Hrvatski narod je potpuno impregniran "proglašenim istinama", a ustvari podvalama i floskulama koje mu je podvalio Franjo Tuđman isključivo u cilju prikaza svoje povijesne veličine i učvršćivanja osobne vlasti.
"Agresija JNA na Hrvatsku" - kako može legalna oružana sila izvršiti agresiju na onoga čija je oružana sila?
"Okupirani dijelovi hrvatskog teritorija" - kako mogu državljani jedne države okupirati dio njenog teritorija? Pobunom ga učiniti nedostupnim centralnim vlastima, to da, ali okupirati, to ne.
"Stvaranje države" - proces osamostaljenja RH od savezne države je samo uskraćivanje suglasnosti saveznoj državi na izvorrni suverenitet, koji je Hrvatska kao država, prilikom udruživanja s drugim državama, prenijela na saveznu državu. Time je RH uskratila pravo saveznoj državi da zastupa njene interese u tijelima, organima i organizacijamna međunarodne zajednice, odlučujući da će to u budućnosti raditi sama. Sve pretpostavke za to je imala jer je uz spomenuti izvorni suverenitet i svojim Ustavom bila definirana kao država.
Pa koga je to onda vraga Tuđman stvarao?
Naprosto imam potrebu ukazati na činjenicu da je danas devet godina od smrti Franje Tuđmana. Ne želim se puno nabacivati sa riječima nego ću samo pokušati ispuniti kvotu od 125 riječi da mi se dnevnik objavi.
Jedan sam od mnogih koji su se pod njegovim zapovjedništvom izborili za Hrvatsku kakvu god danas imamo. On jest prvi predsjednik neovisne Hrvatske koliko god imao kontroverzi iza sebe.
Ja, kao vojnik "domesticus vulgaris", dižem čašu spokoju njegove duše i blagoslovu njegovih dobrih i časnih djela.
Nadalje, sramota je kako i koliko se u medijima RH daje pozornosti nedavnom sramotnom posjetu srpskog dovojvode, a o obljetnici smrti prvog hrvatskog predsjednika skoro pa ni riječi.
Kad imitiramo US onda to radimo krivo. Oni jednako štuju svakog svojeg predsjednika bez obzira da li se slažu politički ili drugačije s njim. A mi?!
S toga, nek' ti je laka sveta Hrvatska zemlja, Vrhovniče!
Vidim da se gospodin Milinović malo zaletio oko reforme zdravstva.
Tu vlast, u kojoj je Milinović ministar zdravstva, birala sam u nadi da će ukinuti sramotne participacije i plaćanje taksenih marki pardon administrativnih pristojbi za svaki odlazak liječniku. Jer ono što je Velika koalicija učinila bolesnicima, bilo je prestrašno, pogotovo za kronične bolesnike koji moraju po recepte za lijekove svaki mjesec. Dakle, uz uplatu od 1000 kn za zdravstveno osiguranje na plaću, išlo je još 80 kn za dopunsko zdravstveno osiguranje, pa još 30 kn za administrativnu pristojbu, ukupno 1.110 kn troška na ime zdravstvenog osiguranja mjesečno.
Kad sam izabrala ovu vlast, ona je održala obećanje i izbacila administrativnu pristojbu kao nepotrebnu i sve je slutilo da će netko konačno nešto učiniti za bolesnike po pitanju poboljšanja zdravstvenog sustava.
Najkraći dnevnik
Za sve, apsolutno ZA SVE što se događa u ovoj državi su krivi jedino i izričito hrvatski branitelji. Jedni i jedini koji su stvorili ovu državu su hrvatski branitelji. Točka! .... i točno.
Njihova je odgovornost najveća!
(Kakav Franjo, Ivica, Dražen... ADZ, SKH-SDP, Ustav 1974., međunarodna zajednica, Vatikan, dijaspora, .... )
Branitelji su se ponijeli kao žena koja rodi dijete, eventualno ga umota u neke krpice koje su joj pri ruci i ostavi u kartonskoj kutiji pred prvim vratima.
Branitelji su sa puškom u ruci trebali odmah i u početku, svima i svakome, naznačiti/označiti/upozoriti i presjeći prve otkupe dužnosničkih stanova za bagatelu i prve privatizacije „sve za jednu kunu“... i tako redom. Sasjeći u korijenu i u zametku razvoj zla do današnjeg zastrašujućeg stanja u RH.
Branitelji nisu sačuvali obranjeno; - njihova je krivica za sve što se događa do dana današnjega.
JEDINO branitelji su imali moć, moral, svojom krvlju stečeno pravo za pravdu i pravednost te odgovornost za „dijete“ i njegovu budućnost.
Pitao me @mrak kako mogu tvrditi da je doktorat Ive Sanadera, premijera RH, lažan. Obećah njemu, pa tako i drugima, pojasniti moje razloge za izrečeno.
Da otklonimo mogući prigovor, tek ravnanja radi, imam više godina (redovnog trajanja, bez ponavljanja) visokog obrazovanja nego doticajni gospodin, a u ovim vremenima i u zemlji u kojoj su stotine tisuća mladih branitelja navučene u mirovinu i na mizerne invalidnine, premijer ne bih bio ni mrtav. Tu je i pitanje dodatnih kvalifikacija - nikada nisam dilao za Start, uređivao pornografiju, bio član HDZ-a.
Na današnji dan prije 64 godine se dogodila jedna od prijevara, u nizu sličnih prijevara, u kojima je narod od svojih vođa opet očekivo nešto razumno a dobio tragediju neograničenih razmjera, jer su naše "nacionalne veličine", koje su bile dužne misliti o narodnim težnjama i dugoročnim interesima, gledali samo svoje vlastite. Ne samo da nisu učinili što je trebalo učiniti (i što su mnoge slične profašističke vlasti (ranije od Italije kasnije do Bugarske i Mađarske učinile bez mnogo krzmanja), nego su ostali vjerni fašizmu do zadnjeg daha (neki do današnjeg dana). Učinili su to bez imalo skrupula, sebično i promišljeno, više ih čak nije bilo ni tamo gdje im je stradavao narod u ime kojeg su se pozivali, nego su na vrijeme odlepršali "u vidu lastinog repa" i to dobro potkoženi narodnim blagom (kojeg u onoj ratnoj strci ipak nisu zaboravili ponijeti), te su nestali u poslijeratnim maglama još preživjelih fašističkih enklava (Argentina Španjolska):
Diktatura EU
„...mi nemamo drugi izbor osim EU...“; „... naš jedini izbor je EU...“; „...priključenje EU je nama imperativ i mi smo spremni učiniti sve da što prije postanemo stalna članica EU...“- izjavljuju već godinama političari hrvatski. Hrvatska fascinacija podaništvom vuče korijene ne baš od stoljeća sedmog ali svakako od smrti (1089.god.) posljednjeg velikog kralja hrvatskog Dmitra Zvonimira. Prema legendi, sasjekli su ga poglavari 12 hrvatskih plemena ali ti isti tadašnji velikaši i vođe naroda nisu dalje znali što i kako pa su Hrvatsku izručili stranom kralju.
Preskočimo li stoljeća i mnoge slične događaje koje su obilježili hrvatski velikaši te izručivali svoj narod i državu svem i svačem (1918. npr.) dolazimo u kontinuitetu izdaje do danas.
Hrvatski branitelji – heroji ili paraziti?
Prošlu noć, 19. na 20.02., spavao sam izrazito loše. Taman se uvjerim da spavam pa slijedeće sekunde shvatim da i dalje gledam u strop slabašno osvijetljen uličnom rasvjetom. Nije mi to prva noć takvog „sna“ – bilo ih je bezbroj u prošlih 18 godina. No, noćašnja tema je ozbiljno ozbiljna.
Umišljam si, s dobrim razlogom i činjenicama, da sam jedan od najviše desetak ljudi u ovoj državi koji o temi pod gornjim naslovom mogu govoriti. Meritorno govoriti. Ne zato što sam bio branitelj (pa bilo ih je navodno 500.000) nego zato što sam imao prilike i mogućnosti vidjeti na tisuće dokumenata i spisa hrvatskih branitelja – čak što više obveza mi je bila da ih detaljno analiziram. Isto tako sa stotinama sam osobno razgovarao – do detalja o Domovinskom ratu ili do detalja njihova mišljenja o onome što se događa oko njih i danas - i zašto i što se to zapravo događa?
Zoran Šprajc uzviknuo je „Car je gol!“ i zaradio suspenziju. Sve je počelo kada je Šprajc u Dnevniku HRT-a objavio vijest kako se opet tamo negdje daleko od očiju javnosti potpisao sporazum s Amerikancima o odricanju hrvatske suverenosti kad se radi o američkoj vojsci na tlu RH. Hloverki se objava te vijesti nije svidjela i tražila je od Šprajca da ne uznemiruje narod i da u slijedećem Dnevniku budu uvrštena dva priloga o istoj vijesti ali intonirana drukčije.
Šprajc se iznervirao i uzviknuo da je car gol, rekavši da se izgleda više ni jedna vijest ne može objaviti, a da se prije toga ne konzultira HDZ. Hloverka se naša uvrijeđena takvom izjavom i uzvratila je Šprajcu na način koji ona jedino zna, suspenzijom na tjedan dana. Tragično u cijeloj priči je to što se način rada HRT-a vratio u mračne devedesete kada je Hloverka svako malo trčala na Pantovčak po mišljenje i zbog toga postala najomiljeniji Tuđmanov novinar.
Danas se više ne trči na Pantovčak jer ipak postoje i moderna sredstva komunikacije, ali princip je ostao isti. Svaka vijest koja ne ide u prilog HDZ-u pažljivo se filtrira i pakira u lako probavljivi celofan, ili se jednostavno prešuti. Svatko tko se pak ogriješi o pravilo konzultacije može računati minimalno sa suspenzijom.
Seth Godin je prije nekoliko dana krenuo pisati o razlici između državnika, odvjetnika i marketingaša a koja o državniku kaže slijedeće:
Ne postoji mnogo državnika. Ljudi koji govore istinu iako posjeduju moć. Vođe koji opisuju što vide, neovisno o tome da li to služi njihovim kratkoročnim interesima ili ne. Oni kažu što treba biti rečeno, sve dokle to služi dugoročnim interesima i potrebama svojih glasača. Nije čudo da ih toliko volimo.
Mi u Hrvatskoj nemamo državnika, Tuđman je u početkom svog mandata udovoljio tom kriteriju, no čim se počelo s dnevnom politikom i opsluživanju interesa uske grupice ljudi taj status je nepovratno izgubio (neovisno o ostalim zaslugama).
