U Izbornom etičkom kodeksu stoji slijedeće...
Tijekom izborne promidžbe i samog postupka izbora protivno je etici:
...
2. širenje bilo kakve zlonamjerne ili neutemeljene optužbe protiv bilo kojeg kandidata, a koja ima za cilj izazivanje sumnje u javnosti o kandidatovoj lojalnosti ili rodoljublju;
3. iznošenje laži i insinuacija o političkim suparnicima, isticanje fizičkih, psihičkih i drugih osobina suparnika u cilju njihova omalovažavanja;
Dva dana prije izbora velikogorička HDZ medijska mašinerija objavljuje tekst o Goranu Beusu Richemberghu, prvom na listi HNS-a u 6. izbornoj jedinici. Otkrivena mračna prošlost Gorana Beusa Richembergha. Potpisnik teksta je donedavni najžešći medijski oponent RVG grupe: Aleksandar Saša Božić. Tekst je objavljen u njegovom Glasniku Turopolja, prenesen je u Reporteru Velike Gorice, na stranicama RVG-a kao i na službenom gradskom forumu. Post je dostupan na stranicama foruma za kojeg je taj isti Saša u svojim novinama optužio Gorana da kontrolira forum, cenzurira i da briše postove.
Još prije gotovo dvije godine javnosti je servirana priča o velikim projektima obnove i proširenja Zračne luke Zagreb. Hvale vrijedan je svaki projekt koji bi od velikogoričkoga aerodroma napravio jakog i nezaobilaznog regionalnog igrača na tržištu komercijalnog zračnog prometa. No, postavlja se pitanje radi li se o odgovornom i razvojnom ili destruktivnom i mutnom poslu? Saga o Zračnoj luci, njenom novom terminalu i drugoj pisti s vremena na vrijeme podgrijavala se u medijima da bi pred koji tjedan dosegla svoj vrhunac potpisivanjem nekakvoga protokola između Vlade RH i Grada Zagreba.
U općoj i bolesnoj centralizaciji svega i svačega, početkom devedesetih godina u Hrvatskoj je naprasno dokinut sustav mjesnih zajednica. Time je mjesna samouprava, kao prvi stupanj građanske samouprave bila posve izbrisana iz političkoga sustava Republike Hrvatske, a njene su ovlasti automatizmom prenesene tadašnjim općinama. Građani su preko noći izgubili pravo neposrednoga odlučivanja o nizu izrazito bitnih pitanja komunalnoga razvoja i poboljšanja uvjeta života u mjestu u kojemu žive.
Sredstva prikupljena na područjima jedinica lokalne samouprave su centralizirana, stalno je povećavan udio koji se uplaćuje u državni proračun, ukinut je institut samodoprinosa, a nestao je i institut zbora građana, koji je do tada imao ne samo opću skupštinsku nego i kontrolnu funkciju nad izabranim vijećima. Na taj je način, a sve pod parolom „dokidanja socijalističkih institucija" i izlikom „uvođenja demokracije" (a zapravo, što bi dr. Vesna Pusić rekla - uvođenja demokrature) zapravo bio dokinut jedan od najvažnijih oblika građanske samouprave.
