Tako se zvala još jedna od tribina organiziranih na temu uloge građana, aktivista, struke .... u planiranju, sa posebnim naglaskom na javni prostor i okoliš. Zaključak radionice je unaprijed napisan u skladu sa načelima Aarhuške konvencije (pristup informacijama, sudjelovanje javnosti u odlučivanjui pristup pravosuđu- odnosno kako te ciljeve ostvariti: izmjenom zakonske regulative, obavještavanjem, transparentnošću, edukacijom….) Na tribini (radionici) su sudjelovali pretstavnici aktivnih aktivističkih skupina, mladih par sociologinja, jedna mlada povjesničarka umjetnosti, student s ff, nekoliko arhitekata….u gledalištu je bio professor sa Ekonomskog instituta Starc, nekoliko povjesničara, mlada pretstavnica PARKticipacije, nešto arhitekata I ostala zainteresirana javnost – nas tridesetak
Natuknice koje mi se sve u jednom trenu pojave (to će biti i sadržaj ovog teksta):
- Mali korak za demokraciju, veliki za arhitekte
- Čemu služe ove tribine
- Stručna terminologija
- Fašizam patologije (o nadpatologu)
- Još malo o svetosti
- A sad malo o svjetlosti (lajtmotiv)
- Nada na kraju… mladi koji su bili na tribini tražeći nadu
Jedno od vjerovanja koje bismo već slobodno mogli nazvati i dogmom je to da HDZ dobar dio svojih izbornih pobjeda ima zahvaliti svakovrsnim manipulacijama, od onih cjelokupnim izbornim procesom do vrlo kreativnog pristupa popisima birača. Ono što je također već postalo pravilo je to da se o ovoj temi raspravlja tek neposredno pred izbore i nešto ozbiljnije nakon što oni prođu, odnosno kada je već kasno za bilo kakve promjene ili ispravljanje gotovo uvijek istih nepravilnosti. Malo koga više čudi, iako je teško pomiriti se s time, pasivnost odavno anestezirane hrvatske javnosti ali je utoliko nerazumljivije što ništa ne čine niti oni kojima je sudjelovanje na izborima jedini put za ispunjenje vlastite misije ili su im izbori čak svrha postojanja, misli se na oporbene političke stranke, GONG i slične nevladine organizacije.
Iako je trenutni fokus svih na takozvanom paketu mjera za izlazak iz krize i ustavnim promjenama, krajnje je vrijeme za poduzeti nešto kako se opet ne bi dogodilo da o ovoj temi razgovaramo nakon izbora, lamentirajući o tome kako se na dosadašnji način više ne može.
Kao novinar ali i kao sudionik u izbornim kampanjama iznijet ću neka iskustva koja dovode u pitanje legitimitet izbornog procesa u našoj zemlji. Budući da je ovo portal na kojemu je većina sudionika esdepeovski orijentirana, vjerujem da će na ovaj dnevnik biti dosta komentara, posebice zbog toga što ću iznijeti činjenice i podatke koji se ne mogu pojaviti u tzv. "slobodnim" hrvatskim medijima, kako javnim tako i komercijalnim.
Počnimo od početka. I ovi izbori su prije svega stvar matematike, ali ako se u tu matematiku uplete politika, onda su i nepošteni. Možda su se jedini pošteni izbori u Hrvatskoj dogodili kad je SKH 1990. godine predao vlast HDZ-u. Poslije toga je sve manje više bila manipulacija počevši od izbornih odbora do, što je najgore, Državnog izbornog povjerenstva (DIP).
Dokument kojeg ovdje objavljujemo je zaključak Vlade RH o prihvaćanju protokola u slučajevima nasilja u obitelji, te izvatke iz samog protokola. Na prvi pogled laiku bi se učinilo da Vlada RH konačno nešto radi. No kada takav dokument malo pažljivije pročitate uočavate da je protokol protuustavan jer se njime krši načelo trodiobe vlasti na način da se sudovima određuje kako moraju postupati u određenim slučajevima iako za to već postoje zakonom propisane procedure.
Pomalo neočekivano, ovih se dana oglasio GONG, koji je proteklih šest mjeseci "skenirao" rad Vlade, ili preciznije, njene otvorenosti prema onima koji su je izabrali i kojima, barem formalno, mora zahvaliti svoje postojanje. Iz GONG-a su poručili da je Vlada zatvorena za javnost, da se najvažnije odluke donose na tajnim - zatvorenim ili čak telefonskim sjednicama, i da građani ne mogu dobiti osnovne informacije o njenom radu. U Vladi su se, kao, naljutili i poručili da sve to nije istina. Sličan način rada, kažu u Dvorima, imaju i ostale europske vlade.
No, je li to baš tako?! Koliko je Vlada otvorena za javnost, može se svaki od nas osvjedočiti: jednostavno, pošaljite joj upit e-mailom ili klasičnom poštom, pa ćete vidjeti hoćete li odgovor na pitanje dobiti i u kojem roku. Ako ga i dobijete, pravo je pitanje kakav će taj odgovor biti. A, što se tiče usporedbe otvorenosti naše i drugih vlada u Europi, ni o tome ne treba puno lamentirati: pošaljite, na primjer, slovenskoj ili britanskoj vladi upit i vidjet ćete koliko ćete čekati na odgovor. Iz vlastitog iskustva znam da ga tamo možete dobiti vrlo lako, svakako puno brže i lakše nego ovdje.
GONG:
Hrvatska Vlada ne radi otvoreno i na taj način krši načela dobrog vladanja i odgovornosti prema građanima, kažu u GONG-u, predstavljajući rezultate šestomjesečnog nadzora rada Banskih dvora. Najveći su problem zatvorene sjednice Vlade, s kojih dolaze nepotpuna priopćenja, iako Vlada prema poslovniku o svemu što se na takvim sjednicama događa mora izvijestiti javnost u roku od sat vremena.
U Vladinom poslovniku se ne spominje mogućnost održavanja telefonskih sjednica, iako su one učestala pojava.
"Po priopćenjima ispada da se na zatvorenim sjednicama donose odluke samo o razrješenjima i imenovanjima, a apsurdno je da se i dnevni red s takvih sjednica proglašava tajnim", kazala je predsjednica GONG-a Suzana Jašić. Ističe da na Vladinim web stranicama nije objavljena niti jedna odluka sa zatvorene sjednice o dodjeli novca, iako je riječ o proračunskim sredstvima svih hrvatskih građana.
U posljednje vrijeme svjedoci smo izrazitih pokreta civilnog društva, i to po raznim pitanjima: od prikupljanja potpisa za referendum o NATOu, preko srednjoškolskih, studentskih i sindikalnih prosvjeda, do najavljenog skupljanja potpisa za referendum o saborskim mirovinama. Očigledno posljednji izbori velikim grupama građana nisu donjeli željene promjene u lošoj politici, što nije ni čudo obzirom na sastav i način djelovanja vlade dr. Ive Sanadera II.
Ono što je meni posebno zanimljivo je slijedeće: gotovo sve te akcije su u većoj ili manjoj mjeri na liniji SDPovih programa, no nitijedna od tih akcija nije dobila javnu ili infrastrukturnu podršku te stranke. S jedne strane, to mi je razmljivo - SDP jednostavno ne želi "zajašiti" inicijative civilnog društva, no s druge strane, živimo u sustavu koji politički (i dijelom medijski) onemogućava ili spin-a rezultate takvih aktivnosti, te je strukturalna i politička potpora nužna da bi takve aktivnosti imale trajniji rezultat.
Inicijativa je završila. Vrijeme je da utvrdimo što smo dobro napravili, što smo mogli bolje, a što smo morali bolje odraditi. No prije svega, da kažem par riječi o inicijativi. Radi se o političkom presedanu. Prva grass roots značajnija građanska inicijativa koja je ujedinila do jučer zavađene bez ikakve podrške postojećih političkih struktura.
Išli smo u nepoznato, odradili smo posao kako smo mogli u tim uvjetima. Daleko od odlično, ali vrlo obećavajuće. Nismo bili upoznati sa čitavom silinom tehnika i metoda pridobivanja javnosti, tako širokog organiziranja, sve to izvukli su entuzijazam protagonista inicijative i zdrav razum.
Luda noć je prošla i sjećanje na uzbuđenje kampanje rapidno blijedi i realnost rezultata je tu.
Kao prvo treba čestitati GONGu, nakon svih izlaznih anketa ispada kako je njihovo predviđanje rezultata bilo uvjerljivo najtočnije (barem za prve dvije stranke).
HSU je vidim odmah kao problem izvukao Stranku umirovljenika koju ne nepoznati netko u miru osnovao, još je tiše stavio na listu i pokupio taman onoliko glasova da HSU ne prođe u sabor. Ne pada im (zasada) na pamet da su možda svojim vlastitim stavovima i prodavanjem svoje priče umirovljenicima kao uspjeh u stvari sami sebe potkopali. Jedini HSUovac u saboru je Silvano Hrelja koji za početak uopće nije umirovljenik i on se (ako me sjećanje ne vara) u stvari neki sindikalac. Da li je to kraj HSUa ostaje tek za vidjeti, no kredibilitet i relevantnost im je na nuli. Da li je Silvano na prodaju?
Foto: Goran Mehkek/CROPIX
Današnji Jutarnji list objavio je tekst o HDZ-ovoj operaciji „Dijaspora“ kojoj je cilj maksimalnim animiranjem biračkog tijela, prvenstveno u Bosni, osvojiti što veći broj mandata u Saboru s obzirom da broj zastupnika iz dijaspore najviše ovisi o broju birača koji se odazovu. Ovdje objavljujemo dokument koji je bio osnova za tekst u Jutarnjem listu.
