pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Evo nekako samozatajno i sramežljivo, što inače nisu vrline vladajuće gradske garniture izašla je ova vijest o mogućoj restrukturaciji i prodaji dijela Holdinga koji je osnovan prije dvije godine da bi donio uštede i podignuo kvalitetu usluga našim dragim Zagrepčanima:

Jedan od prvih poteza nove koalicije biti će zabrana pušenja na javnim zatvorenim mjestima zbog brige za zdravlje građana (Jutarnji). Koalicijski sporazum HDZ-a i HSS-HSLS-a otvara novu javnu raspravu: zabrana pušenja na javnim prostorima: da ili ne? I još važnije - zašto? Je li Hrvatsku doista zahvatio trend zabrane pušenja na javnim mjestima koji putuje Europom (Uskoro zabrana pušenja na javnim mjestima diljem EU?) i koji je nedavno došao do Slovenije ili se, s obzirom da Sanader tek najavljuje razgovore o tome, radi o probnom balonu? Ima li Hrvatska snage provoditi blanketnu zabranu koja zahtijeva visoku disciplinu poštivanja propisa i efikasne mjere, čime se hrvatsko građanstvo i pravosuđe ne mogu podičiti? I kolike su šanse da vlada odradi kvalitetnu kampanju i da pitanje doista bude javno raspravljeno sučeljavanjem pravih argumenata?

U ne tako davnom postu netko je pozvao da predložimo kakav bi politički sustav trebao u Hrvatskoj smijeniti sadašnji demokratski sustav upravljanja državom. Iako se trudim zbog svojih kontraverznih i često krivo shvaćenih političkih stavova ne uplitati se u političke diskusije, ovaj poziv doživio sam kao svojevrstan izazov kojeg neću tako lako ispustiti iz ruku.

Svojevremeno, imao sam prilike malo dublje gurnuti nos u političke sustave Venezuele, Bolivije, Rusije, Izraela i Kazahstana i pokupiti hvalevrijedne premise i načine funkcioniranja koji u zapadnom krugu itekako nisu prihvaćeni. Također, moje zanimanje za energetsku struka naučilo me da su energetski resursi temelj na kojem svoju egzistenciju zasnivanju sve iole suvisle, ali nesuvisle države. Sve gore navedne države, osim Izraela plivaju na energetskim resursima, dok za Hrvatsku tog temelja nema. Prema dostupnim podacima, Hrvatska ima mizerne rezerve nafte i još mizernije rezerve plina i jedini energetski potencijal jest hidroenergija. Od ostalih resursa, Hrvatska ima goleme količine za sada nezagađene pitke vode te poprilično kvalitetnu zemlju te je teoretski u stanju ne samo prehranjivati sebe nego i izvoziti hranu u druge zemlje. Po tome je više nego očito da bi u teoriji glavni državni interes trebala biti na poljoprivredi bazirano gospodarstvo.