Ovim postom odrađujem tri teme o kojima se puno piše, a ja dosad nisam i neću ni ubuduće.
Sad moram jer bih inače progovorio na lakat.
Čitam danas, pravo u Jutarnjem u kojem znanstvenici osporavaju Ala Gorea i tvrdnje o klimi iznesene u njegovu dokumentarcu "Neugodne istina", nazivajući ih pretjeranima. Tako recimo teorija o dizanju razine mora za sedam metara biva svedena na svoju četrnaestinu: prema očekivanju znanstvenika do kraja stoljeća razina mora bi se trebala dignuti svega pola metra, što je sasvim dovoljno da ako proživim nekim čudom do kraja stoljeća u svoju kuću na moru mogu početi ulaziti u gumenim čizmama, a poneka riva u našim krajevima bude poplavljena, što nije ekvivalent potapanju Floride, New Yorka ili za one koji nisu gledali "Neugodnu istinu" istinski spoiler: u filmu Al Gore tvrdi da bi se 9/11 Memorial mogao naći pod vodom. Dakako, znanstvenici osporavaju i njegove teorije o utjecaju globalnog zatopljenja na ćudljivost vremena, budući da je posljednja sezona imala puno manje uragana. Uz to osporena je i teorija da se "čovječanstvo još nikad nije susrelo s klimatskim promjenama" budući da se prema tvrdnjama geologa Dona Eastbrooka u razdoblju od posljednjih 15000 godina dogodilo 10 razdoblja klimatskih promjena sličnih današnjim.
Jutarnji je danas objavio još jedno upozorenje o katastrofi koja eto samo što nije. Niti je Jutarnji jedini koji s vremena na vrijeme objavljuje takve priloge, niti je prilog sam po sebi znanstveno neutemeljen - u čemu je onda problem?
Problem nastaje kad znanstveno istraživanje mora postati vijest. A ako pitate medije, novinare, blogere, ma bilo koga tko želi "uvaliti vijest" bilo kome, lako ćete saznati da su loše vijesti najbolje za objavljivanje. Da, globalno zatopljenje je prilično solidno dokazana znanstvena činjenica, jednako tako postoje osnovane pretpostavke o činiteljima koji utječu na njega. Nakon toga, postavlja se pitanje kako reagirati. I tu prelazimo iz znanosti u nagađanje.