pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Davno htjedoh iznijeti vlastito misljenje o temi slicnoj “E moj narode”, ali buduci sto ne zivim u Hrvatskoj, bilo me strah, a s druge strane ne pripadam nijednoj stranci pa tako nemam ni stranackog tovarisa za cover-up, stoga sam odustao od nakane.
No, zahvaljujuci G-newsu, odlucih se i osokolih pa cu nadpuniti njegov tekst. Morat cu uzeti uzeti malo podulji zalet, krenuti cu od osamdesetih. Iako nas je poprilican broj sveznadara, ipak ni danas ne znamo koliko se bivsa Jugoslavija zaduzila Istoku i Zapadu.

Znamo za kredite, ali osim njih je bilo puno kojecega drugog. U to davno vrijeme, vecina jugoslavenskih tvrtki su ostvarivale manjkove. Nisu bile rentabilne. Proizvodni gubitci su pokrivani iz drzavne kase. Dakle, radnici su placani za proizvodnju i gomilanje gubitaka. Krajem osamdesetih zamlje Istocnog bloka lancano odbacuju komunisticku doktrinu i plansku proizvodnju i prave nagli zaokret. Iz internacionalizma su krenule u globalizam.Taj proces nije mogao mimoici ni balkansko podrucje. Medjutim, pri usporedjivanju drugih komunistickih drzava i Jugoslavije potrebno je imati na umu da je Jugoslavija bila puno zaduzenija, kao i da je u njoj bio veci standard. On se podmirivao kreditima.

Dugujem drugi dio posta koji je jednim dijelom ispao namjerno nekonzistentan u tekstu, i s naslovom koji je neadekvatno stršao. To naravno zaslužuje dodatno objašnjenje (što sam u nekoliko sam navrata čak obećao).

Radilo se o mojem „pred-prvomajskom“ prigodničarskom uratku u kojem sam se malo poigrao, te doslovno prepisao 95% teksta iz Glave I „Komunističkog Manifesta“ , te programatske knjižice Marxa i Engelsa , koju su objavili još daleke 1848 godine, uoči Pariške revolucije.