Čudaci
Mi smo pomalo čudni. Vidimo teorije zavjere i gdje postoje i gdje ih nema. Skloni smo od muhe praviti slona, a kasnije od tog slona mamuta. I onda kada pogledamo u tog mamuta više i zaboravimo koja nam je to muha digla živce. To tako kod nas ide. Već godinama. Na pisanje ovog teksta nagnale su me neke priče koje čujem u svakodnevnom životu, kao i one koje se potenciraju u medijima. Gledam naše društvo i mislim si kako bi se dao napisati genijalan scenarij za film katastrofe. Pokupio bi sve Oscare.
Kako je lijepo opet biti Hrvat i biti svoj na svome. Ponovno smo započeli sa stvaranjem nekakvih mitova, pravaca i odrednicama kojima određujemo i dokazujemo jesmo li i koliko smo veliki Hrvati.
Devedesetih su godina ti parametri bili Franjo Tuđman, HDZ i crkva. Prošlo je desetljeće obilježeno s tri kuma (Thompson, Škoro, Bulić), Zlatko Sudac te Dinamo ili Hajduk. Ovo je, pak, desetljeće započelo Antom Gotovinom, tko će nastaviti ovaj niz tek nam predstoji da vidimo.
Sramotno je od nas kako smo se spremni prodati za samo pet minuta slave, a da pri tom ne mislimo na onog bližnjeg. Uredno ćemo naglasiti onu katoličku dimenziju, ali od Isusovih propovijedanja ništa nismo naučili.
Imamo li ikakvo pravo koristiti se imenom Gotovine i Markača i koristiti ih za vlastitu promociju ne, nemamo jer smo ih izdali i ostavili tamo daleko!
Gotovo tjedan dana tražimo krivce u ovoj sramotnoj i jadnoj situaciji, a krivci smo isključivo mi sami. Vlada koju smo birali imala je mandat raditi „po svojoj savijesti“ – to je sintagma koju sam teškom mukom naučila, ali ovdje dolazi ko kec na deset!
Kada sam davne 1993. jednom od mnogih PROMATRAČA iz raznih međunarodnih organizacija rekao, prigovorio, pitao zašto rade na proizvodnji hrvatsko-muslimanskog sukoba i zašto produljuju taj sukob, hladno mi je, nadmoćno i s imperijalne visine i sigurnosti odgovorio da će oni a ne mi, oblikovati PRIČU, MISAO, ISTINU o tom ratu i da će svaki naš pokušaj da tu istinu promijenimo, biti uzaludan. (Slobodan Praljak)
Mesićeva dva (ne)uspješna mandata
U veljači iduće godine predsjednik Mesić će nakon dva petgodišnja mandata na čelu Republike Hrvatske otići u povijest. Čudnom odlukom Vlade njemu se nakon prestanka državničke funkcije osigurava vila, umjesto skromnog ureda kakve, na primjer, imaju američki bivši predsjednici. Drugim riječima, na neki način bivši predsjednik Mesić imat će mogućnost, s obzirom na pogodnosti koje su mu pružene, da i dalje bude aktivan u hrvatskoj politici.
Sljedeći svjedok na suđenju generalima bio je Richard Herrick, bivši vojni ataše Američke ambasade u Hrvatskoj. Za vrijeme Oluje Američki ambasador u Hrvatskoj bio je Peter Galbraith, dok je Herrick bio njegov vojni ataše. Iz Hrvatske je otišao dva dana prije Oluje.
Kehoe je odmah na početku čitao Herrickovu izjavu, koju je ovaj dao neposredno prije, a istinitost te izjave je potvrdio na sudu:
Pukovnik Herrick susreo je generala Gotovinu 12 puta između 1992. i 1995. godine, gdje su obavljali detaljne razgovore. Zaključio je da je Gotovina bio veoma ozbiljan u svom poslu, veoma profesionalan, i bio je veoma poštovan među vojnicima. Pukovnik Herrick bio je veoma impresioniran s generalom Gotovinom.
2. i 3. Srpnja svjedok obrane je bio Ivan Galović županijski državni odvjetnik u Zadru, i to neprekidno od 28 prosinca 1990. do danas.
Galović je prvo objasnio da se njegov princip donošenja odluka u to vrijeme svodio na hitno procesuiranje svakoga tko je mogao biti procesuiran. Konkretno hitno se procesuiralo krivična djela koja su uključivala teške krađe, krađe, pljačke, ali ne i ubojstva jer su ona zahtijevala detaljniju istragu.
Na to ga je Kehoe pitao: Zašto je bilo od izuzetnog značaja za vas da hitno procesuirate kaznena dijela teških krađa, i krađa u slučajevima kad su ljudi uhvaćeni sa ukradenom imovinom? Ako nam možete objasniti da li ste imali veći cilj na umu.
Sljedeći svjedok je bio Boris Milas, on je tad bio je načelnik službe za suzbijanje kriminaliteta 72. bojne VP 1992-1996. Doveden je u prvom redu kako pobio svjedočenje Mate Laušića.
Inače o svjedočenju Mate Laušića ima odličan članak u Nacionalu (http://www.nacional.hr/clanak/52775/mate-lausic-u-haagu-tereti-gotovinu-...)
Ja ću napisat samo najzanimljivije dijelove tog teksta:
Bivši dugogodišnji načelnik Uprave vojne policije Mate Laušić svojim je prošlotjednim svjedočenjem nastojao dokazati i obraniti tezu tužiteljstva da su zapovjednici zbornih područja Hrvatske vojske, među ostalim general Ante Gotovina, imali pune ovlasti nad Vojnom policijom za sprečavanje pripadnika Hrvatske vojske u počinjenju kaznenih djela, kao i za kažnjavanje počinitelja. Takvo Laušićevo svjedočenje ne treba previše čuditi jer je tako želio zaštititi sebe kao čelnog čovjeka Vojne policije od bilo kakve odgovornosti za neučinkovitost i ozbiljne propuste u obradi brojnih zločina tijekom i nakon "Oluje" koje su počinili hrvatski vojnici.
Da je Vojna policija na čelu s Matom Laušićem odradila svoj posao kako treba i kaznila sve odgovorne vojnike, dočasnike i časnike za sve ono nečasno što su na svoju ruku činili tijekom operacije "Oluja", danas bi u Haagu priča oko hrvatskih zločina nad Srbima u "Oluji" i odgovornosti hrvatskih generala bila posve drukčija.
Laušić je svjestan svega toga i njegovo svjedočenje u Haagu je isključivo u funkciji vlastite obrane. Naime, Mate Laušić se našao 2007. na tajnom popisu Haaškog tužiteljstva s još šestoricom vojnih i političkih dužnosnika Hrvatske kojeg tužiteljstvo tereti za udruženi zločinački pothvat. Premda Haag više neće podići ni jednu optužnicu vezanu uz "Oluju", prošlog je tjedna nizozemski sudac Alphons Orie jasno poručio Laušiću da postupak protiv njega može biti pokrenut i u Hrvatskoj i da tijekom svjedočenja u Haagu ne mora govoriti ništa što bi moglo ići na njegovu štetu. Laušić je doslovno shvatio poruku suca Orieja, pa je odgovornost za svoje propuste tijekom svjedočenja prebacio na optužene hrvatske generale u Haagu.
Prije svega stavljam kartu oluje, radi boljeg snalaženja: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/12/Operation_storm_map.jpg.
Idući svjedok je bio Đure Vukašinovića koji je bio zamjenik načelnika policijske postaje u Benkovcu u vrijeme Oluje, a koji je svjedočio iz Beograda putem video linka.
Opisujući situaciju prije početka vojno-redarstvene akcije Oluje, svjedok je rekao da je nakon pada Bosanskog Grahova velik broj policajaca bio angažiran na Dinari zajedno s načelnikom benkovačke policije i stoga je u vrijeme prije Oluje on neformalno mijenjao načelnika. Zbog napredovanja hrvatske vojske nastalo je rasulo u redovima vojske i policije tzv. republike srpske krajine i morali su napustiti položaje oko Bosanskog Grahova i otići pješke u Kistanje. Na pitanje Kehoea je li razgovarao s nekim o svom svjedočenju, svjedok je odgovorio da je prije samog svjedočenja pričao o tome sa svojom obitelji te da je prije osam dana zvao nekadašnjeg krajinskog dužnosnika Savu Štrpca kako bi ga pitao mora li svjedočiti za obranu budući da je bio svjedok tužiteljstva. "Rekao mi je da moram", kazao je. Ustvrdio je da ni o čemu drugome nije razgovarao sa Štrpcem te da nije točno da je htio čuti njegovo mišljenje o tomu kako bi trebao svjedočiti.
Pošto se u Hrvatskim medijima,suđenje generalima u Haguu, svelo na par sekundne reportaže u kojima nema ničeg zanimljivig ja sam odlučio napraviti sažetak iznošenja obrane Hrvatskih generala u Haggu, gdje je iznešeno jako puno zanimljivih informacija, koja Hrvatska javnost nije imala prilik čuti.
Prvi od 67 svjedok obrane hrvatskih generala Gotovine je Slobodan Lazarević, bivši obavještajac koji je još od 60-ih godina bio djelatnik KOS-a, kasnije je bio na istoj dužnosti u sektoru sjever dok je trajala srpska okupacija hrvatskog teritorija.
