pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Povodom 100 dana (ne)rada vlade oglasili su se čelnici opozicije kritizirajući HDZ-ovu vladu da u prvih 100 dana nije ništa napravila i da nema niti strategije niti vizije već da sve što se radi, radi se stihijski. Naravno, premijer Ivo Sanader pokušao je omalovažiti kritike iz opozicije ustvrdivši da se sve odvija prema planu i najavio prebacivanje iz pete u šestu brzinu. (Čemu li samo prebacivanje u brzinu više, ako se do sada napravilo sve što su planirali?)

Zanimljiva je ta famozna peta brzina (nitko nije rekao koja je brzina najveća?). Tako ovih dana saznajemo da je Hrvatska ostala bez 100 milijuna eura zbog toga što Hrvatska još uvijek nije uvela porezni broj građana. Odgovornost snosi ministar Ivan Šuker.

Ovo je bilo smiješno za gledati sinoć i danas. Pogledajte originalnu, nerezanu vijest u kojoj naš ministar vanjski poslova Gordan Jandroković nema pojma koja su sljedeća dva poglavlja koja Hrvatska mora otvoriti, pa pita za pomoć glavnog pregovarača Vladimira Drobnjaka koji uskače. Puno je zanimljivije kako su Dnevnik HTV-a, ali i ostali mediji to prenijeli... HTV istini za volju jest stavio vijest naslova Jandrokovićev gaf na web (dežurni cenzor još nije jutros stigao na posao), iako je originalan izvještaj iz Dnevnika ovdje - U pregovore punom parom. Što je web prema gledanosti Dnevnika u 19:30? Koji su to licemjeri! Dolje cenzori!

Kažu psiholozi kako snažne emocije mogu pomutiti razum do mjere da čovjek počne gubiti vezu sa stvarnim životom. Dugotrajno obuzeti snažnim emocijama si čak mogu stvoriti paralelni, potpuno imaginaran svijet. Politika nije izuzetak. Još nedavno, tijekom predizborne kampanje, uvjeravani smo da živimo u visoko razvijenom demokratskom društvu koje krupnim koracima grabi na putu gospodarskog napretka i socijalnog blagostanja a da NATO i EU nestrpljivo čekaju da nas prime u svoje okrilje.

Imam nekoliko bisera koji su se događali u posljednjih nekoliko dana. Uvjerljivo najveći (iako je konkurencija velika) je "Petar Croarmy" grafit. Ako bacite pogled na google i vidite tko je sve prenio vijest sasvim je jasno da je jedna glupost hrvatskog časnika i to niti manje niti više nego bojnika Petra Kažimira (po svoj prilici, sumnjam da je bio još koji Petar u Zapadnoj Sahari u to vrijeme) zaokupila svjetske medije. Uopće nemam što za reći na ovu temu, osim očigledne ironije uvaženom mišljenju pa ispada da smo mi (europljani, hrvati, balkanci) uspjeli napraviti nereda usred afrike. Impresivno postignuće.

Kako ono ide čitam, gledam i ne verujem - ispravit će me Mrak! Ne mogu vjerovati da se dva mjeseca prije izborne kampanje netko sebi dopušta ovakav bahatluk u stilu "Imamo Hrvatsku"! Ili pak se ne bi trebao čuditi takvom ponašanju jer smo to gledali prvo 10 pa opet 4 zadnje godine.
O čemu se radi - Domaćica Croatia Airlinesa se morala ispričati Ljilji Vokić i Jandrokoviću vijest je koju prenosi Nacional i Index.
Naime, 3. listopada u zrakoplovu Airbus Croatia Airlinesa na letu iz Rima u Dubrovnik među putnicima su bili i bivša ministrica Ljilja Vokić te predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku Jandroković. Dok su čekali polazak prema odredištu, domaćica zrakoplova ponudila je Jandrokoviću "Jutarnji list", na koji imaju pravo putnici u ekonomskoj klasi za koju je ovaj imao kartu.

Svako jutro u Inboxu nađem Business.hr - Poslovni info , pa ga i pogledam.

Danas u petak 10. kolovoza 2007 na istoj stranici naslovnice dva detalja koja su mi odmah privukla pažnju:

LIJEVO: KOMENTAR:

Pod naslovom Udio troška za hranu u kućnom proračunu Hrvata sve veći, a europski standard sve dalji! stoji:

I sada smo već siromašni, a na jesen bi mogli biti još više jer se najavljuju mnogobrojna poskupljenja. Potrošačka košarica, prema izračunu sindikata, za četveročlanu obitelj košta 6273 kuna i osam lipa, a njezina prosječna pokrivenost je od 70 do 75 %.

S obzirom da bijesdrugi nikako ne može shvatiti, da njegovo ismijavanje Račanova engleskog prvo nije umjesno jer je čovjek sad već mjesecima mrtav, drugo Sanaderov izgovor nije ništa bolji, eto vam malo zabave jer ste je zasigurno propustili.

Prošloga tjedna Ustavni je sud objavio odluku kojom su izjednačena prava hrvatskih građana koji su prijavljeni da žive u hrvatskoj, s građanima koji žive izvan hrvatske. Ova odluka koja je sama po sebi jedna u nizu odluka ustavnog suda kreirala je brdo zanimljivih reakcija. Ivo Sanader (hrvatski premijer op.a.) odmah je pointirao u njemu svojstvenome stilu kako ne smije biti prvorazrednih i drugorazrednih hrvatskih državljana. Puno zanimljiviji pogled na cijelu priču dao je novopečeni predsjednik SDPa Zoran Milanović, koji je, naizgled poput slona u staklani, izrekao slijedeće:

Često u posljednje vrijeme imam potrebu uspoređivati Zorana Milanovića i Gordana Jandrokovića. Dva mlada lika, relativno nova na hrvatskoj političkoj sceni. Tako slična, a tako drastično različita. Po nekakvom defaultu, HDZ bi kao konzervativna stranka trebala biti skup ljudi koji njeguju kršćanske vrijednosti, dobrotu, poštenje, smirenost, opraštanje, a od SDP-a bi čovjek po tom istom nekakvom, u mojoj glavi na stečenim iskustvima zamišljenom defaultu, očekivao upravo suprotno. Kad ono, na političkoj pozornici događa se baš obratno. Pa i kroz usporedbu ova dva, u svakom slučaju zanimljiva lika. Jandroković je u javnosti izgradio image bahatog, arogantnog tipa koji ne preže ni pred čime, pravi je komunistički omladinac od prije 30 godina, socijalistički prvoborac, oštar, drzak i bahat, zadojen do boli ultraljevičarskom doktrinom. Dok Milanović djeluje poput nekakvog laneta, studenta bogoslovije koji je ispunjen mirnoćom, staloženošću i fratarske potrebe za praštanjem. Kakva ironija!

Jučer je SDP izabrao novog predsjednika stranke. Članovi se se odlučili za najmlađeg kandidata koji je i u javnosti imao najviši rejting. Izbor Zorana Milanovića je logičan slijed SDP-ovih aktivnosti tijekom posljednjih šest mjeseci. Način osmišljavanja politika i programa stranke koji je uključivao rad SDP-ovih savjeta i angažman vrhunskih stručnjaka za određena područja predstavlja nešto novo u hrvatskom političkom prostoru, znači različito od onoga na što smo navikli.

Tijekom perioda u kojem se u prvi plan isticalo više SDP-ovih ljudi, HDZ nije imao primjerenog odgovora, ne samo zato što njihova politika nema odgovarajućeg sadržaja već i zbog načina njihovog političkog djelovanja. Njihov način djelovanja uključuje poznatog političkog neprijatelja kojeg mogu napadati svim sredstvima. Račanova bolest ih je privremeno zaustavila jer su čak i oni zaključili da bi im napadi na bolesnog čovjeka mogli samo štetiti. Više kandidata za njegovog nasljednika i njihovo međusobno usklađeno i mudro vođenje kampanje koja je zauzimala većinu medijskog prostora, također im je onemogućavalo da se usredotoče na konkretnu osobu zbog čega su svoju pasivnost, pa i bezidejnost pravdali čekanjem da vide koga će SDP-ovo članstvo izabrati.

Treba li čitati Nacional? Dakako da treba, i Nacional i Globus i sve novine. Mada ne treba im sve vjerovati, uvijek ima se što naći, a iz mase detalja ponešto i zaključiti. Tako Berislav Jelinić u Nacionalu br. 580 od 22.12.2006. u komentaru „Najmoćnija žena Hrvatske - Kraljica banskih dvora“ , poslije tri godine HDZ-ovog vladanja objelodanjuje „tajnu“ da u vrhu strukture vlasti postoji „tajnovita“ žena koja cijelu državnu i stranačku strukturu održava u funkcionalnoj poslušnosti ili poslušnoj funkcionalnosti. Sama ta činjenica je kuriozna, da u vrhu Sanaderove piramide vlasti postoji osoba o kojoj se malo zna, ali koja izaziva poštovanja onih izvan, a strahopoštovanja onih unutar HDZ-ovih struktura moći, tim više kad se zna kakvi sve su to sve rogovi u vreći, dijelovi zamašne mašinerije skoro posve ovisne o grupnim i pojedinačnim interesima. Znajući sve to, kao i Sanaderovu impulzivnost i njegov prilično poprijek odnos prema prijateljima i neprijateljima, ovakva „tajna“ mnogo toga objašnjava. Kad sam prije skoro godinu i pol dana pokušavao riješiti jedan problem kojeg je sitna „seoska“ politika iz njene stranke, lansirala do samih vrhova državne i međunarodne politike, ukazalo mi se njeno ime. I pokušao sam mada još ništa nisam riješio, ali sudeći po bijesu „seoskih moćnika“ dobili su svoje. No bilo je neke koristi, jer mi je ovaj slučaj omogućio uvid u tajne tehnologije vlasti u Hrvata (opisano u prilogu „Monade“ ).