pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vrijeme je u zemljici Hrvatskoj izgleda stalo, tako da na pitanje koliko je sati nema točnog odgovora ili točnije ima onoliko odgovora koliko ljudi pitate,problem je što će svatko reći svoju istinu, dakle 4 milijuna i nešto stvarnosti. Privid demokracije ili nešto posve drugo? Ima vremena saznat ćemo već. Zadnja dva mjeseca bila su prilično burna i prepuna važnih, a ako citiramo državne dužnosnike, u daljnjem tekstu vladare, i povijesnih događaja, blago nama koji živimo u vremenu prepunom povjesnih zbivanja, imat ćemo što pričati unucima, da li hoćemo, ili ćemo šutjeti crveneći od srama, ako nam srama preostane?!?

Neke tipicne fraze, neke tipicne predrasude i neka tipicna vjerovanja isticu se u Zvininom razmisljanju u kojem reagira na kriticki post o u povodu Bushova dolaska u Zagreb. Reagiram iskljucivo na njih, na tu neupitnu tipicnost, koja je inace dosta rasirena, i kod Zvone je izgleda izraz opceg prosjecnog razmisljanja.

Evo ga ... samo što nije ... brojimo sitno ... a dok završim i objavim post, već će biti tu - stiže nam „svjetski neprijatelj broj 1“ i kolega bloger bet mu je odlučio prirediti „srdačnu dobrodošlicu“ :-) prebrojavši mu (skoro) sve grijehe. Ili preciznije rečeno, prenijevši „grijehe“ koje je identificirao jedan (od strane beta neidentificirani) „eminentni evropski socijaldemokrat“. I to njih ravno DESET !!!

„Samo deset ? Pih, toliko ih ja šiknem iz šuba, bez razmišljanja“ – reći će prosječni hrvatski internaut !

Alas, malac (kojeg ćemo nadalje adresirati kao Esdo – guess why ;-) tih deset baš i nije pogodio ! Stoga slijedi revizija Zvone Radikalnog a biti ću i toliko slobodan da uz svaki „grijeh“ dodam i svoj „koeficijent“ (0.0 – skroz promašeno, 1.0 – riječ da bih rekao/dodao). Pa ajmo redom:

Predsjednik USA George W. Bush dolazi u posjet Hrvatskoj sutra, 4. travnja 2008. Izuzimajući kratki boravak prethodnog američkog predsjednika Billa Clintona u zračnoj luci Pleso na proputovanju iz Bosne 1996. godine, ovo će biti prvi puta da samostalna Hrvatska ugošćuje tako visokog gosta iz Amerike.

Službena Hrvatska čini sve da dočeka Busha na što dostojniji način i da prikaže Hrvatsku u što boljem svijetlu – uz pompu, ceremonije i luksuz, ne osvrćući se nimalo na prilično dubiozan politički profil najmoćnijeg čovjeka na Svijetu. To je i logično, jer je u interesu Hrvatske, kao i bilo koje zemlje slične težine, biti u dobrim odnosima sa USA, bez obzira tko trenutno stoji na čelu te velike zemlje. Osim toga, Bush se je osobno založio za ubrzano približavanje Hrvatske NATO savezu i to mu ovdje u Hrvatskoj neće biti zaboravljeno.

Dolazi nam američki predsjednik... Neće on još dugo biti predsjednik a hoće li ga smijeniti Obama, McCain ili Clinton ili će se sljedeći Gavrilo Princip zvati Ivan Korade nije bitno u ovom trenutku, jednako kao ni prometne gužve za nas Zagrepčane bez obzira što imamo Crotram koji bi mogao biti pravi nasljednik izvoznog uspjeha kojeg je u osamdesetima postigao Jugo.

Pale se i jeftine mase oko NATO-a i referenduma. Ne gledaju na to da je Slovenija već u NATO savezu i da zato jednostavno moramo pristupiti. Od pamtivijeka, Hrvatska još jedino sa Slovenijom nije ratovala, a ratovala je ne samo sa svim susjedima nego i mnogo šire. Istina, uglavnom je to zato jer Slovenija dominantan dio povijesti nije ni postojala, no svako odlaganje taj argument pretvara u jadnu ispriku, pogotovo kad za to postoji toliko razloga. A kako nam primjer Grčke i Turske govori, NATO se neće miješati u odnose država članica kad krenemo oslobađati Karavanke. Uostalom ako je Trst naš, čiji može biti Kopar? Talijanski?

Hrvatska će ovim posjetom pokazati tko je leader regije i pokazati će da je Hrvatska najstabilnija država na Balkanu. Pokazati će se da mi imamo najbolje zavarivače šahtova i najbolje sve. Sve nam je najbolje. Bush nam uskoro dolazi i sve sve će se okrenuti u našim životima, dobiti ćemo sve. Osim što ćemo opteretiti državni proračun za dodatnih 10 milijuna kuna, opteretiti ćemo i simpatizere alkaide sebi za vrat.

Međutim pored dobre suradnje Zagreba i Washingtona ovo je ipak i obrazovno putovanje za Georga W. Busha. Napokon će shvatiti da je mala Kroješa in Europe, a ne in Ejža. U Globusu ispala vijest da sat letenja sa Air force one košta 60.000,00$. Sat vremena do Hrvatske ga je koštao 120.000,00$ jer je išao prvo u Abu Dhabi, pa kada su skontali da nije Zagreb tamo onda su pitali kontrolu leta koja im je rekla da moraju ići towards Italy. Nosač zrakoplova George Washington je morao ispaliti signalnu raketu na Hrvatsku kako bi Jumbo pogodio gdje je ta mala i nakaradna Hrvatska, leader regije.

Ako vas zanima sto jedan privremeni Otocanin moze saznati o Hrvatskoj pretrazivsi na brzinu posljednje vijesti na guglu, ovo je post o tome.