Neovisni, ali ne i neutralni

Poznajem, ili bolje rečeno, poznavao sam cijelu gomilu slavnih ljudi koji su imali i imaju golemi broj obožavatelja, koji nižu uspjeh za uspjehom, lovu za lovom.

Mnoge sam poznavao vrlo dobro jer smo surađivali na raznim projektima. Ono što me je uvijek iznenađivalo je bilo to da su u biti vrlo „tanki“ kad se radi o ljudskosti, osobnom moralu i čestitosti. Ne mislim sad da takvi ne bi održali dobrotvorni koncert, podržali dobrotvornu akciju, pomogli vrtiću u Indiji. Ne, slavni najčešće padaju na banalnim pitanjima osobnog, privatnog.

Tu gdje misle da ih ne gleda oko kamere ili fotoaparata, oko javnosti, tu misle da mogu izigravati sva pravila ljudskosti, izbjeći osobnu odgovornost itd.

Dobar dan, dobro jutro ili dobra večer. Ne znam kad ste već otvorili ovu stvarčicu otuđenja čovika od čovika, zvanu kompjutor. Nije dobro što se zbog njega manje viđamo, komuniciramo face to face, ljubimo usta na usta, al' dobro je eto što putem žica i naših kućnih aparatića, "prozora u svijet", možemo izmijeniti neka iskustva, malo ubit vrime, šta bi rekli Dalmoši, i, na kraju krajeva, malko protračat, šta normalnom čoviku uvik dobro dođe. Namjerno kažem čoviku, jer mada nas žene bije glas najžešćih tračerica smatram da nam je ta titula nepravedno dodijeljena pošto su muškarci jednako, ako ne i veće babetine kad je pitanje ogovaranja, trača, ilitiga naslađivanja tuđem spoticanju. Poznato je da se naš, dakle, ljudski rod najviše raduje posrnuću bližnjeg. Izreka glasi: "Gledajući tuđi pad čovjek raste u vlastitim očima, tuđa sreća nije zabavna". Eto, tako stoje naše stvari, ilitiga naše koze (izvedenica iz cose nostre). No međutim, da ne mislite da govorim samo o nekom drugom, pozvala bih se na velikog B. Brechta koji je rekao: "Na kraju krajeva, takav sam i sam".