pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovo je moj prvi dnevnik, i bavi se stvarima koje su po meni vrlo bitne za razumijevanje današnjeg svjetskog ekonomskog sustava. Započeo sam ga pisati prije više od pola godine potaknut raspravom ispod dnevnika http://pollitika.com/oda-velikanu-dvadesetog-stoljeca. Nažalost u međuvremenu sam se pretrpao drugim stvarima pa ga tek sada dovršavam. U toj raspravi izneseni su mnogi odlični argumenti sa jedne i druge strane, no izostavljen je ključni element koji je po meni i najvažnija istraživačka tema oba ekonomska velikana : svjetski monetarni sistem.

Keynes je u svojim ranijim djelima upozoravao na slabosti tadašnjeg zlatnog standarda - (ograničena mogućnost nove emisije (rudarska ograničenja), koncentracija rudnika u politički nestabilnim državama (južna Afrika), kompetetivne devalvacije koje dovode do sukoba i naravno koncentraciju postojećeg zlata u rukama malog broja ljudi). Svi ti faktori utjecali na suboptimalnu alokaciju kapitala i posredno smanjivali stope rasta u prethodnom stoljeću.

Lako je prosuditi da su političari skupina koja je sklona manipuliranju, ali teško je ako i sam ne znaš manipulirati, prepoznati točne metode i vještine manipulacije. Pokušati ću ovdje predstaviti jednu od vještina za koju se u zapadnoj Europi i Americi odavno zna kako ju koriste najviše političari.

Jedno od mojih životnih iskustava je slijedeće: kad bih došao u neku zemlju ( a proputovao sam, kako se ono kaže cili svit) prvo sam imao priliku upoznati funkcioniranje institucija kulture. Pri tome sam učinio jedno zanimljivo otkriće. U zemljama gdje institucije kulture dobro funkcioniraju u pravilu funkcioniraju i druge sfere javnog života od pravosuđa do podzemne željeznice. Tamo pak gdje institucije kulture ne funkcioniraju, ne funkcioniraju ni druge sfere javnog života. Dakle, mnogo toga iz kulture dade se prenijeti na druge sfere javnog života.

Hrvatska ima, s obzirom na veličinu zemlje i brojnost stanovništva, zavidno visoki broj vrhunskih glazbenika. Ne bi ih sada nabrajao, molim vas da mi vjerujete na riječ.

Već me par dana proganja jedan dnevnik ovdje. U njemu se složno (mašala... ;) napada Nadana Vidoševića jer priča kako je "ulazak pod kišobran sigurnosti" (valjda misli na NATO i EU) pozitivan signal za dolazak velikim multinacionalnim kompanijama. Autor dnevnika, kolega bijesdrugi reagira s "ali poduzetnicima je to samo opasna konkurencija protiv koje se je teško boriti....".

Kolega bijesdrugi je izraziti HDZ-ovac, ali podrška dnevniku dolazi i s druge strane ogledala. :-) Šalim se, ali je znakovito da su stavovi usaglašeni kad je riječ o navedenim investitorima. Napominjem, što bi trebalo biti svima poznato, kako su i HDZ i SDP nedvosmisleno proeuropske stranke. Napad na HGK i Vidoševića se može shvatiti i bukvalno, čisto kao napad na nepotrebnu instituciju, ali ću pretpostaviti da je to u ovom slučaju samo kolateral.

Danas su sve novine objavile da je Nadan Vidošević izbaran za novog-starog predsjednika HGK-a - treći mandat. Izazivača nije bilo

A što HGK inače radi u životu? To uglavnom nitko ne zna (širu javnost ne zanima), poduzetnici zažmire i uplate članarinu od 50 kn (veći do 5000 kn) mjesečno iako od ovog sustava sa 600 zaposelnih!!! i 280 milijuna kn godišnjeh budžeta nemaju koristi niti za 50 kn mjesečno (ok, obzirom na 4 mjesečna broja Privrednog vjesnika koji se šalju svim članicama od nemadugo besplatno - recimo da se dobije 6x4=24 kn nazad, kroz primjerke najnekvalitetnijeg poslovnog tjednika u HR - Privrednog vjesnika. Ali neka ga je...)

KIM priča od neki tjedan je bila dobar primjer gdje se opet u javnosti izbacila ideja da je svaki vanjski investitor dobrodošao i da ga treba prihvatiti bez obzira na njegove interese.

Da - investitor ima svoje interese koji ne moraju uvijek biti kompatibilni s nacionalnim interesima. Čisto zapošljavanje puno puta nije dovoljni razlog da se pusti stranog investitora na svoje tržište. To naravno ne izgleda tako radnicima kojima se radi o poslu, to u potpunosti razumijem, ali nažalost interesi nacionalne ekonomije su ipak veći od pojedinaca. Država naravno mora zbrinuti dostojanstveno "žrtve" nacionalnih interesa, ali nikako pokleknuti..

Eh :)))
ne znam kako je to u vasoj kuci, ali ja osobno imam problem koji nije vidljiv slucajnom promatracu i koji me u zivotu jako znade kostati dodatnog vremena i jalovog objasnjavanja : nikako ne mogu odrediti kamo pripadam!
Ovo cijelo razmatranje naravno ne ukljucuje NACELA.
Stavovi su tu da se mijenjaju ako treba, nacela su ona koja su trajna. Ukoliko se primjerice promijene okolnosti, mora postojati prostor za promjenu misljenja o necem, rigidnost je smrtni grijeh za svakog tko drzi do mentalne higijene. Isto tako, moralna, casna i dosljedna osoba je IPAK drukcija kad ima 20,30 ili 40 godina - postoji nesto sto se zove prioriteti i zivotno iskustvo, i te stvari i te kako oblikuju nasa razmisljanja.

Ratifikacijom Kyoto protokola u Saboru prije nekoliko dana dovršeno je osmogodišnje čekanje na njegovu inkorporaciju u domaći pravni poredak od potpisivanja. No ni osam godina nije bilo dovoljno lijenoj i neodgovornoj domaćoj administraciji za pokretanje kampanje koja bi građanima objasnila što Kyoto protokol jest te koja bi razigrala javnu raspravu o njemu i širim pitanjima globalnih klimatskih promjena. Svijest o globalnim promjenama u Hrvatskoj je prilično niska, a dok BBC World gledatelje bombardira podacima i specijalnim reportažama kroz svoj poseban višetjedni Climate Watch multifeature, domaći mediji ne čine ništa kako bi uopće pojasnili što je to protokol iz Kyota koji postaje novi domaći zakon, a kamoli kako bi podigli opću svijest građana o pitanjima zaštite okoliša, nužnosti recikliranja i štednje energije te općem smanjenju potrošnje. Ostavljajući pitanje afirmacije ili negacije korisnosti Kyota za raspravu u komentarima, ovaj članak pruža mali backgrounder o Kyoto protokolu i što je do njega dovelo u svrhu podizanja razine informiranosti javnosti koja posjećuje Pollitika.com.

Povijest dosadašnjeg društvenog razvoja bila je povijest klasnih borbi. Slobodni čovjek i rob, patricij i plebejac, barun i kmet, esnafski majstor i kalfa, ukratko – eksploatator i eksploatirani stajali su jedan prema drugom u stalnoj suprotnosti, vodili neprekidnu, čas skrivenu čas otvorenu borbu, borbu koja se uvijek završavala revolucionarnim preobražajem cijelog društva, ili zajedničkom propašću klasa koje su se borile. U ranijim povijesnim epohama nalazimo skoro svugdje potpunu podjelu društva na različite staleže, mnogostruko stupnjevanje društvenih položaja. U starom Rimu imamo patricije, vitezove, plebejce, robove; u Srednjem vijeku feudalne gospodare, vazale, esnafske majstore, kalfe, kmetove, a uz to još gotovo u svakoj od tih klasa opet posebne stupnjeve. Moderno društvo nije ukinulo klasne suprotnosti. Ono je stavilo samo nove klase, nove uvjete eksploatiranja, nove oblike borbe umjesto starih. Otkriće Amerike, otkriće morskog puta oko Afrike stvorili su nov teren današnjoj globalizaciji koja se temelji na sve liberalnijim slobodama (rada, kapitala). Svojevremeno istočno-indijsko i kinesko tržište, kolonizacija Amerike, razmjene sa kolonijama, umnožavanje sredstava za razmjenu i roba uopće, dali su trgovini, brodarstvu i industriji dotle neviđeni polet, a s globalnim razvojem informatizacije su ubrzali razvitak revolucionarnih zaokreta u burnim društvenim promjenama.

Sinoć je, kao i svake nedjelje na HRT-u, Branimir Bilić imao svoju emisiju 'Lica Nacije'. Bilićeva emisija ima svoju vrijednost što čovjek stvarno zna voditi i moderirati polemičku diskusiju kao jedan demokratičan, tolerantan dijalog. Doduše, Bilić pred sebe ne stavlja velike moderatorske zahtjeve jer uvijek bira da ugošćuje intelektualce, koji vode uglavnom znanstvenu polemiku teoretskim diskursom, a ne raspravu o svakodnevnoj politici, kakvu možemo vidjeti u Otvorenom ili u Kontraplanu. No smatram da to pokazuje kako Bilić i nije (više) vrsni moderator, odnosno ne uspjeva usmjeravati temu emisije u željenom smjeru i uvijek, što zbog gostiju a što zbog gledatelja, rasprava ode u digresiju, pretvori se u 'ugodno časkanje' i završi bez zaključaka. Sličnog profila, gledano prema tipu sudionika, je 'Emisija opće prakse' koja ima puno jasnije zaključke i fokusiraniju raspravu.