pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Umjesto prologa:

Nakon više od godinu dana komentiranja na pollitika.com, osjetila sam potrebu da vam se obratim (a za to sam dobila i dodatni poticaj od nekih članova:-). Nick nemesis, pod kojim objavljujem ovaj post, a koji sam odabrala da bude oznaka mog prvog identiteta na pollitika.com, jedan rječnik radikalnog feminizma definira kao "vrlinu Onih-koje-Vide da s očiju zatočene Pravde skidaju povez" (u slobodnom prijevodu: pravednica).

Ne odlazi Skviki nigdje, samo prijeti. A prijeti sa razlogom. Pollitika.com je napunila godinu dana, upoznali smo se više manje svi, isfurali smo miting, jedni drugima potvrdili kako smo jako pametni, pamet i buducnost Hrvatske. I šta?

I ništa.

Umjesto da radimo korisne stvari, da počnemo konstruktivno djelovati (akcija, ne reakcija), radimo i dalje sve što se očekuje od impotentnih samodopadnih kritičara koji vječno ponavljaju sve već znano, rajcaju se na prežvakano, kao neka avangarda ili šta? Dosadniji smo od kolumnista Večernjeg lista.

Tu i tamo neki TitoTudjman, neki Garp, neki Goxic, Gale ili Zvone Radikalni kaže ajmooooo, ajmooooo naprijed, čak se i potrude milisekundu. I to je to. I to je to!? Sramota.

A ostatak ekipe? Ama baš ništa. Ni milisekundu. Eno, tamo neki Frederik priča o Institucionalnoj krizi (ko da je s Marsa pao), G-news sitno bode neke komentare scene, Zvone opet puca na priču o našim dosadnim i bezperspektivnim političarima, a Skviki, najmudriji među mudrima kaže da mu je dosta.

E pa Skviki i meni je više dosta.

Davno htjedoh iznijeti vlastito misljenje o temi slicnoj “E moj narode”, ali buduci sto ne zivim u Hrvatskoj, bilo me strah, a s druge strane ne pripadam nijednoj stranci pa tako nemam ni stranackog tovarisa za cover-up, stoga sam odustao od nakane.
No, zahvaljujuci G-newsu, odlucih se i osokolih pa cu nadpuniti njegov tekst. Morat cu uzeti uzeti malo podulji zalet, krenuti cu od osamdesetih. Iako nas je poprilican broj sveznadara, ipak ni danas ne znamo koliko se bivsa Jugoslavija zaduzila Istoku i Zapadu.

Znamo za kredite, ali osim njih je bilo puno kojecega drugog. U to davno vrijeme, vecina jugoslavenskih tvrtki su ostvarivale manjkove. Nisu bile rentabilne. Proizvodni gubitci su pokrivani iz drzavne kase. Dakle, radnici su placani za proizvodnju i gomilanje gubitaka. Krajem osamdesetih zamlje Istocnog bloka lancano odbacuju komunisticku doktrinu i plansku proizvodnju i prave nagli zaokret. Iz internacionalizma su krenule u globalizam.Taj proces nije mogao mimoici ni balkansko podrucje. Medjutim, pri usporedjivanju drugih komunistickih drzava i Jugoslavije potrebno je imati na umu da je Jugoslavija bila puno zaduzenija, kao i da je u njoj bio veci standard. On se podmirivao kreditima.