Dalmacija nije destinacija, ona je dom Dalmatincima. To je moj zavičaj pa ću o njemu pisati, ali vjeroatno je slično i za druge krajeve.
Golf kod Vranskog jezera, Marjan, Srđ, resorti razni... Sve se to gradi bez velike brige o domorodcima. Da ih se smiri stalno se ponavlja da "je to dobro za turizam, a što je dobro za turizam dobro je i za domorodce".
Na prostor se gleda tek kao na destiaciju, mjesto bez ljudi, bez zajednice.
Prazam prostor na kojem se može dobro zaraditi.
Zato se velikim dijelom i stvara otpor mnogim pokušajima ulaganja, od strane domaćih. Ljudi su isključeni iz tih projekata, projekti će sigurno nekome donijeti milijune, ali domaći malo od toga dobiju. Profit ide gazdi, porez se smanjio tako da malo ostaje državi, iscrpljuju se resursi, sve se podeđuje "projektu" i developerima.
Posljedica je najčešće da život poskupi, da cijene nekretnina toliko rastu da ljudi koji misle živjeti uz more ne mogu sebi kupiti stan ili kuću. Pa ako nisu nešto naslijedili za njih tu nema niti mjesta. Ne traži se baš nešto previše kvalificirana radna snaga pa ni plaće nisu nešto, radi se tek dio godine, a živjeti treba cijelu godinu.
U posljednje vrijeme, zbog sveopćeg očaja, gubljenja nada i iluzija, nemogućnosti nalaženja drugačijih i kreativnijih metoda, pišu se otvorena pisma. Pišu ih građani individualno, pišu ih udruge, sindikati, firme...Pa i ovi dnevnici su neka vrsta otvorenih pisama.
Nekada davno, još u prošlom stoljeću, otvorena pisma svojim vlastodršcima pisali su ugledni intelektualci poput Zole ili Havela. Težina njihovih riječi zbog formata njihovih ličnosti i ugleda koji su uživali među svojim sunarodnjacima, ali i šire bila je iznimno važna. Takva su otvorena pisma upirala prstom u svinjarije što su ih vladajući činili. Imala je svrhu pokazivanja hrabrosti velikih ljudi koji su govorili umjesto onih najmanjih i najslabijih i preuzimali sve posljedice za ono u što su vjerovali tj. pisali. Takva su otvorena pisam imala snagu moralne pljuske i posramljivanje onih kojis u tvrdili da sve rade u ima naroda.
Kod nas je slika izvrnuta, kao, uostalom i sve ostalo. Kod nas otvorena pisma pišu tzv "mali ljudi" ili bezopasne skupine nekakvih aktivista ili sindikalaca koje je za tren oka moguće razjuriti vatrogasnim šmrkom ili malo rabijatnijom grupom policijskih specijalaca.
Hoćete li, možete li, umijete li Vi to?
Draga Vlado Republike Hrvatske,
Hoćete li već jednom doputovati iz Vašeg paralelnog svemira, vratiti se u ovu jadnu zemlju siromaštva očaja i tuge, vidjeti, doživjeti, osjetiti kako žive Vaši sugrađani?
Hoćete li već jednom zaustaviti deložacije građana potonulih u dužničko ropstvo, zbog gubitka poslova, pohlepe banaka, propasti poduzeća?
Hoćete li im već jednom omogućiti da reprogramiraju dugove i otplate svoje kuće i stanove, kako ne bi završili na ulici?
Hoćete li već jednom otvoriti skloništa za beskućnike kako se ne bi smrzavali i umirali po ulicama?
Hoćete li već jednom povećati mirovine kako bi umirovljenici dostojno živjeli a ne kopali po kantama smeća za pet ambalažom, čijom prodajom smanjuju mogućnost skapavanja od gladi, kada plate režije od svojih bijednih mirovina?
Hoćete li već jednom dobro opremiti bolnice, a ne za svaku sitnicu žicati donacije od građana i još uzimati PDv na telefonske pozive?
Rado bismo donirali za bolesnu djecu i sugrađane kada bismo imali od čega, kada i sami ne bismo bili na rubu gladi i opstanka.
Zaboravimo sada najvažniju sporednu stvar na svijetu, taj opijum za narod nogomet, zaboravimo nesretne susjede Grke, zaboravimo ljeto i godišnje odmore, prestanimo budni sanjati i probudimo se u noćnoj mori.
Probudimo se u okrutnoj realnosti, u ovoj dugoj i beskrajnoj dvadesetogodišnjoj noći, koja jutra ne sluti, prestanimo brinuti tuđe brige, prestanimo načas ogovarati, svađati se, piti, varati, ljenčariti, baviti se sitničarenjem, spavati, probudimo se u noćnoj mori koja je naša prošlost i sadašnjost, naša stvarnost. Ne dopustimo da nam noćna mora postane budućnost.
Novi podaci sa Zavoda za zapošljavanje govore dovoljno o okrutnosti u kojoj smo prisiljeni živjeti.
Nezaposleni na dan 20.06.2012.:
296 731
Slobodnih radnih mjesta u RH:
4543
Mjesec svibanj:
Nezaposleni: 306 056
Žene: 161 895
Bez radnog iskustva: 52 642
Mladi do 24.g. : 55 445
Mladi do 24 bez rad. Iskustva: 27 428
Dugotrajno nezaposleni: 141 238
Nisu li ovi podaci zastrašujući?
Ne mislite li kako je strašno nemati posao, ne moći prehraniti obitelj, ne moći kupiti djeci voće, knjige, odjeću? Ne mislite li da je prestrašno nemati za hranu?
Većina novina izvještavala nas je protekle mjesece o obilježavanju i reakcijama na dane iz dalje prošlost, bavili su se detaljnim analizama izbora u HDZu,
te tko je što o kome izjavio, koliko su sati brojali glasove, koja je bila poruka govora novoizabranoga predsjednika itd.
Pomalo zasićena svime što spada u dalju ili bližu povijest, rado sam vidjela jedino karikature o KaraMarku i njegovih neznam koliko razbojnika, čekajući da se jednom završi suđenje toj vrloj stranci, pa da više ne moram pratiti beskrajnu trakavicu zvanu Yaca & KaraMrakus od KRADEZEa.
Pored toliko naslova vezanih za popularni dvojac, pomalo nezapaženo prolazile su vijesti o potezima nove Vlade, sve vijesti o svim događajim pale su u sjenu, dok se nije dogodila DM i afera oko loše postavljenih pitanja.
Do održavanja Državne mature bavili smo se prošlošću, a onda su nas maturanti podsjetili u kojem vremenu živimo, te što nam je valjda važnije, prošlost ili budućnost.
Zapitala sam se što se to s nama, kao društvom događa, kada se uspijemo svake godine dobro podijeliti oko događaja iz WW2.
„Ravnodušnost ubija podmuklo.
No, prije nego što svi crknemo od
Ravnodušnosti;
Htio bih je vidjet razapetu.“
Biti nezaposlen, biti jedan od 341 716 građana koji su u prethodnim godinama ostali bez posla i nade da će se brzo ili ikada ponovo zaposliti, biti nezaposlen u Hrvatskoj jedan je od najvećih problema s kojima se suočavaju i bore građani.
Nemati nade da će se ikada ponovo zaposliti u zemlji namjerno i sa ciljem uništene industrije, kada se svakodnevno gase privatna poduzeća, a ona javna ili u vlasništvu države proizvode gubitke, završavaju u stečajevima ili se moraju privatizirati i restrukturirati prema sporazumu potpisanom sa EU; tragedija je s kojom se suočavaju brojni građani.
Tragedija s kojom moraju živjeti kako nezaposleni, tako i oni koji još rade, ali neznaju hoće li im poduzeća opstati, hoće li biti proglašeni viškom, pa otpušteni, hoće li im već jednom biti isplaćene zaostale plaće, jer država nezna kako riješiti problem poslodavaca koji ne isplaćuju plaće i doprinose ili koji ne plaćaju poreze ili nekima iznad zakona blagonaklono oprašta neplaćanje poreza.
Želio bi da mi netko tko se u to malo bolje razumije objasni kako funkcionira to s porezma na nekretnine kod banaka.
Ako ti netko npr. daruje auto onda moraš platiti i neki porez. Znači postao si vlasnik auta i platio si porez.
Ako banka zaplijeni auto je li i ona mora platiti taj porez kad je postala vlasnik auta?
Slično i sa stanom, ako banka zaplijeni stan plaća li porez?
Ako npr. netko kupi auto i onda mu ga u roku od godine dana banka zaplijeni i proda nekom drugom tko tu plaća porez? I prvi vlasnik i banka i drugi vlasnik ili samo prvi i drugi vlasnik? Plaća li ga i banka u trenutku kad postane vlasnik auta?
Plaćaju li porez samo oni koji koriste auto, a oslobađa se onoga kome je to tek kaptal i ne koristi ga u poslovanju ili privatno?
Isto tako i sa stanovima, plaćaju li porez samo oni koji žive u njima, a oni kojima je to tek kapital, imovina su oslobođeni ili kako to ide?
*NAPOMENA – volim zagrade, oble, uglate i viticaste (profesionalna deformacija), tako da ako se pogubite, ispricavam se unaprijed.
Iako više nego svjestan da je dnevnika na ovu temu previše, dozvolite mi da olakšam dušu, ovdje među vama. S obzirom da su ekloge u svojoj naravi idilične i pomalo pastirske, ribarske, ratarske... mislim da se idealno uklapaju u aktualni trenutak.
Pomalo se osjecam ko Fauklner i misli samo naviru, nadam se da cu ih uspjet sazeti u smislenu cjelinu. Unaprijed se ispricavam ako ne uspijem ali se nadam da ce pronicljivi uloviti bit...
Danas sam citao Nacional i vidio da ima ljudi koji razmisljaju slicno kao ja i pokušavaju LEGITIMNE prosvjede dovesti u sferu kojoj pripadaju. GRAĐANSKI, CIVILIZIRANI, DEPOLITIZIRANI i nadasve MIRNI revolt građana protiv načina političkog upravljanja zemljom. Takav stav mi pokazuje da ima nade za naše društvo. Ovim dragim ljudima o kojim sam citao poručujem sljedeće vezano uz daljnju organizaciju prosvjeda:
1.) PROSVJEDNA POVORKA 1 TJEDNO
Prosvjedi su bili odlični i svaka čast organizatorima.
Da, nisu se okupile tisuće, ali i ovih 200-300 je dobra brojka. Više ljudi nisam ni očekivao. Većina ljudi je šutke bez velikih povika i skandiranja pratila prosvjede i to je očekivano.
Ljudi i nisu baš navikli na prosvjedovanje i odlazak na prosvjede je većini nešto novo pa ne čudi oprez. Također mnogi koji simpatiziraju prosvjede nisu došli iz opreza, ljudi su po sto puta već bili prevareni i treba vremena da se stekne povjerenje.
Bilo je i mladih i starijih ljudi tako da je teško sve nazvati fejsbukovcima, nije ljude pokrenuo fejsbuk već nepravda.
Svaka čast organizatorima, potrudili su se da odrade najbolje što znaju, a vjerujem da će biti još i bolje. Nove ideje i prijedlozi često nastaju i kroz samu akciju, u druženju, kroz razgovor s drugim ljudima.
Važno je ne zamjerati onima koji nisu došli, za sve treba vremena. Ljudi moraju sami prepoznati da je i njima mjesto među prosvjednicima i da su dobrodošli. Ne bi bilo dobro prigovaranjem odbijati ljude samo jer odmah nisu za akciju. Već sam rekao da su ljudi previše puta bili prevareni pa oprez ne čudi.
Pozdrav svima!!
S obzirom da me jako, jako, jako dugo nije bilo aktivno na ovim stranicama, pozdravljam sve stare i nove clanove. Ponukan recentnim dogadjanjima i vrlo vjestom manipulacijom vladajucih i sklonih im medijima, osnovao sam novu facebook grupu u kojoj ocekujem puno vasih dobrih savjeta. Da ne duljim, grupa se zove:
Organizirajmo smislenu građansku inicijativu za smijenu vlade RH
i svi dobronamjerni savjetu su vise nego dobrodosli. Prenosim osnovnu nit vodilju na pollitici u cijelosti. Naravno, mogao bi jos i knjigu napisat, ali mislim da ce svakom bit biti jasna.
Cilj ove grupe je da okupi istomisljenike koji dijele sljedece vrijednosti:
1.) Jacanje svijesti gradjanja RH da imaju LEGIMITET i SNAGU mijenjanja vlasti bilo kada, a ne samo svake 4 godine na izborima
2.) Trazenje smijene mora biti ZAKONITO i CIVILIZIRANO u skladu sa svim propisima RH.
3.) Naucimo vlast da suzi NARODU, a ne da narod sluzi VLASTI
4.) Ova grupa nije ideoloski obojana i primaran je cilj da OJAČA svijest svih građana RH da imaju MORALNO PRAVO i SNAGU zahtjevati promjene u svakom smislu (političkom, ekonomskom, vjerskom, ...)
