pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

(Svježi sjeverni povjetarac)

U posljednje vrijeme svjedoci smo izrazitih pokreta civilnog društva, i to po raznim pitanjima: od prikupljanja potpisa za referendum o NATOu, preko srednjoškolskih, studentskih i sindikalnih prosvjeda, do najavljenog skupljanja potpisa za referendum o saborskim mirovinama. Očigledno posljednji izbori velikim grupama građana nisu donjeli željene promjene u lošoj politici, što nije ni čudo obzirom na sastav i način djelovanja vlade dr. Ive Sanadera II.

Ono što je meni posebno zanimljivo je slijedeće: gotovo sve te akcije su u većoj ili manjoj mjeri na liniji SDPovih programa, no nitijedna od tih akcija nije dobila javnu ili infrastrukturnu podršku te stranke. S jedne strane, to mi je razmljivo - SDP jednostavno ne želi "zajašiti" inicijative civilnog društva, no s druge strane, živimo u sustavu koji politički (i dijelom medijski) onemogućava ili spin-a rezultate takvih aktivnosti, te je strukturalna i politička potpora nužna da bi takve aktivnosti imale trajniji rezultat.

Inicijativa je završila. Vrijeme je da utvrdimo što smo dobro napravili, što smo mogli bolje, a što smo morali bolje odraditi. No prije svega, da kažem par riječi o inicijativi. Radi se o političkom presedanu. Prva grass roots značajnija građanska inicijativa koja je ujedinila do jučer zavađene bez ikakve podrške postojećih političkih struktura.

Išli smo u nepoznato, odradili smo posao kako smo mogli u tim uvjetima. Daleko od odlično, ali vrlo obećavajuće. Nismo bili upoznati sa čitavom silinom tehnika i metoda pridobivanja javnosti, tako širokog organiziranja, sve to izvukli su entuzijazam protagonista inicijative i zdrav razum.

Luda noć je prošla i sjećanje na uzbuđenje kampanje rapidno blijedi i realnost rezultata je tu.

Kao prvo treba čestitati GONGu, nakon svih izlaznih anketa ispada kako je njihovo predviđanje rezultata bilo uvjerljivo najtočnije (barem za prve dvije stranke).

HSU je vidim odmah kao problem izvukao Stranku umirovljenika koju ne nepoznati netko u miru osnovao, još je tiše stavio na listu i pokupio taman onoliko glasova da HSU ne prođe u sabor. Ne pada im (zasada) na pamet da su možda svojim vlastitim stavovima i prodavanjem svoje priče umirovljenicima kao uspjeh u stvari sami sebe potkopali. Jedini HSUovac u saboru je Silvano Hrelja koji za početak uopće nije umirovljenik i on se (ako me sjećanje ne vara) u stvari neki sindikalac. Da li je to kraj HSUa ostaje tek za vidjeti, no kredibilitet i relevantnost im je na nuli. Da li je Silvano na prodaju?

Foto: Goran Mehkek/CROPIX

Današnji Jutarnji list objavio je tekst o HDZ-ovoj operaciji „Dijaspora“ kojoj je cilj maksimalnim animiranjem biračkog tijela, prvenstveno u Bosni, osvojiti što veći broj mandata u Saboru s obzirom da broj zastupnika iz dijaspore najviše ovisi o broju birača koji se odazovu. Ovdje objavljujemo dokument koji je bio osnova za tekst u Jutarnjem listu.

Nastavno na raspravu o apelu GONG-a za pomoć i djelovanju NVO organizacija u Hrvatskoj uopće koja se malo izgubila u velikom broju komentara, vratio bih raspravu njenim počecima. Dakle, izjava voditeljice GONG-a glasila je:

'Osim za edukaciju, nemamo sredstva ni promatranje izbora, jer je većina dosadašnjih donatora svoj interes usmjerila na druge zemlje, smatrajući Hrvatsku razvijenom demokracijom koja zna prepoznati i poduprijeti potrebe građana i javni interes '

Moj inicijalni komentar bio je - pa odlično, u čemu je problem, misija obavljena, Hrvatska je zemlja stabilne demokracije u kojoj ne treba više toliko nadgledati izbore i u kojoj je mogućnost izborne prevare sveden na minimum. I stvarno smatram da je to točno, u velikoj mjeri i zahvaljujući GONG-u. Imali smo već dva mirna i demokratska prjenosa vlasti i nema razloga misliti da i ubuduće neće biti tako.

Tiho ali polako, HDZ-ova vlada ne čineći ništa guši građansko društvo. Slijedeći tekst preuzet je djelomično sa stranica T-portala.

Čelnici GONG-a upozorili su da nemaju sredstava za edukativnu kampanju za sljedeće parlamentarne izbore, a upitno je i kako će nastaviti s radom.

Izvijestila je da se GONG prije deset dana obratio Vladi RH zatraživši pomoć u sufinanciranju edukativne kampanje za predstojeće izbore, no odgovor još nisu dobili.

"Katedrala duha", kako je nazvao jedan od njenih dugogodišnjih ravnatelja, sveprisutni Antun Vrdoljak, uvijek je bila vrelo incidenata i afera. Od nedavnih se sjećam one oko otkrivanja velike količine pornjave na službenom kompjuteru jednog od novinara, a nakon toga je slijedila i tuča među dvoje novinara tako da je morala intervenirati i policija.

Jučer se dogodila još jedna bizarna tuča između članova Vijeća HRT-a, i to za ne falit, između muškarca i žene, a korišteno oružje bile su i štikle. No, taj događaj je toliko jadan da ga ni ne želim posebno komentirati. Zanimljivo je kako se oko izbora za jedan važan javni položajopet stvara cirkus, a pritom ne mislim samo na mlaćenje štiklama, šamaranje žena i onesvješćivanje Nade Gaćešić Livaković, zvijezde sapunica.

GONG se usprotivio izmjeni zakona o tajnosti podataka (Vladin prijedlog dostupan je na Vlada), smatrajući, dobrim dijelom s pravom, da novi prijedlog zakona tajnost dokumenata kojima se može provjeravati eventualne nezakonitosti čini skoro potpuno nedodirljivom. Tekst GONG-ovog prosvjeda nalazi se na Gong

Ukratko, stupnjevima tajnosti dokumenata postalo je praktički nemoguće provjeravati što su to doista naši državni oci radili, a da se i ne govori o još manjem prostoru u kojem će se moći kretati mediji kad pokušaju otkriti neku aferu. Nije ni čudo - više su mediji posljednjih mjeseci otkrili smeća među vladajućima, nego će to ikad poći za rukom Mladenu Bajiću i njegovim službama. Sjetimo se samo slučajeva Žužul, satova, Brodosplit...

Kazu oni da objasnim zasto se zalazem za bojkotiranje izbora i sta me smeta kod GONG-a. Pa evo onda ukratko pa mozemo secirati dio po dio.

U zemljama gdje postoji suvisli izborni zakon sa tocno odredjenim pravilima, i gdje postoji funkcionalno pravosudje koje bi sprijecilo postizborno mesetarenje glasovima i prebjege zastupnika kao i kupovinu istih kako bi se sprijecilo da netko za koga das svoj glas jednostavno predje u drugu stranku. Da ne spominjemo sukobe interesa koji nisu bili rijeseni ni za jedne ni za druge od dvije hrvatske opcije. I kad bi se GONG stvarno zalagao za jedan takav zakon pozivajuci ljude da bojkotiraju izbore SAMO DOK se takav zakon ne donese onda bi sve to zajedno i imalo nekog smisla. Bas kao sto se sindikati ponekad bore za prava svojih clanova i organiziraju strajkove.

Ja sam do sada naivno mislio da je hrvatsko društvo prihvatilo demokratski sustav kao temeljnu odrednicu oko koje postoji najširi društveni konsenzus i da ne postoje aktivne društvene grupe koje bi taj postulat dovodile u pitanje ili na bilo koji način relativizirale. Nakon komentara pojedinih autora na ovoj stranici kojima je sporan baner GONGA i načela kojima se ta udruga rukovodi u svom radu došlo je vrijeme da preispitam tu svoju zabludu.
Naime, dovođenjem u pitanje i prozivanjem GONGA, koji je udruga građana osnovana radi poticanja građana na aktivnije sudjelovanje u političkim procesima i nadgledanje samog izbornog procesa dovodi se u pitanje i sam politički proces izbora. Kako je suvremeno poimanje demokracije neraskidivo vezano s procesom izbora predstavnika građana u razna politička tijela time je direktno demokracija osporena kao oblik vlasti koji najbolje odgovara i služi građanima Republike Hrvatske.

Međunarodni dan prava na pristup informacijama obilježava se na dan 28. rujna (što je zanimljivo, jer je dan policije svega jedan dan kasnije 29. rujna). GONG, hrvatska nevladina organizacija koja je proizašla iz demokratskih promjena devedesetih, pokrenula je kampanju kojom educiraju građane o njihovim pravima na pristup informacijama.