O Poliwikiju ste mogli puno čitati na stranicama pollitika.com – Gale, promotor i idejni autor (barem u hrvatskim razmjerima) je toj inicijativi posvetio velik dio svojih tekstova. Ukratko, radi se o mjestu na internetu na kojem bi se wiki pristupom gradila baza „internet političkih ličnosti“. No Poliwiki ima i drugu stranu – stranu koju sam ja doživio u praksi. Da ne skačem pred rudo, krenuti ću kronološkim redom.
U nekoliko svojih članaka pisao sam o tome kako nam se sada kao put kao izlaz nudi koncepcija "demokracije s vođom", koju personificira osovina Bandić-Kerum-Glavaš. (Vidošević i Primorac uostalom nude sličan model, ima sličnih lokalnih "šerifa" još okolo po Hrvatskoj, Plinio Cuccurin je složeniji slučaj.) Ideja je izabrati dobrog "tatu" koji brine za narod, i prepustiti njemu da odlučuje, sve će biti dobro. (UBR, ako je to slučajno "dobra mama" ništa se bitno ne mijenja). To je sužavanje demokracije. Gutajući knedle, zaključio sam da u ovoj situaciji ipak treba dati podršku strankama i njihovim liderima: Kosor vs. Sanader, Josipović i Milanović vs. Bandić.
Zagreb, 17.05.2013. godine
Danas je u zgradi Gradskog poglavarstva održana primopredaja dužnosti zagrebačkog gradonačelnika. Primopredaja je ovoga puta izvedena pomalo neobično. Naime, nakon odluke Ustavnog suda pod predsjedanjem predsjednika Suda Smogismogija kojom je priznato pravo biračima koji više nisu među živima da se mogu kandidirati na izborima, čime je uklonjena diskriminacijska barijera između živih i neživih birača obzirom na konzumaciju aktivnog i pasivnog biračkog prava, po prvi put u povijesti Zagreba za gradonačelnika je izabran Maksimilijan Vrhovec, pokojni zagrebački biskup, začetnik hrvatskog narodnog preporoda i ureditelj popularnog zagrebačkog parka Maksimir. Inače, biskup Vrhovec umro je davne 1827. godine, čime je ovaj izbor još značajniji, jer potvrđuje Maksimilijanovu vrijednost i činjenicu da građani našeg glavnog grada pamte one koji su za njega učinili nešto dobro. Dosadašnji gradonačelnik Zdravko Gracin je u ime dogradonačelnika Bandića i svoje ime česitao Vrhovcu na izboru i zaželio mu puno sreće u radu.
Tužno je kad roditelji nisu sposobni podizati svoju djecu pa ih moraju dati na usvojenje. Nas hrvatiće socijalna služba stalno daje tuđim roditeljima, ali nikad ne provjeri jesu li ti novi roditelji sposobni voljeti usvojenu djecu. I tako uvijek nadrapamo jer se nismo sposobni brinuti sami za sebe. Jer nismo složna djeca. Jer se ne znamo udružiti i zajedno odblokirati vlak u snijegu. I tako se već stoljećima smrzavamo u vagonima a razni lopovi i paraziti, nas tako bespomoćne i razjedinjene, bezočno pljačkaju i piju nam krv.
I sad opet moramo tuđim roditeljima, europskim. Na prvi pogled, trebalo bi nam biti bolje. Čak se mnogi od nas više vesele tuđim nego vlastitim roditeljima. Veli moj prijatelj Hyero - pa nisu to loši ljudi, imaju doduše svojih mana, ali bolji su nego bilo koji dosad. I napravit će reda u našoj skromnoj kućici i nas razularenu dječicu dovesti k pameti. No, koliko vidimo nisu ni oni baš napametniji. Ispuhali im se prenapuhani baloni. Pa su sad gramzivi kao nikad, možda više nego što je to itko dosad bio.
Kaže moj dragi zemo, Hyero: Svaka čast svima! Zaista!
Uspjeli ste, još jednom, jednu obećavajuću temu i diskusiju pretvoriti u neproduktivnu raspravu i pljuvanje.
Još jedan dokaz da samo tonemo u vlastito blato.
Moje iskrene čestitke na stravičnom nedostatku vizije, na temi koja upravo zahtijeva viziju.
Nakon konzultiranja sa svojim odvjetnicima, pripremam skicu za tužbu protiv HBO udruge, članova vodstva te udruge, te pojedinaca (diskutanata na pollitika.com). Nadam se da će mi se pojedinci i udruga ispričati ovdje javno (na pollitika.com) kako nebi ni došlo do pokretanja pravnih i istražnih radnji (podnošenja optužbe za klevetu, detektiranja anonimnih diskutanata i slično).
Objašnjenje:
U dnevniku pod naslovom "Ivana Hodak - mafijaška kurvica?", objavljenom na portalu pollitika.com, dana 08.10.2008, ZGRAŽAM SE nad prosvjednicima koji su je tako nazvali. Iako je to sasvim razvidno iz texta dnevnika, isto pojašnjavam i naknadno na upit Zvoneta Radikalnog te čak na prijedlog sm u naslov dodajem "!?" kako bi bilo JOŠ RAZVIDNIJE da se GROZIM takvih izjava.
Primjeri klevetanja:
Prije skoro dva mjeseca napisao sam projektni prijedlog za kreiranje cyber političkog vodiča Hrvatske.
Radno ime projekta se cijelo vrijeme mijenjalo, no namjena je ostala ista. Učiniti dostupnima sistematizirane informacije o javnoj političkoj mreži koja se kreira na prostranstvima hrvatske cyber sfere.
Omogućiti neupućenoj i nešto više upućenoj javnosti pogled na drugo lice politike. Daleko ljudskije, toplije, pravednije, plemenitije od onoga koje se jedino može vidjeti putem klasičnih medija. Povezati ljude sa dobrim namjerama, olakšati im suradnju i međusobnu podršku.
Sve ono bez čega se u politici ne može uspjeti, sve ono što nam internet tehnologija tako širokogrudno nudi, da bi bio gotovo grijeh to ne iskoristiti.
Na temelju te potrebe nastao je projekt PoliWiki, internet baza javne političke mreže.
Sad koja riječ o izvedbi projekta.
Ovaj dnevnik i registracija nastali su isključivo zbog zapažanja koja ma navode na zaključak da politika polako ali sigurno gubi svoj smisao i postaje stratište demokracije na kojem pojedinci vode svoje križarske ratove.
Već duže vremena pratim što se događa na ovom blogu i naravno nije mi promaklo da su Željko Peratović, alijas 45 lines i nekolicina Peratovićevih pristaša u potpunosti zapljuvali do nedavno sasvim solidan imiđ politike. Mraku je vlastita politika očigledno izmaklo kontroli i postala politikantstvo na uštrb demokracije, jer mrakova politika, prerasta u peratovic.blog.hr.
Mrak je uveo sistem po kojem se nepoželjni kritičar bez i jednog jedino slova protuargumenata, jednostavno marginalizira. Ovaj novi mrakov sistem glasovanja je upitna „demokracija“ na staklenim nogama, koja omogućuje da tri neistomišljenika, ili tri glupaka obezvrijede mišljenje pametnog čovjeka. Mislim da je politika okrenula pilu naopako i umjesto da bude strah i trepet zla ovog društva, postaje saveznik anonimusa i marginalaca.
Evo još jednog dnevnika posvećenog ljetnoj literaturi. A što da kažem, čitam, pa ležim na plaži, pa mozak uđe u centrifugu, i kad sve to misaono zakuha, nema druge nego sve to saviti na papir. Ovaj, ekran. Blog. Whatever.
Ovoga puta nije u pitanju knjiga, već časopis. Neposredno prije ljeta mi je u ruke pao Plan B i zaintrigirao me. Pa sam prije odlaska na more nabavio nekoliko posljednjih brojeva. Moram priznati da je na mene ostavio prilično pozitivan dojam. Uz zamjerku ponekom elitističkom tekstu, te ponekoj slabije odađenoj temi, Plan B je ukupno ponudio raznoliko i znimljivo štivo. Poebno su mi se svidjele kolumne Dražene Lejo i Tea Tarambarića. Čak i Bago piše konciznu kolumnu, koja za razliku od njegovih prenatrpanih i nedorečenih TV-emisija, ima glavu, rep i poruku. Pored toga uvijek se nađe jedan oveći zanimljivi članak koji detaljno obradi neku zanimljivu temu (seksualna povijest Hrvata, Barack Obama, putopisi...). Jedina ozbiljna zamjerka ide na račun nedovoljne razdvojenosti / razlikovnosti autentičnih tekstova i propagandnog sadržaja. Na primjer, od tekstova za promociju kluba Porat ili usluga T-coma mi se dizao želudac. Anyway, da čitav dnevnik ne ispadne kao reklama za Plan B, idemo do teme – bloganja.
Nedavno sam kontaktirao Damira Fintića da mi kaže u kojem je stadiju njegov slučaj. Puno smo nekad pričali o tom slučaju, čak je to bio i povod osnivanja HBOa.
Na kraju sam saznao dobru vijest. Stvari se ipak kreću, našli su se ljudi koji će Fintiću pomoć. Na moju veliku žalost, to nije ispala moja organizacija HBO, već Hrvatska antikriminalna organizacija, organizacija povezana sa Pokretom mladih, Hrvatskom strankom mladih i našim pajdom Mr. Jacksom.
Horvatinović iz HAKOa je naime kontaktirao Fintića i sredio da se Fintiću ne oduzima cijela plaća, već samo dio zakonom utvrđen. Pretpostavljam da je tih par tisuća kuna, ta možda i mala gesta pravnog stručnjaka, ogromna stvar za našeg kolegu blogera.
Fintiću je naime oduziman cjelokupni prihod, tako da je Fintić kroz ove mjesece živio na goloj egzistenciji. OK, par tisuća kuna neće ga turbo usrećiti, ali će mu sigurno podići kvalitetu života za koji red veličine.
