Milane, Milane, crni sine, što si uradio? Nije valjda da su te krivo savjetovali tvoji najbliži suradnici? Zar su se moje prognoze obistinile da će budući zagrebački gradonačelnik biti stečajni upravitelj posrnulog grada i nadzorni organ bankrotiranog holdinga. Lijepo si nas uvaljao..cccc....
A reci Milane tko ti je Čovića smjestio na čelo holdinga kad je on provjereno nesposoban menadžer koji je dovoljno štete u HEP-u napravio..tko ga je to nagradio za sve NEznanje i NEsposobnosti? Uz sav višak radnika on zapošljava i podiže plaće, a nama ispostavlja račun, i to po osobnom nahođenju, bez trunka savjesti i poslovne odgovornosti. Nije dosta, pa treba još kredita za održavanje likividnost tekućeg poslovanja? Došli smo u zonu sumraka, i nebo nad zagebom više nije plavo..i ono plače zbog mladosti koju su tvoji pajdaši gurnuli u dužničko ropstvo narednih par desetljeća, i nas skupa s njima. Tko će za taj neoprostivi grijeh odgovarati, Milane?
Ako će se u Zagrebu izbori ipak održati 17. svibnja, onda smo već ušli u posljednjih 60 predizbornih dana koji nas dijele od sreće da Milana Bandića i njegovu yes-depe većinu ponovo ugledamo na našem čelu, oni iznad nas a mi ispod njih. Oni gore, a mi dole, oni na nama a mi odozdo, i gledamo li, gledamo li kako oni to po nama …
I zar se zato radujemo? A zašto da ne, konačno zašto ne bi bili zahvalni "yes-depe pušta sve"?
I premda takve riječi djeluju vrlo grubo za poneke fine i uljudne osobe, a pogotovo dame, i premda takve riječi djeluju građanski neprilično iz ishodišta kulture Metropole hrvatskog građanstva, a kažu (bar za sebe) građani Zagreba da živimo u Metropoli "tisućugodišnje svehrvatske kulture", molio bih stoga, i svakoga tko se ne slaže s takvim mojim objekcijama, subjekcijama, percepcijama, neka pogleda na link Socijaldemokratske partije Hrvatske - GO SDP Zagreba. I što ste uočili? No, prije mojega odgovora jedna mala zamjedba, jedno malo uočavanje, jedna mala opaska …
Kao što je to svima, i kao što je to opće poznato, na Zagrebačkim svibanjskim izborima, uz brojne druge izborne liste pojavit će se i Nezavisna lista Zagrebački treći put. Jesmo mali - ali nedamo se - ali ne predajemo se! Nasuprotno nama, herojima mitskima, peloponeskima, ali i nasuprot tolikima i tolikima, i malima, ali i velikima, pa i najvećima, ne će stajati pred svima ON. Koji kada se i pojavi, ma po svemu se vidi i uočava čovjeka od autoriteta, od djela, od akcije, osoba smjela, nezavisna, duha epska, raspjevana. Makar bi to za njega bila šala, još da dovede svojeg peseka, av, av - i ništa nego li od nas "bežanija". S njime je SDPH-a iz GO SDP Zagreba, s nositeljem, svima znanim našim Milanom, pa i u inozemstvu, od Jeruzalema, izraelskog rabina, i nadalje, preko Anadolgije, Grugzije, Sibira i Tokija. Tako će naš Milan imati funkciju Gradonačelnika (bezecirano, provjereno!), ali i funkciju nositelja svih lista, uključivo i ZABA Holdinga, a što ipak nije šala, a pogotovo najvažnija lista zastupnika Skupštine Zagreba. Toliko toga na samo jednoga čovjeka! No, ipak su mu tu drugovi olakšali, što je važno, konačno, i povijesno je to dokazano, čak i rimski carevi su imali one koji kažu "da", ili "mi smo za".
No, zna se i to što izbore dobiva, povijesno pamćenje je daleko. Jedan je tako prodavao čitavu biblioteku za porciju cušpajza, s komadom slanine, i danas ju prodaje, kriza, spustio cijenu, daje i bez slanine. Tako yes-depejci imaju najviše novaca (lova, lova, ah, ta lova, nije to ko nekada), imaju i najveći aparat, akademik do akademika, važniji ali i veći od Ruđera Boškovića. Ima ih na stotine i stotine, statički, dinamički, uzduž i poprijeko raspoređeni, neki na hranidbi SKH, pardon SDP Hrvatske na Iblerovu trgu, ili na honoraru u Gradskom komitetu u Praškoj ulici, ili na plaći tajnika mjesnih zajednica, tolikih i tolikih "podogranaka", ali i onih na "plaćici" tolikih i tolikih funkcija pošteno podmiranih iz proračuna. Nisam zločest ili netolerantan, i stoga ne ću pitati čemu služe svima, kao ono nekada, nakon Tita - imamo Tita. U demokraciji nema toga. Nakon Milana - imamo Milana, jer to je naša odluka!!
Konačno, kada je s Milanom bio zadovoljan i Ivan (mislim Račan), ako je s njim zadovoljan i Ivo (mislim Sanader), i kada je s njime zadovoljan i Zoran (mislim Milanović), pa što bi se i mi imali buniti "tute". Konačno, i ljudski, i pošteno, nismo mi to sve skupa ni "mirisali", a ni "kusali". Jer stvoriti takvu infrastrukturu, i to još demokratsku, a ne partijsku poniznu pseću, posao je za najmudrije, posao je za najiskusnije, posao je za najbolje, posao je za elitu . A elita naroda je yes-depe (tu i tamo i drpne, ali ni to nije važno), a elita naroda je HDZ-daje-sve (ovi ne drpaju, već državu zastupaju). I dok smo nekada živjeli u bratstvu i jedinstvu, jer je za narod brinuo drug Tito u jedinstvu eskajota i patriota, danas za nas brinu HDZ, i YES-YES-depe. I prokletstvo Hrvata, što nas prati nekih hiljadu, a u posljednje vrijeme tisuću godina, raspolovilo nas je opet na "pola". Takva nam je sudbina, što da smo se raspolovili na tri frtalja, ili na šest osmina, i ovo nije loše, dapače.
Samo mi u Zagrebu dobro znamo kako je naš Milan bio uvijek prvi, i u prvim redovima Protiv HAD-eze, i prvi u borbi za partiju YES-YES-depe i jedinstvo naroda. I da nije bilo nje tj. Partije, i da nije bilo Mileta, i dan danas mi bi u Zagrebu uzdisali pod terorom HADEZE-KRADE-SVE. Nije naša Hrvatska država lopovska, sačuvaj Bože, konačno, država i objektivno ne može krasti, ali ljudi su ispod nokata "crni". Za razliku od drugih koji to ne znaju, konačno, zagrepčani nisu "od jučer", imamo mi austrougarska, madžarska i "ina" iskustva. Tako u Zagrebu danas nitko ne krade! Jer imamo našega Milana - na našem čelu. I stoga ću tek sada odgovoriti na ono što se na spomenutom linku može uočiti.
Na crvenoj pozadini, i odmah na ljevici kako i priliči, veliki naslov, krupnim slovima, SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA HRVATSKE, i naziv SDP. I nema pogreške, to nije SKP, a crveno je zbog svježine i ljubavi, kao što će se ubrzo i vidjeti. Onda slijedi u sredini slika, prepoznatljivi simboli Zagreba, izvrsno napravljeno, vrhunski rad dizajnera SDP, dapače, i s razlogom njihovo autorsko pravo jer je originalno, kako i treba, sve je to izvorno, naravno, Ljuština kultura, nema tu kopiranja, ili fotokopiranja, sve prepoznatljivo, čisti otisak palca. Na njoj piše, isto tako, velikim slovima GRADSKA ORGANIZACIJA ZAGREB. Na desnici, ne tamo u "onih" kod kojih je nešto drugo, nalazi se kako i valja - radnik. Što radi radnik, i što radnik radi na desnici? Radnik desnicom kopa cestu + srce na kvadrat (slika srca razvidno je na dvostruku potenciju, po Zagrebu se ne kopa s običnom već s duplom ljubavlju) = SDP. Ispod, i nešto niže, kako ipak ne bi bilo nesporazuma (jer se ipak po Zagrebu najviše kopa) napisane su najvažnije riječi, riječi života, a to je ŽIVJETI ZA ZAGREB.
I onda predivna fotografija Milana Bandića, "cuker zu letzt", kako i treba!
Neka mi ne zamjere, lijep je, muškarac a ne kao šonje koje žene nevole, i nije kao u stvarnosti kad ga vidim iznurena od rada, svaki dan daje sve od sebe, jer on živi za Zagreb, jer on umire za Zagreb. I nikada u povijesti nismo imali gradonačelnika koji je svaki dan prevalio najmanje stotinu milja, od jednog do drugog gradilišta, valja razgovarati s ljudima, s radnicima, organizirati, logisticirati, lopate osiguravati, hrabriti, snažiti, čeličiti. I nikada nismo imalo takvog čovjeka, dapače, diva - od djela, a ne riječi. Nikada se pravoga čovjeka ne vezuje za riječ, već za djelo, za lopatu, na žulju se čovjek čeliči a ne na gitari, ili fanfari, ili pisarni. I duboko sam se, i preduboko postidio. Nije neobično da to ja sa svoja "cvaj dojče maraka kapaciteta" nisam shvatio. Pa što je ovo što sam ja na pollitika.com objavio - Puf - ništa! Sve je jasno, i samo glupi, i samo idijoti ne razumiju što znači ŽIVJETI ZA ZAGREB, s lopatom, s desnicom, danonoćno u radu, u izgradnji, u podizanju, bujanju na sve strane. I Zagreb nam se gradio, i Zagreb nam se izgradio, i Zagreb će nam se izgrađivati. Jer ima Boga - ima Milana - našeg Prvog radnika, dapače, i Hrvatskog, i Zagrebačkog Udarnika!
I zato potvrđujem, i zato javno priznajem, i zato javno izjavljujem, da za srati i pišati po Zagrebu ne treba štedjeti! Da, da, dobro ovo još jednom pročitajte. U pravu je Milan, živio nam još stotinu godina, i dvije stotine nam godina Zagreb udarnički gradio, kada je kazao: Pa trebate biti informatički pismeni da bi otišli na WC. Zamislite moju frendicu, kumicu iz Čučerja, kojoj je sila, a kad dođe na WC, tamo piše Push. Šta je to Push? « I dobro su Milan i Zoran, i svi umovi Socijaldemokracije poručili, i kao "jedan" su iza Milana stali:
NE SMIJEMO NASJEDATI GLOBALIZACIJI I INFORMATIZACIJI,
RADNICI U ZAGREBU IMAJU PRAVO SRATI I PIŠATI !
I ja dodajem, dosta nam je HDZ svega toga radio, zašto, konačno, to pravo ne bi imali i naši, obični, narodni ljudi?
A ljudi kakvi već jesu naši, zlobni, raspopi, antihrvati, nedaju kumicama iz Čučerja, iz naroda, čak ni u Zagrebu, neka ΄prostiju po hrvatski pišati i srati. I odmah su postavili pitanje kako im se čini, i da im se "doimlje", da je kvadrat klozeta od 11.000 eura malo i previše za hm - i khm. I Milanov glas je odjeknuo, ma zagrmio, čulo se sve do Jerihona, kako i treba: »Pa naravno da je skupo. Pitam ja vas koliko stoji kvadrat Mercedesa?« I zašutili su svi, doslovno kao p.p., i s pravom, i s razlogom. Jer budale jedne, nemaju pojma o pojmu, pa čak i to ne znaju.
I ne ću sada o PenavaBuilding&Co., i ne ću sada o toliko toga što obasjava naše biće narodno, i čini nas sretnim, što nas čini presretnim, u sutrašnjici, kada će nas obasjati nova izborna pobjeda Milana, i treba biti nad nama, i neka, i neka, i neka. I neka se žderu, ti probisvjesti, ti neotesanci, ti s 0,5 deci, pardon, kile mozga. Eto, tako jedan piše, samo primjera radi, kakvih sve ima probisvjeta -" ... naguzilo nas pa delje li delje …. I jope ću glasat za njih, za našu rvacku stvar …", a neki drugi piše - "... purgeri ipak najskuplje seru zahvaljujući bandiću. pa nije mi jasno ljudi kako svaki put pobijedi na izborima. i mi u osijeku imamo sranja, ali su nam wc-i jeftiniji", treći se ne sve to javlja - "... Ne mislim da glumi ili izmislja gluposti da se dopadne "puku". On je autentična ruralna budala" … I dalje ne ću više nabrajati, strahota do strahote, i nije čudo da nas više ni svijet ne cijeni, pa ni MMF.
U Metropoli Hrvatstva ne cijeni se vlastiti narod hrvatski. S r a m o t a. Stoga upućujem poruku svima, stoga javno, u svoje ime, u ime svih onih koje zastupam, napravimo koaliciju - za j e d n o. Zagrebački treći put + SDP Hrvatske Zagreba = ZA J E D N O,
ZA MILANA!
Drugovi, drugarice IZAĐIMO iz naših hrvatskih domova na naše
ZAGREBAČKE MAJSKE IZBORE!
DOKAŽIMO DA SE NIKOGA NE BOJIMO -
NI GLOBALIZACIJE - NI INFORMATIZACIJE !
Drugovi, drugarice, idemo ZA JEDNO
ZA MILANA - PUSH !
GRAĐANI GRADA ZAGREBA
u vlasništvu Milana Bandića
GRAĐANI REPUBLIKE HRVATSKE
u vlasništvu Ive Sanadera
nalazimo se gotovo neposredno pred održavanjem novih lokalnih izbora u našem Zagrebu, u kojemu sam, ja - Zdravko Gracin, dipl. oecc., - rođen tako daleke, a opet tako bliske, 1950. godine u Petrovoj bolnici, Živim i radim čitav svoj život u Zagrebu, voljen i zamjetan svojim najbližima, prijateljima, poznanicima, i ponekima koji me poznaju preko nekih objavljenih, a dijelom i neobjavljenih knjiga i stručnih radova kao što su to Domovinski rat - Čovjek i borba, velika poema Golubica u spomen na epopeju Vukovara i stvaranja Hrvatske, Uvod u raspravu za definiranje temeljnih određenja društvenog razvitka Hrvatske, ili, pak, kao što su to veliki neobjavljeni rad pod nazivom Hrvatski kapitalizam - prokletstvo ili blagoslov, s recenzijama dr. Kalogjere i dr. Žuneca, zatim kratka studija pod nazivom Demokracija, i još toliko i toliko toga što nije nikada ugledalo svjetlo dana u postojećem sivilu hrvatskog akademizma, i hrvatskog intelektualizma u kojemu danas živimo, i opstojimo - i kao hrvatski narod i kao hrvatska nacija.
Da, još uvijek me se sjećaju i moji ratni drugovi s kojima sam zajedno ujesen 1991. krenuo u sastavu 100. zagrebačke brigade na Kupu, ali i preko Kupe. Ali prije svih, i na prvom mjestu pamte me svi oni iz Hrvatske demokratske zajednice, i Socijaldemokratske partije Hrvatske, zasebno i iz grada Zagreba, s kojima sam se kasnije, naravno bezuspješno, izravno konfrontirao po brojnim pokrenutim i neostvarenim poslovnim projektima kao upravitelj zagrebačke zadruge branitelja i obiteljskog poduzetništva KUNA, i kao danas jedan od nedvojbeno, i na žalost, samo nekoliko vrhunskih hrvatskih stručnjaka iz područja zadrugarstva, s pripremljenim udžbenikom za objavu pod nazivom Kooperativizam - kooperativni sustavi - kooperativa.
Zbog čega ovo govorim o sebi, i zašto biram takve riječi i sadržaje iz svojega života za koje držim da su ovoga trenutka i više nego li važni? To činim zato što sam sebi samomu postavio obično ljudsko pitanje koje glasi: Tko sam to ja, što sam to ja u odnosu spram onih ljudi koji "u ime naroda" upravljaju Hrvatskom, i koji "u ime građana" danas u Zagrebu čine što god hoće? Pa zar su oni toliko superiorniji, pametniji, obrazovaniji, školovaniji, svestraniji, iskusniji, stručniji, pa i "građanskiji", pa i "hrvatskiji" od mene, rođenog Zagrepčanina, koji sam danas u vlastitom rodnom gradu Zagrebu de facto i de iure - nitko i ništa!? A nitko i ništa sam zato što ne pripadam ni HDZ-u zajedno s njezinim ortacima, ni SDP-u zajedno s njezinim kumovima i pobočnim političkim strankama, počam od Hrvatske stranke umirovljenika sve do takozvane "Nezavisne" liste Tatjane Holjevac!? I gledam oko sebe, i pitam druge građane, i pitam vas preko 150.000 građana više, visoke i najviše naobrazbe, i pitam vas na desetine tisuća obrtnika, ljudi slobodnih zanimanja, malih poduzetnika grada Zagreba, službenika, profesora, doktora, zaposlenika, mladih i starih, i tolikih drugih: Zar smo mi nitko i ništa pred Milanom Bandićem, zar smo mi nitko i ništa pred partijom SKH, pardon - SDP, zar smo mi nitko i ništa pred kumstvom, u njihovom "bratstvu i jedinstvu" u našem Zagrebu ?
Na ovim stranicama, našoj maloj krčmi u kojoj se praši i dimi na sve strane, a ego-tripovi pokazuju svoj holivudski sjaj, sjaj zvijezda sve do šeste veličine, činimo male korake naprijed, kao da smo kročili na Mars.
A gdje se zapravo nalazimo? U žabokrečini, živom blatu, ustajalom i smrdljivom, tako da se sada sa nostalgijom možemo sjećati smrada sesvetske svinjogojske farme. Osjećate li slabost i nemoć od toga? Većina prigovara, ali glasno šuti, mediji su u okovima krupnog kapitala i mjesto slobode pričaju nam bajke, a mi ovdje ložimo tihu vatricu na kojoj se naši kandidati za gradonačelnika moraju dobro skuhati, jer samo tako mogu biti probavljivi za širu i dužu upotrebu.
Ovdje prisutni Gracin, Kregar, Srića, ali i glavna gitara koja loži, Ap, iznijeli su neke svoje stavove, razmišljanja, sugestije, vizije, dejavu..ali opet..
Idemo ispočetka.
Iz svih prezentacija, pa i onih umjetničkih, zaključujem da nam se svijet vrti oko jedne stvari.. JA koji se nikako ne može pretočiti u MI.. Ovo je pitanje za milijun kuna, zašto je to tako teško?
Gojko Bežovan - država mora dovesti u red banke i građevinski lobi
http://www.tportal.hr/biznis/gospodarstvo/12399/Drazava-mora-uvesti-reda...
Stanovanje i infrastruktura su cca trećina društvenog kapitala.
╠Žao mi je da se uznose i uveličavaju moje zasluge za Domovinu. Po mojem osvjedočenju, to je glavna mana Hrvata da lakoumno hvale i lakoumno kude. U prvom slučaju povjeravaju se preko mjere i gube samostalnost. U drugom su nepravedni. U oba slučaja - samo si škode.╣
╠╣ Ante Starčević ╠╣
I kada je 20. siječnja 2009. godine novi 44. po redu predsjednik SAD polagao svečanu prisegu, položio je ruku na Bibliju koja je bila ona ista iz tamo davne 1861. godine, kada je na nju prvi puta položio svoju ruku stanoviti Abraham Lincoln. Naravno, odnosni nas se ne tiče, jer nama s razlogom i nije važno što to tamo rade neki "Ameri", bilo s Biblijom ili bez Biblije. A pogotovo "kaj su to tam delali pred dvesto godina". Imamo mi kod naše kuće ionako svojih mnogo važnijih "zanimacija". I dok sam tako sjedio pred TV ekranom i promatrao kako najmoćnija nacija na svijetu obilježava i proslavlja nove izbore Predsjednika, koji su po mnogo čemu bili novi, privukle su mi pozornost riječi jednog običnog tamnoputog čovjeka, da ne kažem crnca, koji je se "pojavio" za govornicom, i koji je pred ekranima diljem svijeta govorio ono što je u Hrvatskoj nepoznanica. A govorio je o prošlosti! Naravno, ne mislim na to da je govorio o prošlosti načinom kako se u Hrvatskoj govori o prošlosti. Govorio je o prošlosti koja je ovdje nepoznata, o prošlosti kao uporišta i zalogu budućnosti.
Prve njegove rečenice glasile su:
"U takvim je trenucima Amerika kročila dalje (trenutkom izbora novog Predsjednika, moja opaska) ne zbog stručnosti i vizija vladajućih, već zbog toga što smo Mi, Narod, ostajali vjerni idealima naših predaka i odani našim temeljnim načelima.
Tako je to bilo nekada. Tako mora postupiti i ova generacija Amerikanaca."
I odmah nakon toga kazao je:
"Sasvim je jasno da se trenutno nalazimo usred krize. Naša je zemlja u ratu s dalekosežnom mrežom mržnje i nasilja. Naša je ekonomija izuzetno oslabljena, kako zbog pohlepe i neodgovornosti nekih pojedinca, tako i zbog našeg kolektivnog propusta da donesemo teške odluke i pripremimo zemlju za novo doba. Domovi su izgubljeni, poslovi također; tvrtke propadaju. Naše zdravstvo je preskupo, naše školstvo je razočaralo mnoge; a svaki novi dan nosi nove dokaze kako način na koji koristimo energiju ojačava naše protivnike i prijeti našem planetu.
… Danas vam tvrdim da su svi izazovi s kojima se suočavamo stvarni. Ozbiljni su i brojni su. Neće ih biti lako prevladati niti ćemo to moći napraviti u kratkom vremenu.
No, Ameriko - znaj, prevladat ćemo ih.
Danas smo ovdje jer smo izabrali nadu, a ne strah, jedinstvo smisla umjesto sukoba i nesloge.
Danas smo ovdje kako bismo stali na kraj sitnim prepucavanjima i lažnim obećanjima, uzajamnim optužbama i ispraznim dogmama koje su predugo gušile našu politiku."
I onda sam stao razmišljati.
Da li se i mi, ovdje, ne nalazimo usred krize i to "ponešto" ozbiljnije, da li se mi ovdje ne nalazimo u ratu s dalekosežnom mrežom mržnje i nasilja? Zar nije i naša ekonomija ("gospodarstvo") izuzetno oslabljena, kako zbog pohlepe i neodgovornosti "nekih" pojedinaca, tako i zbog našeg kolektivnog propusta da donesemo teške odluke i pripremimo zemlju za novo doba?
Pa zar nisu i naši hrvatski domovi izgubljeni, oh, da, ne tako kao u Americi i to samo zato što još nisu "proradile" tolike, i tolike hipoteke?
No, zar nije i naše zdravstvo preskupo, i zar naše hrvatsko školstvo ne razočarava mnoge?
Konačno, zar i u Hrvatskoj svaki dan ne donosi nove dokaze kako "način na koji koristimo energiju ojačava naše protivnike i prijeti", doduše, i s razlogom ne i čitavom planetu jer smo mi "humanisti i pacifisti". Ali zato itekako prijeti nama samima, sabijenima na ovim "ostacima ostataka" one Hrvatske države za kojom su maštale, i koju su sanjale tolike i tolike generacije prije nas.
A naša generacija ostvarila - i sahranila.
Na predstojećim lokalnim izborima u svibnju ove godine pojavljuje se mogućnost, kako stvarna tako i formalna, da pojedine fizičke osobe nastupe samostalno pred biračima kao kandidati za funkcije gradonačelnika pojedinih hrvatskih općina, gradova i županija. To njima, ali i građanima, pruža mogućnost ostvarivanja izborne pobjede nad postojećim etabliranim hrvatskim političarima i predstavnicima poznatih političkih stranaka koje nad nama vladaju posljednja gotovo dva desetljeća.
Kao što je poznato u Hrvatskoj je do 1990. godine postojalo 104 općina. Nastavno nakon toga broj općina se povećavao, tako da su prije četiri godine, u svibnju 2005. godine, lokalni izbori održani za 426 općinska vijeća, 124 gradska vijeća i 20 županijskih skupština, te Gradsku skupštinu Zagreba. Drugim riječima, u svibnju 2009. održat će se lokalni izbori za izbor "predstavnika građana" u 570 različitih oblika lokalne samouprave! Svakako da takvi podaci i njihova usporedba sa stanjem u 1990. godini mogu neutralnog promatrača uputiti na zaključak da je u Hrvatskoj demokracija razvijena, jer razvidno građani u mjestu života i rada izravno donose za njih životno važne odluke. Međutim, i nasuprot tomu, hrvatskim građanima je jako dobro poznato kako je takva razvijenost samouprave u Hrvatskoj obrnuto proporcionalna razini postojeće centralizacije. Dapače, upravo predočena "visoka razina decentralizacije" u izravnoj je funkciji centralizacije, i u zadaći je osiguravanja nemoći građana u suočenju pred bahatosti, korumpiranosti, nesposobnosti i neodgovornosti u cjelini svemoći izabranih dužnosnika.
Po brojnim obilježjima stanje u lokalnoj samoupravi 2009. godine u Hrvatskoj višestruko je gore od stanja koje je postojalo prije gotovo dvadeset godina. Tako nekadašnji komunistički društveno politički sustav nije zamijenio demokratski sustav slobodnih izbora, i slobodnog odlučivanja, već je on progresirao u partijski sustav koji proizvodi demokratsku političku diktaturu vlasti "demokracije" nad svakim pojedinačnim građaninom.
Dakako, takva tvrdnja predstavljala bi sama za sebe političko mišljenje bez neke veće važnosti, osim možebitno za one koji se s njim slažu. Međutim, kada se ono temelji na činjenicama tada ima presudnu važnost pokretača konkretnih političkih aktivnosti. O čemu je riječ?
U popise birača na lokalnim izborima u Hrvatskoj 2005. godine bilo je upisano 4.015.000 birača. Prosječan odaziv na izborima 2005. godine bilo je "rekordnih" 28,5% broja upisanih birača, (Nives Kopajtich-Škrlec, str.114) što samo za sebe činjenično potvrđuje prethodne ocjene.
Iznimno prosječan nizak izlazak birača na birališta nedvojbeno iskazuje njihovu nezainteresiranosti za izbor osoba, koje će nakon izbora postati čelnici njihovih lokalnih zajednica. No, zar je stvarno riječ o "nezainteresiranosti" građana, da spomenem primjer grada Zagreba, za pitanje tko im određuje linearni prirez od 18%, ili za pitanje tko im određuje skokovit porast cijena komunalija u Zagrebu od strane Zagrebačkog holdinga, ili za pitanje tko će im izgraditi Dinamov stadion, ali i po kojoj cijeni itd. itd. itd. Očevidno je kako "ipak" nije riječ o "nezainteresiranosti" građana o temeljnim pitanjima života u svojoj vlastitoj životnoj i radnoj zajednici, dapače. Građani su nemoćni i bespomoćni pred postojećim hrvatskim političkim "bossovima", bez obzira na to jesu li oni iz HDZ s njegovim pripadajućim klonovima, ili su iz SDP, primjerice. Svi su isti i svi su jednaki, bez razlike!
Zasebno valja obratiti pozornost na činjenicu da je za razliku, i u odnosu prema četiri milijuna upisanih birača na lokalnim izborima 2005. godine, na državnim izborima u prosincu 2003. godine u deset domicilnih izbornih jedinica bilo upisano oko 3.690.000 birača, a u listopadu 2007. godine oko 3.825.000 birača. To je prema broju upisanih birača na lokalnim izborima manje za gotovo 300.000 (2003.), odnosno za gotovo 200.000 birača (2007) !!! Zar u Hrvatskoj imamo "seobe naroda"?
Što radi Ministarstvo unutarnjih poslova, što radi Državno odvjetništvo, što rade sve institucije Republike Hrvatske. Konačno, što rade svi postojeći izabrani dužnosnici na javnim funkcijama, ako ne znaju za takve "seobe hrvatskog naroda". I tehnički je nemoguće da to nitko ne zna. Ili je riječ o golemoj kriminalnoj političkoj uroti organizirane političke i poslovne mafije u samom vrhu hrvatske državnosti, koja doslovnim nasiljem blokira bilo koju učinkovitu aktivnost?
(Uvodna napomena.
Ovaj članak predstavlja sažetak na pollitika.com objavljenih 12 članaka pod nazivom Protiv Milana - ZA slobodan Zagreb. Riječ je o člancima kroz koje je predočena politička doktrina i izborni program Zagrebački treći put, kao politički, ali i stručan odgovor na bespomoćje koje vlada u pretežitoj većini građana grada Zagreba uoči svibanjskih izbora 2009 godine, a iz ishodišta za koga glasovati kada "ne postoji" nitko osim Milana Bandića. Kao što je poznato, u protekla dva mjeseca njihove objave ti su članci imali sveukupno oko 10.000 čitanja. Zbog bolje preglednosti dio čitatelja, kao i dio komentatora zatražio je njihov sažetak, što sada i činim. Kao što je poznato, svoj prvi nastupni članak u simboličnom smislu sam objavio s konstatacijom prve "upaljene" svijeće" u Zagrebu. Kako bih, barem prividno, izbjegao ponavljanja, u ovom članku sam zbog toga rabio izričaj javnog govora pred "100.000 zagrebačkih svijeća", a u smislu javnog nastupa pred meni u ovom virtualnom svijetu s razlogom nevidljivih, i nepoznatih osoba. Mogu samo završno podsjetiti na to da izvor njihove svjetlosti proistječe od onih "hrvatskih krijesnica" što na nju, dok sam ovo pisao, doletješe u hladnim noćnim zimskim satima iz zagrebačkih Šestina.)
Građanke i građani Zagreba,
pred svima nama izbori su za gradonačelnika i dva zamjenika, kao i za predstavnike građana u Skupštini grada Zagreba i tijelima lokalne samouprave po gradskim četvrtima. No, za razliku svih dosadašnjih izbora, ovi izbori nemaju ono obilježje kakvo su imali u prošlosti. Tada je u Zagrebu temeljno pitanje bilo hoćemo li glasovati između onoga što nam je "velikodušno" nudilo čelništvo HDZ sa svojim ortacima, ili onoga što nam nudi SDP sa "svojim prijateljima", odnosno obratno. Danas se nalazimo gotovo neposredno, i to za samo nekoliko godina, u punopravnom članstvu država Europske unije. Što to znači? To za nas, građane grada Zagreba, znači da ulazimo u svijet najrazvijenijih postindustrijskih država na svijetu. To za nas znači ulazak u svijet društva znanja, to je svijez najrazvijenijih tehnologija, to je svijet visoke i najviše konkurentnosti, i to je svijet kapitalno najbogatijih i najmoćnijih država. No, to je i svijet multikulturalnosti, to je svijet u kojemu demokracija nije riječ, već je ona stvarnost, i to je svijet najviših kulturnih i duhovnih standarda.
Stoga temeljno pitanje izbora u svibnja 2009. godine nisu sama po sebi bitna pitanja komunalnog uređenja grada Zagreba, način utroška proračuna grada Zagreba s glavarinom od 18% po svakom građaninu, ili nedopustivo, bahato, a možebitno i kriminalno raspolaganje i upravljanje s imovinom grada u Zagrebačkom holdingu, i izvan njega, kao i brojna druga pitanja s kojima s razlogom nismo zadovoljni. Temeljno pitanje izbora u svibnju 2009. godine u Zagrebu je: DA LI SMO SUGLASNI DA MILAN BANDIĆ I GO SDP ZAGREBA VLADA U ZAGREBU NAD NAMA I U EUROPSKOJ UNIJI, KAO ŠTO TO ČINI IVO SANADER I HDZ NA DRŽAVNOJ RAZINI ?
Građanke i građani Zagreba,
uvjeravaju nas kako nemamo izbora, i kako je umjesto HDZ bolje izabrati svevlast SDP u Zagrebu jer "oni manje kradu". "Bandić krade - ali i daje, HDZ krade - ali ne daje", to su riječi koje se mogu čuti u Zagrebu. Zar je naš životni izbor između dva zla, zar je naš izbor između "crnog tulipana", i "crvenog karanfila!? Naš odlučan odgovor je: NE !
Ne postoji nijedan razlog, stručni, gospodarski, socijalni, kulturni, i prije svega moralni i etički, dopustiti da nad nama nakon desetljeća vladavine HDZ od 1990. godine do 2000-te godine, i nakon toga nastavno od 2000-te do 2013. godine u Zagrebu vlada Milan Bandić i Gradski odbor socijaldemokratske partije u Zagrebu. Ako nakon izbora u svibnju 2009. godine to dopustimo, to znači da smo dopustili 13 godina vladavine 8.000 "crvenih karanfila" nad gotovo 800.000 građana Zagreba. Jer samo toliko članova ima SDP u Zagrebu. Zašto bismo to dopustili, zar zato što smo nakon izbacivanja "crnih" iz Zagreba, toliko "zavoljeli "crvene"? Zar 13 godina dopustiti svevlast "crvenih" jer nama "nešto" daju? Pa što to oni nama, građanima grada Zagreba daju, da šutimo, i da ih podnosim, i da ih trpimo?
Krajem siječnja ove godine u novinama objavljena fotografija i aktivnosti Gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, podsjećamo: "U sivom odjelu i cipelama s brušenom kožom, odjednom je počeo “ganjati” ovce, što je izazvalo oduševljenje među okupljenima. Nakon tri minute lova, uhvatio je janje te ga slavodobitno podignuo u zrak. Unatoč svečarskom trenutku, janje se otimalo iz gradonačelnikovog naručja, no Bandić ga je ipak uspio zadržati u naručju i prigrliti ga na prsa." Nastavno citiramo njegove riječi: "Ja sam uvijek tamo gdje se gradi i radi, a ne ruši i destruira, obećao sam pomoći Viru jer Vir to zaslužuje, a postoje još najmanje dva razloga zbog kojih rado dolazim na Vir, ovdje ljetuje 30.000 mojih sugrađana". No, pored toga objavljena druga novinska vijest, koja glasi: "Starosjedioci Trešnjevke s nostalgijom se sjećaju takve Tratinske ulice, nekad Končareve, koja je bila žila kucavica njihove četvrti. Danas gledaju sasvim drukčiju sliku: svaki drugi lokal je prazan, išaranog stakla ili prekriven plakatima, radi tek pokoji kafić, dok vlasnici malobrojnih trgovina sanjaju gužvu na blagajni."
Pitamo se, je li stvarnost "Vizije Zagreba 21. stoljeća - Zagreb se mora mijenjati ostajući isti"", koju nam je svima objavio Milana Bandić u srpnju 2005. godine u Gradskoj skupštini grada Zagreba, u ime većine SDP zastupnika i zastupnika prijateljskih drugih stranaka. Prije toga, socijaldemokratska Gradonačelnica jednako tako potpisuje tko zna što sve ne, a između ostaloga i suglasnost za izgradnju golf igrališta, i to ni više-ni manje nego usred geotermalnog polja Zagreb, u Blatu, što je vjerojatno svjetski fenomen. Nagrađena je za to s jednom od najviših funkcija u Zagrebačkom holdingu, kao postojećem poslovnom carstvu takve elite SDP Hrvatske u Zagrebu. Milan Bandi, nosilac takve "Vizije Zagreba koji se mora mijenjati ostajući isti", gotovo istodobno javno poziva sve članove SDP Hrvatske u Zagrebu da se "za sve probleme u vezi s poslom, stanom, zdravstvenim uslugama ili upisima obrate njegovoj stranačkoj tajnici"! Točno je da to nakon objave spomenute "Vizije" nikada više nije činio - javno, ali je provodio praktično.
Stoga je grad Zagreb danas "europski izgrađen" od članova, ali i od "kumova" SDP Hrvatske u Zagrebu s gotovo jednom milijardom duga u gradskoj imovini!!! Neka je samo 10% takve "europske gradnje Zagreba" završilo u osobnim lisnicama "europskih zagrebačkih graditelja", gradnji bez javnih natječaja ili formalnih natječaja (jer se zna unaprijed tko će "graditi") tada to znači da je po svemu sudeći samo u Zagrebu najmanje 100 milijuna eura "utrošeno", i to samo u posljednjih nekoliko godina, u takav razvitak zagrebačkog "europskog graditeljstva".. Premlaćeni, i gotovo osakaćeni direktor Zagrebačkih cesta, koji se usudio provjeriti stanje "kumstva i ortaštva", za nagradu dobiva plaćeni oglas iz vlastitog Zagrebačkog holdinga, s porukom da "si je za to sam kriv". A vlasnik Zagrebačkog holdinga, jer njegov vlasnik je jedini član Skupštine, dapače, istoznačno kao u primjeru Ante Todorića u Agrokoru, drug i gospodin Milan Bandić na sve upite odgovora slijedećim riječima: "Neka institucije pravne države rade svoj posao".
""
☼ Izborna pobjeda
Još malo i proteći će dva mjeseca od 15.11.2008. godine kada sam se pod svojim identitetom pojavio na pollitika.com s nastupnim člankom pod nazivom PROTIV MILANA - ZA SLOBODAN ZAGREB . Očevidno je "tako nešto" bilo dočekano s interesom brojnih čitatelja, pa i komentatora. Naime, svaka novina zanimljiva je po sebi, to tim više što je djelovala "pionirski", a držim kako je ona ponekima u stanovitom smislu djelovala i simpatično. Pod takvim zajedničkim naslovom nastavno se razvijao ciklus članaka, koje sam ovdje objavljivao (i) zato što to zbog poznatih razloga nije bilo ostvarivo na nijednom drugom mjestu u Hrvatskoj. Ako ništa drugo, držim da sam time, uz brojne druge, potvrdio da je Mreža, odnosno Internet, najdemokratskiji, a mogao bih kazati i najpošteniji oblik komunikacije među ljudima. Svaka misao, inicijativa, i prijedlog dostupni su svakomu na analizu, ocjenu, problematiziranje, kritiku, kako pozitivnu tako i negativnu, sve je otvoreno za razgovor, za preispitivanje, a ponekad i na žalost čak i za psovanje.
U prvih šest članaka predočeno je ono što je ovdje nazvano politička doktrina Zagrebački treći put, a razvojno Hrvatski treći put. Nastavno je u sedmom i u osmom članku predočeno čak 20 temeljnih promjena ZA slobodan Zagreb u 21. stoljeću, a najtočnije rečeno ZA transformaciju postojećeg grada Zagreba u europski grad Zagreb u narednom periodu od (najmanje) osam godina. U posljednja tri članka objavljen je (nacrt) izborni program pod takvim istim nazivom Zagrebački treći put. Sve je to učinjeno iz ishodišta definiranja najšire izborne platforme za stvaranje "političkog bloka", a u cilju ostvarivanja političke pobjede primarno nad Gradskom organizacijom SDP Hrvatske u Zagrebu, i njezinim čelnikom Milanom Bandićem, ali i nad koalicijom HDZ-HSS-HSLS na tzv. lokalnim izborima 17. svibnja 2009. godine u Zagrebu. Na takvim uporištima, i iz ishodišta stanja u gradu Zagrebu - to je itekako i moguće, i realno, odnosno ostvarivo.
To potvrđuju i činjenice koje sam predočio u zasebnom članku pod nazivom Odgovor Kukljici, ali i Milanu i Ivanu ! Naime, od prvih lokalnih izbora u gradu Zagrebu, koji su održani 1993. godine, broj građana izašlih na izbore od tadašnjih 485.000 (ili 68% do 715.000 birača) - postupno se smanjivao sve do (samo) 255.000 građana koji su izašli na izbore u 2005. godini. Kao što je poznato, na tim je izborima postojećih (samo) oko 8.000 članova GO SDP Zagreba, zajedno s HSS i HSU potvrdilo svoje VLADANJE nad građanima grada Zagreba s "osvojenih" oko 100.000 glasova birača. Podsjećam i na to da je istodobno "slavna" koalicija HDZ dobila povjerenje svega 40.000 građana (od 710.000 birača!), HSP 30.000, HNS 20.000 (!), i nezavisne liste T. Holjevac 18.000 i B. Mršić 15.000, dok je oko 30.000 glasova "propalo" (brojevi su zaokruženi na višu vrijednost).
Dakle, u proteklom periodu do danas gotovo 230.000 građana grada prestalo je izlaziti na izbore. Zašto? Odgovor je i više nego li razvidan, a glasi nezadovoljstvo postojećim političkim strankama. No, očevidno je značajan dio takvog odgovora sadržan i u riječima koje je nedavno uzvikivala hrvatska mladež na zagrebačkim ulicama: BANDO LOPOVSKA.
Stoga bilo čija tvrdnja, odnosno "ocjena" da se Milan Bandić i GO SDP Zagreba ne mogu pobijediti na izborima 17.05.2006. godine jednostavno je proizvoljna, ili se ona temelji na neznanju, ili se ona temelji na namjeri da to tako i bude. Naravno, za ostvariti političku pobjedu na izborima Protiv Milana - ZA slobodan Zagreb, potreban je r a d, ali i stanovito samoodricanje u interesu ostvarivanja cilja. A cilj je ostvariti izbor gradonačelnika i dva njegova zamjenika, i cilj je ostvariti do 30 zastupnika u Gradskoj skupštini grada Zagreba na ZAGREBAČKOJ LISTI, a to je lista našega ZAGREBAČKOG TREĆEG PUTA. Svaki pojedinac je nemoćan, ali naša zajednička Zagrebačka lista ne samo da je moćna, ona je na političkoj doktrini i na izbornom programu Zagrebački treći put politički i stručno superiorna svakom drugom izbornom programu i njegovu nositelju u gradu Zagrebu. Konačno, to je ovdje otvoreno predočeno, i to je ovdje svakomu dostupno na provjeru.
☼ Demokracija
Razvidno je još od prvog članka da se "paradigma" svih PROMJENA predočenih u političkoj doktrini i izbornom programu Zagrebački treći put temelji na "riječi" sloboda. To je jasno predočeno i kroz zajednički naziv svih članaka, ponavljam, koji glasi PROTIV Milana - ZA SLOBODAN Zagreb. Ne postoje stručna rješenja, i doslovno ne postoji n i t i jedna mogućnost iskoraka u suvremeni, nama najbliži zapadno-europski svijet, na političkoj koncepciji koja je materijalizirana u postojećem hrvatskom, ali i zagrebačkom institucionalnom sustavu vlasti nad građanima. I u Hrvatskoj, a zasebno i u gradu Zagrebu imamo demokraciju - ali partijsku demokraciju. A to nije ništa drugo nego (neobjavljena) parlamentarna diktatura politokracije, itekako "poslovno" povezana s gospodarskom mafijom. Točno je da to "nije dokazano", međutim, to nije dokazano zato što "institucije sustava koje rade svoj posao", a kako to cinički ponavlja (ne samo) Milan Bandić, dapače - i "rade uspješno svoj posao". Štoviše, one to itekako uspješno čine - počam od 1990. godine na razini Republike Hrvatske, a od 2000. godine do danas na razini "socijaldemokratskog" grada Zagreba. Itekako to svi uočavamo po posljedicama njihovog "takvog uspješnog rada".
► 3. GRAD ZAGREB - EUROPSKI GRAD ◄
U prvom dijelu Našega izbornog programa ZAGREBAČKI TREĆI PUT predočili smo u devetom članku Temeljna određenja (u toč. 1), s našim definicijama što je to grad Zagreb. Naime, spomenuta "jednostavna činjenica" što je to grad Zagreb do danas, dakako, nije bila nepoznata građanima Zagreba, ali je zato s razlogom bila stvarno ali i namjerno nepoznata i "nepoznata" partijskim vlasnicima grada Zagreba od strane HDZ, preko SDP, HSLS, HSS, HNS - i dalje redom da ne nabrajamo.
U drugom dijelu tog istog članka pod nazivom Promjene za europski grad Zagreb (u toč. 2), jasno, konkretno i nedvosmisleno smo predočili politička i stručna određenja institucionalnih promjena ZA slobodan Zagreb (I.), i sustava decentralizacije (II). Najtočnije rečeno, riječ je o likvidiranju postojećega institucionalnog mehanizma partijske svevlasti njih stotinjak "odabranih" da rade doslovno što god hoće u Gradskoj skupštini grada Zagreba i u Poglavarstvu grada Zagreba. Ali i mnogo važnije, brojni među njima sakriveni od pogleda građana grada Zagreba, s ovlastima svojih "partijskih ideologija", "partijskih programa" i "partijske pameti" vlastitih partijskih šefova i partijsko-poslovnih klanova koji vladaju nad nama u čitavoj Hrvatskoj. Pa tako danas na kraju 2008. godine umjesto da se "vozimo" u suvremenu Europu - svi se "vozimo" pod njihovim "partijskim tenkićima" !
U prethodnom desetom članku predočili smo, nastavno, i u sklopu te iste druge točke Promjena za europski Zagreb, operativni program Zagrebačkog odgovornog poduzetništva. Nevažno !? Nigdje i nikada u Hrvatskoj, a zasebno i u gradu Zagrebu, ponavljamo - nigdje i nikada nitko nije predočio ono što će učiniti na području osiguravanja odgovornog poduzetništva na pošten, čestit, stručan i politički odgovoran način kao što smo to MI učinili i svima objavili ovdje na našem ZAGREBAČKOM TREĆEM PUTU . A to smo bili u stanju učiniti zato što smo (samo)svjesni u suočavanju s našom zagrebačkom i hrvatskom stvarnosti da nas postojeće hrvatske i njihove zagrebačke partijske "klike" vode u doslovnu gospodarsku propast !!!
Danas u ovoj završnoj trećoj točki našega izbornog programa Zagrebački treći put, i naše objave svim Hrvaticama i Hrvatima, svim hrvatskim građankama i građanima, svim hrvatskim državljankama i državljanima u Našem Gradu Zagrebu, objavljujemo što ćemo učiniti da Grad Zagreb za Nas - njegove građane - postane europski grad kao mjesto dostojanstvenog, poštenog, čestitog, zdravog, i lijepog života !
Neovisni, ali ne i neutralni