Dosta mi je više slušanja o Šibenskoj bolnici i njezinim problemima. Ravnatelj bolnice se svako malo žali na ovo ili na ono. Te mu fali novca, te mu fali opreme, te nisu osposobljeni za ovo, te nisu opremljeni za ono. Ide mi više na živce. Ako nije sposoban voditi bolnicu, ili je nezadovoljan odnosom vlasnika (županije) prema njoj, neka podnese ostavku i prepusti posao nekome tko će manje kukati, a nastojati popraviti stvari.
Skoro godinu dana je trajala saga o blokiranom računu. Nisu mogli isplaćivati plaće, pa su se prijetili kako će bolnica bankrotirati. Burić je igrao igru oko kredita, a nijednom nije rekao pravi razlog zbog čega je bolnica u dugovima. Isto tako nije nigdje rekao kako je taj kredit samo pišanje na vatru. Naime, bolnici za normalno funkcioniranje mjesečno treba oko 15 milijuna kuna. Ministarstvo zdravstva, na čijem je čelu onda bio Andrija Hebrang, je smanjilo limit na 12 milijuna kuna. Ovim potezom Andrijica je uskratio našoj bolnici normalno poslovanje, te ona mjesečno proizvodi dug od 3 milijuna kuna. Znači, bolnica nije dobila dovoljno novca za normalno funkcioniranje. Burić je tada reagirao poprilično mlako, što je onda bilo i razumljivo jer se bojao za svoju fotelju. Nakon par godina kakvog takvog funkcioniranja stvorio se ogroman dug, te je bolnici blokiran račun. Tada se kao spasonosno rješenje pojavljuje kredit. U početku je trebao iznositi 76 milijuna kuna. Županija je trebala dati neke nekretnine kao osiguranje da će kredit biti vraćen. Čim se spomenuo kredit, neke institucije, stranke i pojedinci su reagirali na način da su ukazali kako taj kredit neće riješiti ama baš ništa. Rečeno je da će se s njim samo pokrpati rupe. Međutim, Burić je podržao tu ideju za koju i ja kao običan laik znam da veze nema s pameću. Ja dižem kredite da bih prebio stare kredite ili dugove, međutim u vrlo kratko vrijeme opet dođem u onu situaciju u kojoj sam bio prije dizanja novog kredita. Tako je i naša bolnica u stvari samo prebila dug, a problem je i dalje ostao, odnosno nije riješen. Prvo, nisu mogli dignuti traženi kredit, već su apetit morali smanjiti za nekih oko 10ak milijuna kuna, jer je Županije već prezadužena. I taj kredit su mogli dignuti tek onda kad je preko Vodovoda napravljena financijska makinacija oko bivših dugovanja i potraživanja. Između ostalog za dizanje prvo navedenog iznosa bile su im potrebne stanovite nekretnine koje Vodice i Drniš nisu htjeli dati tako olako. Tu ni stranačka stega nije mogla ništa učiniti. Uglavnom, uspjeli su dobiti kredit od nekih 67 milijuna kuna, a taj kredit im je bio dovoljan za isplatu dugova starijih od godine dana, te za isplatu zaostalih plaća, putnih troškova, dnevnica i sl. Šta se sad dogodilo. Račun bolnice je odblokiran i bolnica i dalje radi normalno. Normalno radi, ali mjesečno i dalje stvara dug od 3 milijuna kuna. Dakle za nekih dvije godine, kad kredit dođe na naplatu, bolnica će imati skoro isti dug koji je imala prije dizanja kredita. I šta onda? Hoće li se i onda morati dignuti kredit za prebijanje duga. Najvjerojatnije hoće. Kad su neki pokušali ukazati na ovu situaciju onda im je Burić zamjerio govoreći da su protiv bolnice i njezinih zaposlenika. Ovom konstatacijom je u stvari samo pokrio svoju borbu za foteljom koja mu izgleda puno znači. Iz kojih razloga ne bih nagađao, ali imajući u vidu krim obradu policije u ustanovi kojoj je on ravnatelj mogu samo pretpostavljati.