Opet slušam istu priču,
"intelektualci" odjednom od svud niču.
Svi znaju kako i kuda,
dok treba tipkarat, ima ih po svuda!
Svi imaju neke savjete,
dok upadaju drugima u usta,
internetske stranice nam prepune "heroja",
a ulica odviše pusta!
Žale se svi kako premala im plaća,
al nema ih za čut,
kad treba dignut stražnjice iz naslonjača!
Kad treba krenut korakom u boj,
odjednom zaboravljaju parole:
"Moja hrvatska i moj dom!"
Tada im svejedno postaje,
tko ih pljuje a tko gazi,
bitno je da se u njih nedira,
dok loši zakoni već su na snazi.
Nije bitno tada,
dal hrvatska je moja i tvoja,
ti hrvati veliki se zatvaraju,
a četri zida svoja.
I mrmljaju sebi u bradu,
kako imaju status loš,
jedva se živi od plaće do plaće,
i svi se trpaju u isti koš.
Koš kazališne publike,
što i sada je na snazi,
odigravaju svoje preformanse,
dok ih Bič Božji gazi!
čekaju na "povoljnije" vrijeme,
da se odluče,
hoće li otići na prosvjed,
ili ostati kod kuće.
i razlozi su dosta "jaki"
za njihove dileme,
valjda iskušavaju koliko dugo još,
mogu stiskati reme!
I dok oni čekaju
i dok se bezobzirno klate,
Lupi petama i reci evo sve za Hrvatsku,
stih koji slušam stalno na radiu,
Neki su lupili i puno više,
zato demokracija kod nas spada u mrtvi" klišej,
Igramo se stalno nekih demokrata,
a nečije djete već 18 godina viče: "Gdje mi je tata?"
Neke su fronte još pune kostiju,
dok Velikani bezbrižno primaju Hostiju!
Nerazminirana područja uzimaju živote,
dok se lažni branitelji kod nas kote.
Nikad ratišta ni crtu prve bojišnice vidjeli,
al' očito su se Nekome od Gore jako svijdjeli,
danas voze aute, grade vile,
20-godina mlađe im žene hodaju u haljama od svile.
Ne plaćaju struju, ne plaćaju vodu,
i nemo'š se zajebat, prepoznaješ ih po hodu:
Prolaze pored branitelja pravog,
žena ga gura u kolicima, na krilo je stavio malog.
A oni jure, zdravoga tijela,
5 000 eura u đep psihijatra,
i invalidska mirovina je sijela.
Danas u štampi vijest još jedna:
branitelj si raznio glavu,
ubila ga nemoć i bijeda.
ostavio ženu i 2-godišnje djete,
što u suzama se pita: "Mama, gdje to anđeli lete?"
Ulice odavno prepune krvi,
"mladost" se kod nas odavno mrvi.
Sve je pusto, čuje se samo "klik"
nebo propara bolan krik.
Ponukana današnjim, mnogi bi rekli zanemarivim, člankom na portalu o donaciji 16 vatrogasnih vozila diljem Hrvatske. ( ovo diljem mi nekako zvuči nezahvalno, jer što je 16 vatrogasnih vozila od puno većeg broja potrebnih, no dobro, bitno da gospoda i to nisu uvrstila u rebalans) odlučih započeti ovaj dnevnik, pa se vi slobodno nastavljajte.
Rastrgani između evolucije naše "državnosti" i onog dijela "wanna be" koji titnji u Hrvatskoj već godinama, suočeni sa raznim diskriminirajućim ljestvicama životnih prioriteta i "užareni" ili "mlaki" pod ravnanjem orkestra onih "koji se prave da nas vode" (političara), prečesto raspravljamo baš o njima samima. Iako smo cjeli život, očigledno, podredili njihovoj željeznoj ruci ( u onom negativnom kontekstu), mi im opet poklanjamo i svoje slobodne minute, a pritom se samo jednom godišnje prisjetimo onih koji učinili istinski iskorak za nas.
Sanaderova ostavka glavna je tema svih medija već danima. I dok oporba kao i po običaju nešto "mumlja" sebi u bradu bez ikakvih konkretnih poteza i zahtjeva, glas naroda pomalo zaprepašćuje.
Naime, osim današnjeg priloga na tv-u u sklopu Dnevnika, ništa razumnoga nisam ni čula od strane građana.
Da li je slučajno ili ne, ali u prošlim ispitivanjima građana na temu Sanaderove ostavke, odgovori koji su izlazili iz usta "malih" ljudi potpuno su me zgrozili. Naime, "svi" su konstantno ko papige ponavljali: "..ajme ja sam šokirana...ajme ne mogu vjerovati...Uh, pa ovo je zastrašujuće, što ćemo sada...ja sam izvan sebe..." itd.
Ti "mali" ljudi koji svakodnevno trpe teror vlade i koji jedva spajaju kraj sa krajem, ovoga su puta zakazali.
Samo njihivo iščuđavanje mi je apstraktna pomisao, jer ljudi moji, pa recesija u Hrvatskoj traje od 11mj 2008.
Broj zaposlenih drastično pada već 7 mj, BDP pada, vanjski dug enormno raste, bahatost političara je na vrhuncu, reforme koje se provode u državi na razini su "pokusa nad štakorima", a gle čuda, svi sugovornici su u "šoku"! Slučajnost ili odraz mentaliteta??
Igrom slučaja, nailazim na stari članak na jednom portalu o problemu oporezivanja kapitalne dobiti i dobivam inspiraciju u ovim „kriznim vremenima“ da se uhvatim u nekoliko crta upravo te problematike.
Tadašnji predizborni prijedlog SDP-a kaže: Uvedimo porez na kapitalnu dobit (stopa bi bila zakonski uređena, a po mom skromnom sudu kretala bi se od 10-40%). Uz bitnu napomenu, da se oporezivanje vrši tek iznad iznosa kapitalne dobiti od 50.000,00 kn.
Da ne bi bilo zabuna, ovo ne bi bio nikakav udar na male dioničare!! Zašto?
Primjera radi: Građanin, mali dioničar, uz kupnju 100.000,00 kn dionica u nekom razumnom roku od 2 godine, uz prinos od 20% godišnje, ostvario bi kapitalnu dobit u iznosu od 40.000,00 kn. Rezultat: PRAKTIČNO NEMA PLAĆANJA POREZA ZA MALE DIONIČARE! Bože daj sreće, da imam „viška“ nekoliko stotina tisuća kuna i investiram u vrijednosne papire! Nakon toga, molio bih se da platim što više poreza jer bi to značilo moju veću zaradu!!!
Pred nama su lokalni i predsjednički izbori. O tome tko će birati, kako ćemo birati, u kojim uvjetima, koga ćemo izabrati i kako će se izabrani ponašati, ovisi u velikoj mjeri napredak, stagnacija ili nazadovanje RH u svakom pogledu. Izbornim zakonom određeno je tko bira i kako se bira. Što se lokalnih izbora tiče kažu da prvi put biramo osobe, a ne stranke. Mislim da se zavaravamo jer će barem još ovaj put većina birača znati iz koje opcije dolazi kandidat.
Opet ću malo gnjaviti o paralelenoj Hrvatskoj, pošto u službenoj Hrvatskoj građani žive rastrošno, troše nemilice peglaju kartice, ulaze u minuse, neneamjenski krediti im služe za financiranje luksuza.....
Pogledajmo malo što je GfK ( http://www.gfk.hr/press1/financije.htm ) otkrio o dugovima kućanstava.
52% kućanstve ima neke dugove, što znači da gotovo polovica kućanstva nema nikakve dugove ( kad ste zadnji put gledali ili čitali o tome da polovica kućanstava nema nikakve dugove, da uspjevaju živjeti bez dugova neovisno o prihodima kućanstva).
Od onih koji su zaduženi, 69% imaju dugove po tekućem računu, što znači da gotovo dvije trećine kućanstava pazi da ne uđe u minus. (kad ste gledali priloge o tome kako se ljudi odriči i luksuza, ali i nekih stvari koje nisu luksuz samo da ne uđu u minus.)
Po kreditnim karticama je zaduženo 40% onih koji duguju, što znači da 80% kućanstava nema nikakve dugove po karticama. (alo, vi s televizije, može li jedan prilog o onima koji neće mahnito peglati u ovom predbožićnom dobu).
Također 80% građana nema nenamjenske gotovinske kredite.
Prije svega, ovaj se tekst nadovezuje na text od leddevet ponešto aktualnijim zbivanjima.
Događaji koji su se zaredali, a dostupni su u medijima:
Ekipa u Mercedesu napadnuta u Dubravi (ti definitivno ne spadaju u 'alternativce' barem ne na prvu loptu).
Ovo Zabočko je navodno interna stvar (vjerojatno potencirana aktualnim zbivanjima), samo što je sada dobila medijsku pozornost zbog svega što se trenutačno dešava.
I posljednji, medijski popraćen:
Čišćenje metlama večeras - njih barem 200 - jesu li imali dozvolu za okupljanje na Trgu? Zašto se dozvolilo da oni koji nose baseball palice budu tamo? Jesu li privedeni - čisto sumnjam. Poslušajte, ako već niste što se to oni deru.
Da li će Hrvati postati ekološki svijesnija nacija, više hodati, planinariti i voziti bicikl te samim time i zdraviji jer će manje zagađivati Lijepu Našu, a usput poraditi malo na prevenciji srčanih bolesti ?
Nakon osobnog neuspjeha na razini lokalne vlasti, skacemo opet na onu državnu, u nadi da ću napisat nešto dobro, potaknut nekog na razmisljaje, iako je to na ovom portalio podosta teško...
Što smo mi dobili od izbora? Od predizborne kampanje? Naravno ništa, ajde ruku na srce pa reći da još nisu imali prilike... Ali za vrijeme predizborne kampanje MI smo im bili najvažniji, NAMA su se bacale krafne u oči, NAS se kupovalo, NAS se tražio glas... MI koje danas vise nitko ne spominje, a ni punih mjesec dana od izbora nije proslo... Vise NAS nitko ne spominje, cak su NAM prestali davat lažna obećanja...
Zašto?
Jer smo im MI dali priliku da se oni pobrinu za vlastite guzice na NAŠ račun sljedeće četiri godine... Stvari bi trebale biti tako postavljene da su ONI za nas, a ne da smo MI protiv njih.. ili oni protiv NAS... Narod kuka, plače četiri godine, nije NAM dobro... I onda izabere iste ljude... Događaju se pomaci, ali dok dođe do prave promjene proživjet ćemo bankrot i još par krizi...
Neovisni, ali ne i neutralni