pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Oslobađajuća presuda po svim točkama za Rahima Admija i osuđujuća za prethodno osuđivanog Mirka Norca na temelju zapovjedne odgovornosti za zločine počinjene u hrvatskoj ofenzivi i naknadnom povlačenju iz srpske enklave sela davne 1993. pod imenom "Operacija Medački džep" još uvijek lagano trese institucionalni sustav, medije, pravosuđe i javnost. Doduše, ovog puta ponovna osuda Norca nije izazvala demonstracije veterana i nacionalista. Hrvatski sud drugi je put bez previše profesionalnih i vanpravnih problema osudio visoko pozicioniranog zapovjednika HV-a za njegov neuspjeh u kontroliranju trupa koje su pod njegovom efektivnom kontrolom i/ili direktno počinjenje zločina. Presuda zapovjedniku ne znači nužno da je zločine zapovjedio jer je zapovijedanje zločina oblik individualne odgovornosti i činjenja. Za nju vijeće nije našlo dokaza. Zapovjedna odgovornost, primjenjena u slučaju Medački džep, je upravo suprotno: odgovornost za nečinjenje odnosno neispunjenje obveze koja jasno stoji u I Protokolu Ženevskim konvencijama. No taj Protokol se tiče međunarodnih sukoba, a Medački džep je bio primjer internog sukoba pa je bilo oportunije primjeniti domaće pravo (da je slučaj na međunarodnom sudu, moglo bi se primjeniti običajno pravo čime bi se zaobišao taj problem). Zapovjednik koji je znao ili morao znati da njemu podređeni nad kojima ima efikasnu kontrolu čine ili će počiniti zločine obvezan je poduzeti nužne i razumne mjere da zločine spriječi ili kazni. Podbaci li u ovoj zadaći, zapovjednik može biti odgovoran za zločine neposrednih počinitelja. Osuđivanje zapovjednika ne sprečava procesuiranje neposrednih počinitelja, ali daleko adekvatnije atribuira odgovornost za masovni zločin koji se ostvaruje potporom sustava.

DORH će se navodno koncentrirati na neposredne počinitelje iz slučaja Medak čija su imena sad formalno isplivala u javnu domenu zbog javnosti suđenja pa se od toga ne može pobjeći (ali još uvijek nisu naglašena u medijima i poznata javnosti, uz iznimke kao što su Velibor Šalaja, Ivica Rožić i Toni Stelinović - o Rožiću je svojevremeno pisao Feral). Makar je usmjeravanje napora prema "bazi zločina" (crime-base) vrijedno pohvale, progon međunarodnih kaznenih djela puno je efikasniji ako se zahvati zapovjednike koji su ključni za sistematski kriminalitet u ratu ili miru prema ratnim zarobljenicima/ranjenicima/itd ili civilima. Stoga je daleko zanimljivije stidljivo šuškanje o istrazi o ulozi Mladena Markača, glavnog zapovjednika Specijalne policije (propagandni amaterski YouTube clip) koja je bila dio MUP-a i Željka Sačića, zapovjednika u Specijalnoj policiji i današnjeg predsjednika Udruženja specijalne policije. Uz jedinice HV-a, jedinice Specijalne policije sustavno se pojavljuju kao počinitelji zločina u slučajevima čija je istraga ili predraspravni postupak vođen na Tribunalu u Hagu. Vojna struktura nije bila jedina koja je čini se sudjelovala u zločinima, MUP je bio podjednako inolviran. No čim je u pitanju Hag, svaki wannabe novinar će tome dodati par kila teorije zavjere i napraviti konspirativni medijski spin prilog osiromašen jeftinim političkim metaforama i žurnalističkim teatrom potpuno neprikladnim za izvještavanje o ozbiljnim temama kakvi su ratni zločini. Umjesto da je kao poveznicu istaknula Specijalnu policiju, Ivana Petrović slučaj Oluja i Medački džep povezala je u SouthParkovskom stilu - everybody, blame Canada!

Željko Sačić djeluje kao da je u panici i plasira teorije zavjere, tvrdeći između ostalog da hrvatsko pravosuđe odrađuje "prljavi posao Tribunala". Ima li hrvatsko pravosuđe muda odnosno snage pozabaviti se slučajem Medački džep i hoće li organi progona konačno preuzeti inicijativu u dokidanju (višegodišnje) nekažnjivosti za teške povrede međunarodnog prava i zločine koji ugrožavaju cijelo čovječanstvo?

• povremeni utjecaj politike na medije - kontroverzni izbor Upravnog vijeća Hine, mogući politički dogovor oko glavnih urednika na HRT-u, skandal oko privođenja i pritvaranja nezavisnog novinara Željka Peratovića zbog objave državne tajne

Ovo je dio drafta izviešća EU Komisije o napretku Hrvatske približavanju EU koji će službeno biti objavljen u utorak. Podsjećam da sam među prvima objavio kritiku na račun Hloverke Novak-Srzić, čije je postavljanje za šeficu IP HTV-a blagoslovio Predsjednik Stjepan Mesić: Hlo-Cro metla

Nakon toga mi je bilo zabranjeno nastupati na HTV-u: Zašto mi je zabranjeno nastupati na HTV-u?!, Stipe Mesić - MMS dojavnik

Komentirao sam prošli četvrtak Maji Savić, urednici današnje emisije Hrvatskog radija "U mreži prvog" dvostruku liniju zapovjedanja u akciji Medački džep. Na temelju meni raspoloživih informacija dobivenih od Milana Levara i vojnih, policijskih i obavještajnih krugova s kojima je pokojni svjedok bio u raznim doticajima s koji, a koje su višestruko potvrđene u raznim pravnim situacijama proteklih godina, stavio sam se na stranu prvooptuženog generala Rahima Ademija izostavivši ga iz paralelne linije zapovijedanja na čelu koje su bili vrhovnik Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak. Govorio sam i o Tuđman-Šuškovoj koncepciji revolucionarne vojske kojoj su časnici JNA bili potrebni samo kad se bez stručnosti nije moglo. Umirovljeni general Martin Špegelj ponovio je svoje tvrdnje o HDZ-ovoj moćnijoj paralelnoj liniji zapovjedanja i podsjetio na slučajeve zaustavljanja prve napadajne akcije HV-a u Zapadnoj Slavoniji (zima 91/92) i pada Bosanske Posavine.

Svečana tribina: SREDIŠNJE MJESTO - Predsjednik Stipe Mesić i čelnik VAD-a Stipe Jukić PRVI RED - Vladimir Šeks, dr. Ivo Sanader, Darko Milinović, Jadranka Kosor, ministri Biškupić, Rončević i Kalmeta, Mesićev savjetnik Šprem, nadbiskup Barišić, gradonačelnik Tomašević, župan Sanader, provincijal Tolić, gvardijan Vuleta i general Lucić DRUGI RED - Mesićevi savjetnici Vučković, Cvrtila i Perković, general Obradović, ministri Kirin, Vukelić, Šuker, Ljubičić i Lovrin, papinski nuncij Lozano, biskup Košić, ravnatelj policije Benko, otac Mirka Norca Ante i Jerko Buljan, čelnik sinjske Udruge obitelji poginulih. TREĆI I ČETVRTI RED - Ostali uzvanici, veleposlanici, te Dražen Pavlović, šef sinjske Hvidre

Kako moji preci potječu iz Rame kao i većina Sinjana (fra Andrija Peratović Ripčan bio je jedan od fratara koji su poveli narod Rame u Cetinsku krajinu) i obzirom da sam "služio Predsjedništvu SFRJ" 1986. u Sinju, ne mogu se ne osvrnuti na jučerašnju Alku.

Sabor je poglasio pobjedu u Domovinskom ratu u prvoj preambuli Deklaracije, pet godina nakon kraja tog rata. Smisao takvog proglašenja, osim zbog navedenog u posljednjoj preambuli ("radi zaustavljanja radikalne politizacije..."), bez ikakve definicije samog rata ne postoji. Ta Deklaracija ne predstavlja kraj Domovinskog rata, što jest funkcija proglašenja pobjede, nego konačan kraj Tuđmanove operetne diktature - njom je "demokratska šestorka" pokušala spriječiti vlastiti ideološki raspad i sačuvati netom osvojenu vlast a HDZ u raspadu zadržati dogme o vlastitim zaslugama iako je ta stranka ostala bez pozicija na kojima ih je mogla čuvati.

Kako stvari stoje, za zamjenicu predsjednika HDZa i potpredsjednicu Vlade RH Jadranku Kosor počeli su teški dani. Iz kojih će se teško izvući neokrznuta. Kako na sceni državne politike, tako i unutar HDZa. Prema pisanju Jutarnjeg lista, odnosno nakon razgovora predsjednika Republike Stipe Mesića na Hrvatskom radiju kojega možete poslušati u rubrici Radio na zahtjev, čini se da su gospođi Kosor počeli ispadati kosturi iz ormara.

Iako se konstantno, u javnosti gradila, kao moralna vertikala koja će i posljednju kap krvi dati za Domovinu i njene branitelje ili članove njihovih obitelji, Kosorica se spotaknula o vlastitu beskompromisnost kojom je ušla i nastupa u real politici. Iako je cijeli život, prije uključenja u visoku politiku, o načinu kako je to postigla postoje razne, neprovjerene, priče, radila na Hrvatskom radiju, odnosno Radio Zagrebu prije toga, Kosorica je postala osoba zaslužna za oružane snage Republike Hrvatske i samu RHa. Odluku o tome autonomno je donio ministar obrane Gojko Šušak, intimus i najbliži suradnik neumrlog Franje Tuđmana.

"U ratnim vremenima, istina je toliko dragocjena da uvijek mora biti popraćena tjelesnom stražom laži“

To je bio je komentar Winstona Churchilla u obraćanju Staljinu 1943 godine prema kojemu je „Plan Jael“ kasnije prezvan u „Bodygards of the lies“ postao dio posebnih tajnih operacija pod vodstvo LCS (London Controlling Section) kao ključni dio pripreme i realizacije operacije Overlord

Ova posebna ratna iskustva su se kasnije pretvorila u uobičajenu i širom svijeta prihvaćenu vojnu teoriju i praksu poznatu kao upotreba "specijalnih sredstava", (što je samo ljepši naziv za niz nemoralnih, pa i kriminalnih radnji od prometa drogama, šverca i raznih drugih vidova organiziranog kriminala upotrijebljenih za postizanje ratnih ciljeva).

Tomo Sedlo, Ivan Cerovac, Ivan Cesar, Jakša Kušan i Mate Meštrović imena su nekadašnjih političara i emigranata prozvanih u filmu o "Bruni Bušiću" iz 1992. da su surađivali s Udbom. Film je režirao Nikola Babić. Scenarij je napisao Andrija Popović, IPD-ovac kod Janka Bobetka, a danas predsjednik Uprave Fonda za razvoj i zapošljavanje. Naručitelj filma bila je famozna saborska Komisija za istraživanje žrtava 2. svjetskog rata i poraća na čelu s Vicom Vukojevićem, a operativno ga je pripremao tajnik komisije Bože Vukušić. Za potrebe filma bio je otet i mučen u kući Ksenije Urličić, splitski udbaš Blagoje Zelić.

Ivan Cerovac, nekadašnji direktor Zagrebačke filharmonije već više od jednog desetljeća sudskim putem potražuje zadovoljštinu. Ivan Cesar je nakon prikazivanja filma i usputne hajke koju je protiv njega poveo Kuljišev Globus umro od naglo uznapredovala raka. Mate Meštrović je 1995. pristupio HDZ-u, pa kasnije bio veleposlanik u Bugarskoj, a ne tako davno je napisao knjigu svojih političkih memoara. Jakša Kušan je za vrijeme Račanove vlade obnašao dužnost predsjednika Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika. Tomo Sedlo se priključio Mesić-Manolićevom HDN-u po njihovom odlasku iz HDZ-a. Zatim je sufinacirao film o Miri Barešiću, autora Nikole Majstrovića. Dugo je vodio javne ratove s Gojkom Šuškom, Vicom Vukojevićem i Josipom Perkovićem, a zadnjih godina, navodno je prekinuo sve veze s Hrvatskom. Priča se da je prodao i kuću za odmor u Lovranu te da iz Frankfurta, gdje mu živi obitelj, eventualno katkad svrati do Francuske gdje od ranije ima kuću za odmor. Sedlo je jedno vrijeme bio najogorčeniji protivnik Gojka Šuška, pa ga je, kako ćemo vidjeti i iz intervjua koji ovom prigodom prenosim iz Slobodnog tjednika, prvi prozvao za utaju iseljeničkog novca za kupovinu oružja. Zanimljivo je da slučaj koji je 1992. prvi ispričao Sedlo, današnji predsjednik Stjepan Mesić, kasnije prepričava kao svoje saznanje o Šuškovim makinacijama sa švercom oružja. To i nečudi ako se sazna da su Sedlo i Mesić svojedobno bili dosta bliski. Zapravo, ne čudi i da je Sedlo bacio koplje u trnje i odustao od borbe sa Šuškovim ratnim pomoćnikom Josipom Perkovićem baš za mandata Stjepana Mesića. Zar se predsjednik Stjepan Mesić nije na Hrvatskom radiju stavio na stranu Josipa Perkovića nasuprot optužnici njemačkog pravosuđa?

U filmu o Bruni Bušiću Tomo Sedlo je predstavljen na sljedeći način:

TOMO SEDLO: Rođen 20. prosinca 1938. godine u Koraću kod Bosanskog Broda. Koncem 60-ih godina. postao suradnik Sužbe državne bezbednosti, Centar Doboj. Dobio konspirativno ime "Orland". "Orland" u inozemstvu djelovao kao agent provokator u krugu dr. Branka Jelića. Osnovao tzv. Boljševičku stranku s ciljem kompromitacije hrvatskih političkih izbjeglica pred zapadnoeuropskom javnošću i policijskim sužbama zapadnih zemalja. Održavao česte kontakte s dipomatima istočno-europskih zemaja i putovao u Moskvu. Dostavljao doušničke izvještaje o Bruni Bušiću, Franji Mikuliću i drugima.

Hrvoje Šarinić je dao somnabulni intervju Novom listu: Nisam se družio s ustašama

Zamolio smo Radovana Smovinu, iseljenika koji je tužio Hrvoja Šarinića, ali i Zakladu HDZ-a, da za čitatelje 45 linesa prokomentira izjavu Hrvoja Šarinića u današnjem Novom listu. Odgovor je stigao jako brzo mailom iz Švicarske: Šarinić je kao jedini živući potpisnik računa u Villachu malo izgubio pamćenje
1. U Švicarskoj kod UBS-a, u Genevi je otvoren konto pod naslovom "Hrvatski vitezovi". Taj konto je osobno otvorio Šarinić i osobno je potpisao okružnicu. Taj konto je zatvoren, ali gdje su otišli novci i gdje je izvješće?