospodarski ).
Ako netko nešto i prigovori on biva odmah na osobnoj razini isključen iz svih oblika društvenog života ( više strukture u pravilu koriste i poreznu uprave, policiju, sudstvo i medije da urazume izgubljenu ovčicu). Sve do nedavno nije mi bilo jasno zašto se to događa. U emisiji Nedjeljom u 2 gostovao je dr.Davor Pavuna i rekao jednu fenomenalnu misao :“ samo prvorazredni biraju prvorazredne, drugorazredni biraju trećerazredne a treće razredni niže razredne „ koja mi je dala potreban odgovor.
Ne mogu vjerovati da sam se na pollitika.com registrirala tjedan dana prije ap-a :-) Naime, autor čije sam tekstove i komentare prve zapazila bio je upravo ap! Ne samo da sam se znala do suza nasmijati stilsko-izražajnim bravurama, nego sam odmah zapazila da se radi o čovjeku i građaninu s osebujnim razumijevanjem političkog zemljopisa ovih naših prostora. Povezavši to s činjenicom da je apova profesija najuže povezana s prostorom (građevinarstvo, arhitektura, urbanizam), bilo mi je jasno da njegovi napisi nude komplementarno (u odnosu na moj društveno-humanistički background) viđenje zbilje, bez kojeg ono sociologijsko i politologijsko ne bi bilo dostatno. Druga nezaobilazna dimenzija je njegovo poznavanje podzemnog, oku prolaznika nevidljivog i zakulisnog dijela ključnih društvenih procesa, koje je stekao obavljajući, kako on sam kaže, iznimno složene poslove iz područja gradnje, prostora i infrastrukture.
Neovisni, ali ne i neutralni