„Složna braća kuću grade, nesložna je razgrađuju!“ stara je poslovica koju je većina nas naučila još u osnovnoj školi. Ta misao nameće mi se ovaj Dan kada se obilježava 20 godina državnosti RH, zapravo ovih dana kada rekapituliramo „prijeđeni put“ od dvadeset godina. Godine 1961. Titova Jugoslavija, nakon kataklizme u Drugom svjetskom ratu, obilježene ogromnim životnim i materijalnim gubicima, dvadeset godina od napada nacista na Jugoslaviju, već je imala što pokazati sebi i svijetu. Pokušavam naći neko idejno uporište, neku ključnu ocjenu kako bih najsažetije opisao 20 godina razvoja hrvatskog društva uokvirenog „samostalnom i neovisnom državom“, i ne pronalazim je lako. Pitanje da li smo uistinu nezavisni i samostalni može nas asocirati na tzv. nezavisnu državu Hrvatsku, koja, znano nam je kakva je bila i kako je završila. Zatim, zbog naslova ovog dnevnika padale su mi naum razne zloguke teze iz knjige „Bespuća povijesne zbiljnosti“ dr. Franje Tuđmana kojom kao da je prorekao da će „Njegova Hrvatska“ ili lutati ili tapkati na mjestu punih dvadeset godina.
ZATVORENO – OTVORENO DRUŠTVO?
Ovih tjedana Hrvatska je bremenita eksplozivnim problemima i temama, ali jedan tjednik (Globus) nalazi pogodnim trenutak da na naslovnici «otkriva»: Ivu Josipovića savjetuje ideolog treće Jugoslavije….
I sinoć se predsjednik preko HTV-a obraća javnosti s objašnjenjem:
«Potpuno je netočno da je Jović pisao meni govor. Ja sam taj govor sam pisao. Jović je bio u Londonu kada se pripremao taj susret », misleći na govor koji je održao u parlamentu Bosne i Hercegovine.
Više nisam pametan – ima li uopće smisla komentirati nebuloze koje se sustavno, već u određenom ritmu objeda, javljaju u nekim našim medijima?? Naime, sve sam više razmišljanja da bi ovakve prizemne verbalne atake trebalo ignorirati, jer im se pridaje veće značenje nego što zaslužuju. Ali, postoji jedno veliko ALI... Naime, kako je moguće da dr. Josipović, nekada ipak prepoznat od velike većine medija kao kvaliteta i određena nada Hrvatske, od izborne noći pobjednika, zamalo iz dana u dan biva prisiljen objašnjavati svoje poteze, s pozicije da se, na neki način, brani??
Čitam nekoliko novina dnevno, usporedo članke o istoj temi. Cijelo vrijeme u firefoxu mi je otvoreno nekoliko portala na kojima paralelno pratim vijesti (opet, naravno, iste). Već sam pomalo umoran od analiziranja koje su novine sklonije kome, koji je novinar „na čijoj strani“. Premda pokušavam biti naivan i ne misliti da je baš svaki članak u kojem se nekog ocrnjuje pokušaj ili rezultat medijskog reketa, ali kada ovako čitate vijesti, neke stvari postanu prokleto očite. Svaki dan barem ovlaš bacim pogled na Guardian i uzdahnem jer mi u domaćoj žabokrečini i nije od neke pomoći…
U svojem intevjuu "Globusu" grobar hrvatske industrije i organizator hrvatskog gospodarstva na način šverca škije iz svojeg zavičaja, a ljudi iz tog zavičaja zadužili su nas sve dok je svijeta i vijeka, Borislav Škegro, izjavio je između ostalog bez imalo srama:
"Pa, primjerice, ako je u državi ili stranci provođena 'detuđmanizacija', onda se valjda ograđivalo i od gospodarske politike, posebno ako se tu uključuje i tzv. pretvorbu i privatizaciju koje su, ponovo tvrdim, i ne samo ja, takve kakve su bile i u kakvim su okolnostima provođene – spasile Hrvatsku. Dakle, ništa mi ne smeta. Nemam se čega sramiti."
Prvo, nikad i nigdje nisam čuo niti pročitao da je još netko od ikakvog imena rekao ovo što je rekao Škegro.
Drugo, osobno mislim da nijedan hrvatski ekonomist od imena takvo nešto ne bi rekao ni pod najtežim mukama.
Škegro je i u vrijeme kad nas je usrećivao svojom "izgradnjom" gospodarskog sustava Hrvatske znanog pod imenom "šverc-komerc" bio, što se struke tiče, potpuno usamljen, jedini koji mu je pružao neograničenu podršku bio je Franjo Tuđman, samo taj gospodin bio je ekonomski analfabet.
ZLOČINI O KOJIMA JE OBAVIJEŠTEN PREDSJEDNIK TUĐMAN!
"Globus" prvi objavljuje dijelove do danas u javnosti nepoznate kompromitantne dokumentacije što su je, na stotinjak stranica, na adresu predsjednika Tuđmana i najužega državnog vrha, još 1993. bili uputili ogorčeni djelatnici MORH-a iz Šibenika, nakon čega su pretrpjeli teške posljedice...Vojni policajci iz Šibenika teško optužuju Željka Maglova, Tvrtka Pašalića, Franu Goretu i Ivana Livaju za teška krivična djela!
...
Barišić se usprotivio Reljiću ustvrdivši da je za njega značajnije to da ga je Tvrtko Pašalić, načelnik SIS-a u Šibeniku, nagovarao na ubojstvo načelnika Policijske uprave Šibenik, Nikole Vukušića....
Piše Željko Peratović Snimio Hrvoje Dominić, Globus, 26. veljače 1999.
Bivši novinar "Jutarnjeg lista" i "Globusa", Hrvoje Appelt neki je dan održao govor pred Nacionalnim odborom za praćenje i provedbu Strategije suzbijanja korupcije.
Govorio je o korupciji, političkim pritiscima i cenzuri u hrvatskim medijima, pogotovo o stanju u Europa press holdingu, tvrtki koja izdaje "Jutarnji list" i "Globus", tiskovine u kojima je Appelt donedavno radio.
"Ukoliko se pitate zašto o svemu ovome nisam izvjestio prije", kaže Appelt na kraju svog govora "Moram vam objasniti kako svojim ugovorima EPH zabranjuje novinarima da o najvećoj izdavačkoj kući u Hrvatskoj govore negativno pod prijetnjom otkaza."
Govor je da se smrzneš. Sve ono o čemu se dosad šaputalo i nagađalo, ali smo se svi potajno nadali da možda ipak nije TAKO i da netko paranoično pretjeruje u govoru je opisano s pojedinostima, imenima, prezimenima, funkcijama i konkretnim postupcima. Šetuckanje ministara po redakcijama, fušarenje nekih novinara u uredima pojedinih političara za vrijeme predizbornih kampanja, pometanje korupcijskih afera pod tepih od strane visoko pozicioniranih urednika... Čak i da je samo dio istina, dovoljno je da padneš u tešku depresiju.
Ovo je govor novinara Hrvoja Appelta koji je održan jučer kao uvod u tematsku sjednicu saborskog odbora pod nazivom "Sloboda medija i borba s korupcijom". Riječ je o iznimno zanimljivom štivu koje uz izuzetak business.hr-a nije doprijelo do medija i do javnosti. Objavljujem ga zato jer ga inače nemate gdje drugdje pročitati.
Cijenjeni članovi Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, cijenjeni kolege novinari i ostali sudionici, na samom početku želio bi vam pročitati što o slobodi medija kažu Ustav i Zakon o medijima.
Članak 38. Ustava Republike Hrvatske kaže da se u našoj državi „Jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Cenzura se zabranjuje a novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.“ Ustavom se, isto tako, jamči pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.
Osjećam se kao „znanstvenik“ koji je začeo novu „nauku“ koju bismo mogli nazvati – "politička entomologija" , ("kukcologija") pa se prema tome osjećam i odgovornim nastaviti istim pravcem. Kad sam jednom u ratnim vremenima preuzeo jedan nezgodan zadatak s najodgovornijih mi je razina rečeno: Ako s budeš imao problema s vlastima, mi ćemo lako riješiti, ali ako naletiš na novinare moraš izdržati sedam dana - i onda će se sve zaboraviti!“. Baš takav odnos vlasti prema novinarima je ostao do danas, (vlast takav pristup medijima obilato koristi što za novinare nije baš pohvalno), jer hrvatsko novinarstvo često pati od „pragmatičnih“ amnezija. Na sreću, nisu svi isti, pa zato podržavam da neke stvari treba do iznemoglosti ponavljati (baš kao što spominje naša “Ve-Ka” u komentaru na moj post “Tajni život kukaca 1 - Bakule”):
U posljednjem Globusu (br. 954 od 18.03.2009) Slavica Lukić je objavila kuriozan članak pod naslovom „Prljavi poslovi časnog suca“ posvećen sucu i predsjedniku Upravnog suda Hrvatske Mr. Ivici Kujundžiću, sucu koji je posljednjih mjeseci postao medijska zvijezda zahvaljujući već planetarno poznatom skandalu oko izbora sutkinje hrvatskog Ustavnog suda. U njenom članku su sadržani neki „tajanstveni“ podaci već odavna poznati užem sloju, posebice tankom „posvećenom“ sloju hrvatskog pravosuđa (na kojemu počiva današnji hrvatski pravni poredak - ako ga se takvim može nazvati).
Ponovno kupim Globus u KERUMOVOJ butizi (ono tamo gdje je ovaj rekao da ga neće biti) i na naslovnoj vidim sliku u kunjajućem položaju poglavice SDP-a Zorana Milanovića. Opet se zbori o frakcijama SDP-a i raznoraznim aferama, afericama, nezadovoljstvu članova i simpatizera...
U isto vrijeme, u istoj državi, taj isti SDP kotira vrlo lijepo. Zoran Milanović najpopularniji političar sukladno anketi renomirane tvrtke, pa čak jaći i od "nedodirljivog" Stipe.
I tko tu sada koga? EPH očito skupio 2000 članova SDP-a, pa napravio među njima pobunjenicku listu ili pak članovi svakodnevno kontakiraju Globus sa groznim stvarima unutar stranke ili je pak to narudžba vladajucih.
