Tagovi

Zdravko Mamić – junak Tuđmanistana

U Hrvatskoj danas nema medija koji se ne bavi "fenomenom" koji se zove Zdravko Mamić, čovjek za kojega je već u jesen 2007. sud u onoj njegovoj parnici s Miljenkom Mesićem zatražio psihijatrijsko vještačenje, umjesto da je izrekao mjere kojima će društvo zaštiti od njegovog neprihvatljivog ponašanja. Da je, možda danas ne bismo svjedočili spektakularnim nastupima PNUSKOK-a i USKOK-a i još spektakularnijim medijskim istupima potencijalnog osumnjičenika za pljačku, utaju poreza i koruptivne radnje.

Bilo kriminala ili ne ponašanje Zdravka Mamića na javnoj sceni bilo je uvijek neprihvatljivo, ali Zdravko Mamić je samo produkt Tuđmanovog nasilja nad sustavom vrijednosti u hrvatskom društvu, u kojim je taj sustav doslovno okrenut na glavu, pa su se društvu počeli kao uzori nametati kojekakvi kriminogeni tipovi i oni, u ljudskom ili stručnom smislu, potpuno beznačajni ili čak društveno potpuno neprihvatljivi ljudi.
Takve je Tuđman dovodio na ključna mjesta, pa i ona najodgovornija, u državnoj upravi. Da iza Franje Gregurića nije stajalo ništa drugo osim afera "Zelenjak" i "Kemosklad",
nije smio biti imenovan generalnim direktorom INE, a kamo li predsjednikom Vlade.

SDP je preuzeo predizbornu inicijativu

Iako datum predstojećih saborskih izbora još uvijek nije određen, neki potezi vladajuće koalicije ali prije svega premijera i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića ukazuju da bi to moglo biti i prije krajnjeg roka u veljači. U posljednjih dvadesetak dana Zoran Milanović naglo je promijenio retoriku i s nekoliko izjava i poteza praktički zasjenio HDZ kao vodeću oporbenu stranku.

Njegov obračun s njim

Dođu tako vremena kad pokušavamo napraviti bilancu naših života, podvući crtu i zbrojiti rezultate. Kad te svoje „životne priče“ u knjigu pretoče ljudi prepoznatljivih imena i bogatih životopisa, nazivamo to memoarima. Tako je i Josip Manolić najavio skori izlazak knjige svojih memoara, koja će predstavljati njegov svojevrsni „obračun sa svima“.

Obzirom na bogati životni put autora, već sama najava njegovih memoara protresla je hrvatsku javnu i političku scenu i ne samo radi tvrdnje da je današnji „lider opozicije“, predsjednik „stožerne hrvatske stranke“, HDZ, Tomislav Karamarko bio u vremenu SRH suradnik SDS, u žargonu zloglasne UDB-e. Taj podatak, čak i ako je istinit, a Manolić tvrdi da za to ima dokaze, sam po sebi ne bi značio gotovo ništa, jer se Tomislavu Karamarku ne pripisuju nikakva zlodjela iz tog perioda, da nije njegove gotovo manijakalne hajke protiv Jugoslavena i jugoslavena, jugofila, jugonostalgičara, bivših udbaša i sličnih prokazanih kao neprijateljima hrvatske države nad kojima treba provesti, bojim se, prema onome što je izgovorio u Norvalu, ne samo mjere lustracije.

Kad se zlo dokopa vlasti ...

... ono poremeti sve odnose u društvu i rađa novo zlo, koje sve više ljudi doživljava kao nešto normalno.
I ne radi se samo o fašizmu.

Mislim da smo mi u Hrvatskoj danas upravo na tom stupnju društvenog razvoja kad je postalo uobičajeno misliti da dobro i zlo, poštenje i kriminal, antifašizam i fašizam ... mogu gaziti ruku pod ruku, a da su posebno pozitivni oni prilagodljivi ljudi, mahom ljudi bez ikakvih ideoloških opredjeljenja ili vlastitog stava o bilo čemu, ljudi koji se "ne bi šteli mešati", pa zauzimaju poziciju ekvidistance, svojevrsnih "dlaka tandrkača", između suprotstavljenih ljudi, ideologija, stvari ili stavova, pa istupaju onako kako to trenutak ili okupljeno društvo nalažu. Nekad se za takve reklo, "možda on i ima svoje mišljenje, ali se s njime ne slaže".

Zar zaista itko misli da je moguće istodobno biti i dobar i zao i pošten i kriminalac i antifašist i fašist ...? Ali eto svjedoci smo da neki to mogu, a jedna od najsjajnijih zvijezda u tom sazviježđu je splitski gradonačelnik Ivo Baldasar, koji u društvu antifašista slavi antifašizam, a u društvu ustaša slavi ustaštvo i tzv. NDH.

Lendepandanspurlendepandansizam

Zaista ne znam može li se, gledano sa čisto političkog stajališta, na neki drugi način, osim kao samo sebi svrhom, opisati realizaciju „vjekovne težnje hrvatskog naroda za svojom državom“, pa onda nazovimo to osamostaljenje ili „stvaranje države“ kako bi to rekao Tuđman, lendepandanspurlendepandansizmom (l'indépendance pour l'indépendance) po uzoru na larpurlartizam (l’art pour l’art), shvaćanje da umjetničko djelo može biti samodostatno, iako ne potiče na razmišljanje niti šalje ikakvu poruku. Forma takvog djela „brusi“ se do perfekcije iako je sam sadržaj lišen ikakve emocionalne snage i svodi se zapravo tek na „glackanje po površini“ ali u savršenom obliku.

Tako i hrvatsko izdvajanje iz federativne države i njeno međunarodno priznavanje, izboreno diplomatskim naporima prvenstveno Njemačke i Vatikana, uz američki blagoslov, koji su svako iz svojih pobuda najviše pridonijeli raspadu bivše zajedničke države, se odjednom pokazuje kao rezultat s kojim ne znamo što bismo. Uz ponovnu napomenu da je tome tako, ako događanja promatramo isključivo s političkog stajališta.

Svih se nada kan'te vi koji ste ostali!

Da je Dante Alighieri živio današnjih dana u Hrvatskoj, njegove čuvene riječi "dobrodošlice" na ulazu u 9. krug pakla: "Lasciate ogni speranza voi ch' entrate" (Svih se nada kan'te vi koji ulazite) bi vjerojatno glasile: "Lasciate ogni speranza voi chi siete rimasti dentro" (Svih se nada kan'te vi koji ste ostali unutra), jer Hrvatska je svojevoljno, dakle vlastitim izborom HDZ-a i Franje Tuđmana krenula put pakla, a ovim zadnjim svojim izborom ulazi i u njegov deveti krug.

Pretpostavljam da je, sluteći da nam predstoji pakao, jedan od najboljih hrvatskih novinara, utemeljitelj i glavni i odgovorni urednik tjednika "Danas", prema mnogim znalcima najbolje tiskovine koja je ikad izlazila na području bivše države, pokojni Joža Vlahović, proročnaski rekao negdje "u smiraj" bivše države: "Već jučer nam je bilo bolje nego što će nam biti sutra!"

Pretpostavljam da je čovjek naprosto osjećao zadah ustaštva i smrti koji se širio oko Franje Tuđmana.

Hrvatska je „slavila“ i primila „čestitke“

Hrvati su 25. 06., „ozarenih lica prepunih radosti, veselja i ponosa“ tobože proslavili nešto, a što, to ni sami ne znaju.

Dan državnosti, uvjeravaju nas, ako bismo odluku o pokretanju rata, jer 25. 06. 1991. je Hrvatski sabor, shvativši da je „rat šansa koju ne smijmo propustiti“, donio odluku koja je značila pokretanje rata i ništa više.

Prvi su nam Dan državnosti „čestitali“ hrvatski nogometni reprezentativci svojom „briljantnom“ igrom protiv reprezentacije Meksika, potom je uslijedila „čestitka“ Financial Timesa u obliku analize, dijagnoze i prognoze svih naših „uspjeha“, tako da smo prema njihovim analitičarima čak preuzeli i primat od Grčke u „uspješnom“ provođenju reformi i jednako „uspješnom“ izlasku iz recesije.

Svjedoci vremena i sudionici događanja, a Kiro Gligorov i Milan Kučan su upravo to, tvrde da je usprkos sporazumu o zajedničkom nastupu u pravcu osamostaljenja Slovenije i Hrvatske, najavljujući odluku Skupštine Slovenije, Milan Kučan sugerirao Tuđmanu da Hrvatska s takvom odlukom pričeka i ne srlja, jer "nema čistu situaciju kakvu ima Slovenija".

Fenomen „čiste savjesti“ i „ništa se ne može učiniti preko noći“

„Moja je savjet čista!“ uskliknuo je u sudnici Alojzije Stepinac nakon što mu je u dokaznom postupku pred sudskim vijećem dokazana najprilježnija suradnja s monstruoznim ustaškim režimom.

Tko ne vjeruje „komunističkoj propagandi“ neka prošeće do NSK i samo baci pogled na katolički tisak tog vremena, bit će mu sve jasno i uloga i ponašanje KC i samog Stepinca.

Uostalom jedan je američki novinar, koji je pratio suđenje Stepincu, napisao da se „ne može dobrovoljno surađivati s takvim režimom kakav je bio ustaški i poslije toga imati čistu savjest“.

Ali eto, u Hrvatskoj očito može, jer doslovno ne postoji nitko, ma što loše učinio, pa i ma kakav zločin počinio, a da čovjeku savjest ne bude čista. Pravomoćno osuđeni zločinci, kojima su zločini izvan svake razumne sumnje dokazani, su svi od reda „čiste savjeti“, nijedan se nije ispričao niti žrtve i oštećenike zamolio za oproštaj, pardon je, Milan Babić, ali, avaj, on nije Hrvat.

Osebujna nastojanja hrvatskog pravosuđa na uspostavi države vladavine prava

U svom rušilačkom pohodu podrugljivo imenovanog „stvaranje države“ Franjo Tuđman je uništavao i razarao sve institucije sustava, pa i solidno pravosuđe koje je naslijedio od SRH.

Tako su pod izgovorom da su sudili po komunističkim zakonima prvo iz pravosudnog sustava uklonjeni svi suci „pogrešnih krvnih zrnaca“, a na njihova mjesta dovođeni suci skromnog znanja, nikakvog ponašanja, ali „domoljubno“ opredijeljeni, ljudi koji su se divili Tuđmanu kao genijalnom državniku.
Usvojena je i „moda“ da je sudac obični činovnik i da je sudac samo onih 8 uredovnih sati, a poslije toga je samo obični građanin, a sudac je sudac 24/7/365 i njegov privatni život se razlikuje od privatnog života običnih ljudi.
A onda na mjesto predsjednika Vrhovnog suda dolazi osvjedočeni „domoljub“ koji je između ostaloga lansirao „pravno“ silno utemeljenu krilaticu kako se u obrambenom ratu ne mogu počiniti nikakvi a kamo li ratni zločini.

Sjetimo se vrlog Smiljka Sokola, po kojemu je pravno utemeljeno bilo sve ono što Franjo kaže.

Proslava Dana pobjede nad fašizmom u režiji SDP-a, ...

.. najvećim odricanjem od antifašizma i najgorim revizionizmom dosad

Polako i dugo je u meni sazrijevala svijest o tome da je za sve zlo koje je Tuđmanovim preuzimanjem vlasti zadesilo hrvatski narod i njegovu državu daleko odgovorniji Ivica Račan nego li sam Franjo Tuđman.

Zašto Ivica Račan?

Prvo, zato što je zahtjevom SDS-u za ukidanje mjera nadzora za gotovo 200 prononsiranih ustaša, neoustaša i njihovih simpatizera i financijera, dopustio povratak u zemlju najgorem ustaškom i proustaškom šljamu.

Drugo, zato što promjenom imena stranke nije samo odustao od komunističke ideje, već se tobožnjim pristajanjem uz ideje socijaldemokracije odrekao ne samo socijalizma, nego i antifašizma pa i same socijaldemokracije, pristajući uz ono što će Zoran Milanović kasnije opisati kao „liberalni konzervativizam“.

Treće, zato što nije zabranio HDZ, stranku-pokret, koji je sam opravdano proglasio „strankom opasnih namjera“.

Novi dnevnici

  1. vlasnici birača od aluzija komentara 0
  2. Živi zid se ruši, a (ne)javna HRT mu nabrijava rejting skrivanjem istine od javnosti i zataškavanjem afere „Falsifikatori“ od ppetra komentara 12
  3. Analiza dijela dnevnika SPVH-a od rodjen komentara 0
  4. Opozicija koja to nije i privilegije koje to nisu od rodjen komentara 0
  5. Teen scammed buying prom dress online urges other to look out od likedress komentara 0
  6. Predsjednički izbori u Austriji: pobjeda ljevičara u finišu!!! od Zoran Oštrić komentara 36
  7. Business od goldbusiness komentara 2
  8. kazneno djelo koliko je opasno počiniti od aluzija komentara 0
  9. EgyptAir let MS804 - još jedan false flag AAA osi od sjenka komentara 9
  10. Prava i društvo od čovjek iza gomile komentara 77
  11. Od Crnoje preko Hasana do Tome od drvosjek komentara 97
  12. Krug se zatvara: Karamarko će teško izbjeći odgovornost od sm komentara 44
  13. Lažna obećanja ljevice ili jesmo li spremni snositi posljedice od spvh komentara 5
  14. Ruganje pravnoj državi, ruganje demokraciji, ruganje zdravoj pameti u izboru „Ustavnih sudaca“ od ppetra komentara 18
  15. Zagovornici "privatizacije" laprdači od rodjen komentara 2
  16. RH prepuna je upravitelja u kvaru, ONI uništavaju od aluzija komentara 0
  17. Afera INA od Zlatno doba kap... komentara 54
  18. Dostojanstvo mu nitko ne može dati ili uzeti, dostojanstvo se živi od ppetra komentara 46
  19. Samica, dragovoljan izbor od otpisani komentara 14
  20. Postizborna koalicija mora postati predizborna od luka komentara 12
  21. Može li HDZ postati moderna proeuropska demokršćanska stranka? od sm komentara 111
  22. Srbi koje sam volio od drvosjek komentara 81
  23. „Bleiburg“ za početnike od Feniks komentara 120
  24. Ponovljeni izbori u Španjolskoj (i opaske o eurozoni, Francuskoj idr.) od Zoran Oštrić komentara 1
  25. za grob spremni –siromasi i prosjaci (osvježeno) od aluzija komentara 2

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 26

Novi korisnici

  • mirjana malbaša
  • likedress
  • fashty
  • poliedu
  • regoczu