pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Pred neki dan je Andrija Hebrang osjećajnim glasom, pun razumijevanja za običnog čovjeka, ponosno govorio o tome kako je sve dogovoreno oko početka konačnog završetka radova na Sveučilišnoj bolnici u Blatu. Investiciju bi snosili grad Zagreb i Vlada RH u omjeru 50:50. Zagrebu bi se priznala sva dosadašnja ulaganja u ovaj projekt, tako da bi sada Vlada snosila većinu preostalih troškova, a oni nisu mali jer riječ je o opremanju bolnice u što treba uračunati brojni inventar i skupu medicinsku opremu (te obligatornu „mitologiju“). BTW, nadam se da će se u proračunu naći novaca i za odgovarajuću stručnu obuku ljudi koji će trebati rukovati opremom, što do sada nerijetko nije bio slučaj.

Rekao je tada Hebrang da podjelom troškova pola-pola nitko neće moći „svojatati“ bolnicu, već da je jedino bitna dobrobit malog čovjeka. Lijepo je zvučalo, zamislih kako li će izgledati velika, moderna bolnica koja će objediniti brojne sada raštrkane odjele i zavode; bolnica (napokon) namjenski građena i za provođenje nastave. Međutim, da li je upravo tako? Znate onu staru Vergilijevu „Timeo Daneos et dona ferentes“ – a Hebrang je upravo Danajac par excellance.