Premda sam samo letimično pogledao štand građanske inicijative „U ime obitelji“ u Savskoj to je bilo dovoljno da me njihov volonter presretne i nestrpljivo upita: „Hoćete li potpisati zahtjev da brak ustavno definiramo kao zajednicu žene i muškarca?“ Malo bolje pogledah tog volontera. Sliči na tipove koji čekaju u redu kako bi pretukli svakog anacionalnog Hrvata, punkera ili sličnog dvonošca devijantnog ponašanja. Zašao je u kasne četrdesete, koštunjav, prosječne visine i razdragan što sudjeluje u akciji koja srcem i dušom dijeli njegove poglede na pedere. Poznat mi je odnekud taj tip, pomislih, mora da je on jedan od onih koji se redovito odazivaju na braniteljske prosjede i skupove, pa tokom godina i brojnih televizijskih slika, lik mi se nesvjesno urezao u pamćenje.
Politička akcija općenito nosi vrijednost onoliko koliko uspostavi pozitivnih političkih presedana i uključenih načela prilikom kreiranja akcije. Najčešće sam formalni cilj nekog političkog projekta predstavlja manji dio uspjeha, dok promjene u glavama koje se dogode prilikom procesa predstavljaju pravu vrijednost.
Referendumski Ustanak, facebook inicijativa koju pratim od svojih samih začetaka, jedna je od onih rijetkih političkih inicijativa koje smatram punim pogotkom.
Nekoliko razloga koji su utjecali na moj dojam.
1. Ovo je jedna od rijetkih inicijativa, ako ne i prva, koja nije posljedica dnevno političkih događaja, već političkog promišljanja građana.
2. Inicijativa je orijentirana od građana KA GRAĐANIMA, a ne vlastodršcima
3. Cijeli proces kreiranja inicijative protekao je u demokratskom duhu gdje je uključivanje i praćenje bilo omogućeno svima zainteresiranima.
4. Inicijativa je uspješno nadišla niz internih prijepora među pojedincima i grupama, te se zajednički cilj postavio kao mjera, umjesto osobnih nesuglasica.
Svjestan sam da je danas potpuno „krivi“ dan za artikulaciju bilokoje teme koja se ne bavi haškom presudom generalima, no timing nisam ja birao, a tema je previše važna (barem po mom mišljenju) da bi ju se prešutilo. Dakle, na jučerašnjoj sjednici, Vlada je usvojila i poslala u saborsku proceduru Prijedlog zakona o referendumu. Pdf file vladinog prijedloga možete naći ovdje - štoviše za kvalitetno i potpuno razumijevanje teza u ovom dnevniku, preporučam čitanje, ili barem paralelno praćenje predloženog zakona.
Dakle, što dobivamo tim zakonskim rješenjem. U prvom redu čišćenje nekih nebuloza starog zakona (poput obveze navođenja JMBG-a prilikom prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma), potom preciznije opisanu proceduru za raspisivanje i provođenje referenduma, te usklađivanje sa posljednjim ustavnim promjenama. Tako se sada i zakonom propisuje da se odluka na referendumu donosi većinom izašlih na referendum. Po mom mišljenju to je jedini pošteni kriterij, koji ne manipulira (ne)glasanjem onih koji nisu izašli na referendum – što po defaultu radi svaki “kvorumski” model. To ujedno znači da se otvaraju i vrata stvarno provedivim lokalnim referendumima za smjenom neposredno biranih gradonačelnika, načelnika i župana, s ogradom da bi trebalo provjeriti da li je potrebno prilagoditi i odredbe Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi.
Fokus mog današnjeg teksta su ipak mane i nedostaci ovog predloženog zakonskog rješenja, a kojih je po mom sudu – previše. Probati ću biti što manje “stručan” i suhoparan u obrazlaganju, no mišljenja sam kako je za kvalitetnu argumentiranu raspravu ipak potrebno eksplicitno ukazati na problematične članke i formulacije zakona.
Vijest o sporazumu Vlade i sindikata oko održavanja referenduma prilično je iznenađujuća. Prva informacija koju sam vidio bila je objavljena na teletext stranicama HRT-a, i podrazumjevala je dogovor referendum o ZOR-u, no ubrzo je uslijedilo i pojašnjenje kako su se Vlada i sindikati dogovorili o održavanju referenduma sa pitanjem „Jeste li za to da se referendum mora raspisati ako to zatraži 200.000 registriranih birača, te da vrijeme za prikupljanje potrebnog potpisa bude 30 dana?“. Referendum bi se trebao održati zajedno sa referendumom o ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Odmah na početku moram reći, kako se po mom mišljenju radi o značajnom potezu koji jednostavno moram pohvaliti. Bez obzira na ostale okolnosti na koje ću se osvrnuti u ovom tekstu – mogućnost da građani odaberu žele li iskorak prema participativnoj demokraciji je rezultat koji zasjenjuje sve eventualne prigovore ovom potezu, i jedino što mogu reći jest – konačno. Štoviše, i sam sam u nekoliko prilika razmišljao i kombinirao kako doći do tog rezultata – referenduma o uvijetima za raspisivanje referenduma (vidi ovdje i ovdje). Iskreno se nadam da će u narednim danima ova vijest biti i službeno potvrđena, te da ćemo kroz par mjeseci odlučivati o razini participacije građana u procesima donošenja odluka.
Zbog kroničnog nedostatka vremena tek sam se sad našao u situaciji da napišem par riječi o namjeri sindikalnih središnjica da putem prikupljanja potpisa raspišu referendum o izmjenama Zakona o radu, koje je najavila Vlada. U međuvremenu već je napisano nekoliko tekstova koji se bave tom tematikom (i koji u jednom djelu opisuju moja razmišljanja), ali vjerujem da se tu temu još uvijek može proanalizirati sa do sada neobrađene strane. Krenimo stoga točku po točku.
Izmjene Zakona o radu imaju izrazit potencijal za prikupljanje potpisa. Za razliku od pitanja suvereniteta (ulazak u NATO, arbitražni sporazum o granici) ili pak putanja vezanih za budućnost (sindikalni pokušaj prikupljanja potpisa za referendum o mirovinskoj reformi, koji je prikupio oko 330 000 potpisa), izmjene ZOR-a velik dio građanstva će osjetiti „sad i odmah“. To se u prvom redu odnosi na zaposlene u javnim i državnim službama, kojima Vlada, putem novog ZOR-a želi uskratiti isplatu regresa, božićnice i dara za djecu.
Kako ustavné promjene u svom maratonskom procesu ne pokazuju znakove skorog završetka, želim jednim tekstom napraviti svojevrstan rezime argumenata za koje smatram da opravdavaju inicijativu promjene članka 86. Ustava, kao i pregled do sada učinjenog u procesu zagovaranja te ustavne promjene. Ako među čitateljima ovog bloga još ima ljudi koji ne znaju o čemu se radi, inicijativa se odnodi na promjenu broja potpisa pomoću kojeg se građanskom inicijativom može raspisati referendum. Sadašnja odredba propisuje 10% ukupnog broja birača, što prema hrvatskim biračkim popisima, predstavlja brojku od 450 000 potpisa.
Što je do sada učinjeno? Ono što mogu potvrditi jest da su svi ključni akteri upoznati sa inicijativom.
Povod za ovaj dnevnik je jedna božićna priča o malom-velikom građanskom otporu i građanskoj inicijativi. Naime, u britanskom muzičkom životu pomno se prati tko će biti broj jedan na top listama na Božić. Zadnjih 4-5 godina to mjesto zauzimaju pobjednici njihovog Supertalenta, koje poslije showa pruzima član žirija, zločesti Simon Cowell, kojega „dum- dum“ Merlić neuspješno pokušava kopirati i u nadmenom nastupu i u produkciji. Naime, on uzme pobjednika, nađe mu nekog preplaćenog kompozitora i za Božić odere ovce za novce. Ove godine je to neki dečkić koji pjeva bljuzgu „Climb“, s kojom se može meni popeti samo na … A onda je na Faceu jedan momak (sorry man, ne mogu ti sada izguglati ime) pokrenuo inicijativu da se pjesma „Killing in the name“ američke grupe Rage against the machine (RATM) postavi na broj 1. Ljudi su masovno počeli kupovati singl čiji je prihod išao u dobrotvorne svrhe za udrugu „Shelter“ . I uspjeli su se vinuti do 1. mjesta, s refrenom pjesme „fuck you, you won't tell me what to do“. Šaljem vam link da vidite kako je to izgledalo.
http://www.youtube.com/watch?v=SfZGUdcBBLc
Jučer točno u podne povjerenici građanske inicijative "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska" odnijeli su svoju plaketu s figom na portu sabora na Markovom trgu.
Tiha prosvjedna akcija građanske inicijative "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska" zakazana za jučer u 12 sati počela se odvijati već u 11:30 tihim okupljanjem aktivista i povjerenika. Došavši, dvoje povjerenika podjelilo je majice s natpisom Stegnite vi svoj remen, bando lopovska, te figom u sredini. Policija koja je već bila stacionirana kod Kamenitih vrata zaustavila je povjerenike Domagoja Štirinića i Sanju Knežević.
Nakon 15 minutnog objašnjavanja Sanja Knežević je policiju uspijela uvjeriti da nije riječ o prosvjedu nego se uručuje plaketa s simboličnom figom. Okupljene aktiviste kojih je bilo samo 15-ak policija je legitimirala a zatim se osiguranje iz sabora spustilo kako bi Sanju otpratilo do sabora i nazad jer zadržavanje na Markovom trgu nisu dopuštali!
Uskoro se navršava 17 godina otkako je Republika Hrvatska međunarodno priznata, i otkako je postala međunarodno priznati pravni subjekt. Dogodilo se to nakon raspada države Socijalističke Federalne Republike Jugoslavije, države koja je bila višenacionalna ali u kojoj se nacionalno sputavalo, država koja je bila liberalna, a opet polutotalitaristička....
Demokratska tranzicija, što je to? Tranzicijom se obično označava samo prijelaz iz centralnoplaniranog u tržišno gospodarstvo, no prava je tranzicija mnogo dublji, sociološki proces, koji označava prijelaz cijelog društva iz stanja sputane slobode u stanje slobode, demokracije, vladavine prava, kulture i tolerancije.
Upravo sam se vratio s prosvjeda Stegnite vi svoj remen bando lopovska koji se održao u Zagrebu. Uz dobru organizaciju i govore nadahnutih mladih govornika, odaslana je poruka, bandi lopovskoj, odnosno svima koji su svojim “radom” pokrali ili omugučili drugima da pokradu Hrvatsku. Ukazano je na korupciju, kriminal, socijalnu nepravdu i raslojavanje društva. Na prezaduženu državu, rasulo u zdravstvu, gospodarstvo kojeg nema.
