Tagovi

Svih se nada kan'te vi koji ste ostali!

Da je Dante Alighieri živio današnjih dana u Hrvatskoj, njegove čuvene riječi "dobrodošlice" na ulazu u 9. krug pakla: "Lasciate ogni speranza voi ch' entrate" (Svih se nada kan'te vi koji ulazite) bi vjerojatno glasile: "Lasciate ogni speranza voi chi siete rimasti dentro" (Svih se nada kan'te vi koji ste ostali unutra), jer Hrvatska je svojevoljno, dakle vlastitim izborom HDZ-a i Franje Tuđmana krenula put pakla, a ovim zadnjim svojim izborom ulazi i u njegov deveti krug.

Pretpostavljam da je, sluteći da nam predstoji pakao, jedan od najboljih hrvatskih novinara, utemeljitelj i glavni i odgovorni urednik tjednika "Danas", prema mnogim znalcima najbolje tiskovine koja je ikad izlazila na području bivše države, pokojni Joža Vlahović, proročnaski rekao negdje "u smiraj" bivše države: "Već jučer nam je bilo bolje nego što će nam biti sutra!"

Pretpostavljam da je čovjek naprosto osjećao zadah ustaštva i smrti koji se širio oko Franje Tuđmana.

Hrvatska je „slavila“ i primila „čestitke“

Hrvati su 25. 06., „ozarenih lica prepunih radosti, veselja i ponosa“ tobože proslavili nešto, a što, to ni sami ne znaju.

Dan državnosti, uvjeravaju nas, ako bismo odluku o pokretanju rata, jer 25. 06. 1991. je Hrvatski sabor, shvativši da je „rat šansa koju ne smijmo propustiti“, donio odluku koja je značila pokretanje rata i ništa više.

Prvi su nam Dan državnosti „čestitali“ hrvatski nogometni reprezentativci svojom „briljantnom“ igrom protiv reprezentacije Meksika, potom je uslijedila „čestitka“ Financial Timesa u obliku analize, dijagnoze i prognoze svih naših „uspjeha“, tako da smo prema njihovim analitičarima čak preuzeli i primat od Grčke u „uspješnom“ provođenju reformi i jednako „uspješnom“ izlasku iz recesije.

Svjedoci vremena i sudionici događanja, a Kiro Gligorov i Milan Kučan su upravo to, tvrde da je usprkos sporazumu o zajedničkom nastupu u pravcu osamostaljenja Slovenije i Hrvatske, najavljujući odluku Skupštine Slovenije, Milan Kučan sugerirao Tuđmanu da Hrvatska s takvom odlukom pričeka i ne srlja, jer "nema čistu situaciju kakvu ima Slovenija".

Fenomen „čiste savjesti“ i „ništa se ne može učiniti preko noći“

„Moja je savjet čista!“ uskliknuo je u sudnici Alojzije Stepinac nakon što mu je u dokaznom postupku pred sudskim vijećem dokazana najprilježnija suradnja s monstruoznim ustaškim režimom.

Tko ne vjeruje „komunističkoj propagandi“ neka prošeće do NSK i samo baci pogled na katolički tisak tog vremena, bit će mu sve jasno i uloga i ponašanje KC i samog Stepinca.

Uostalom jedan je američki novinar, koji je pratio suđenje Stepincu, napisao da se „ne može dobrovoljno surađivati s takvim režimom kakav je bio ustaški i poslije toga imati čistu savjest“.

Ali eto, u Hrvatskoj očito može, jer doslovno ne postoji nitko, ma što loše učinio, pa i ma kakav zločin počinio, a da čovjeku savjest ne bude čista. Pravomoćno osuđeni zločinci, kojima su zločini izvan svake razumne sumnje dokazani, su svi od reda „čiste savjeti“, nijedan se nije ispričao niti žrtve i oštećenike zamolio za oproštaj, pardon je, Milan Babić, ali, avaj, on nije Hrvat.

Osebujna nastojanja hrvatskog pravosuđa na uspostavi države vladavine prava

U svom rušilačkom pohodu podrugljivo imenovanog „stvaranje države“ Franjo Tuđman je uništavao i razarao sve institucije sustava, pa i solidno pravosuđe koje je naslijedio od SRH.

Tako su pod izgovorom da su sudili po komunističkim zakonima prvo iz pravosudnog sustava uklonjeni svi suci „pogrešnih krvnih zrnaca“, a na njihova mjesta dovođeni suci skromnog znanja, nikakvog ponašanja, ali „domoljubno“ opredijeljeni, ljudi koji su se divili Tuđmanu kao genijalnom državniku.
Usvojena je i „moda“ da je sudac obični činovnik i da je sudac samo onih 8 uredovnih sati, a poslije toga je samo obični građanin, a sudac je sudac 24/7/365 i njegov privatni život se razlikuje od privatnog života običnih ljudi.
A onda na mjesto predsjednika Vrhovnog suda dolazi osvjedočeni „domoljub“ koji je između ostaloga lansirao „pravno“ silno utemeljenu krilaticu kako se u obrambenom ratu ne mogu počiniti nikakvi a kamo li ratni zločini.

Sjetimo se vrlog Smiljka Sokola, po kojemu je pravno utemeljeno bilo sve ono što Franjo kaže.

Proslava Dana pobjede nad fašizmom u režiji SDP-a, ...

.. najvećim odricanjem od antifašizma i najgorim revizionizmom dosad

Polako i dugo je u meni sazrijevala svijest o tome da je za sve zlo koje je Tuđmanovim preuzimanjem vlasti zadesilo hrvatski narod i njegovu državu daleko odgovorniji Ivica Račan nego li sam Franjo Tuđman.

Zašto Ivica Račan?

Prvo, zato što je zahtjevom SDS-u za ukidanje mjera nadzora za gotovo 200 prononsiranih ustaša, neoustaša i njihovih simpatizera i financijera, dopustio povratak u zemlju najgorem ustaškom i proustaškom šljamu.

Drugo, zato što promjenom imena stranke nije samo odustao od komunističke ideje, već se tobožnjim pristajanjem uz ideje socijaldemokracije odrekao ne samo socijalizma, nego i antifašizma pa i same socijaldemokracije, pristajući uz ono što će Zoran Milanović kasnije opisati kao „liberalni konzervativizam“.

Treće, zato što nije zabranio HDZ, stranku-pokret, koji je sam opravdano proglasio „strankom opasnih namjera“.

Okivanje Hrvatske u broncu ...

... ili pečaćenje sudbine hrvatskog naroda na njegovom putu u propast.

Najnoviji podaci govore da hrvatska poljoprivreda nezaustavljivo i sve brže klizi u ponor, kao uostalom i sve drugo u Hrvatskoj, a uvoz hrane u državi koja ima potencijala hraniti bar četiri puta više stanovnika, dosegao je više od 2,5 mlrd USD godišnje, što znači da bismo bez toga uvoza doslovno gladovali.

Gotovo 24 godine su prošle od sudbonosne odluke hrvatskog naroda, da naroda, radi rezultata višestranačklih izbora, kojom smo se odrekli izvjesnog puta u budućnost i prigrlili „bauljanje„ kojekakvim „bespućima“ kojima nas je poveo nikakvi vizionar, nego opasni luđak, od kojih je svaki korak koji smo zakoračili bio korak u prošlost, a samim time i u propast.

U te 24 godine smo zahvaljujući našem neprežaljenom „vizionaru“ i „vođi“, koji nas je kao narod i državu sve do svoje smrti nepokolebljivo vodio u ambis, uništili gotovo sve što je vrijedilo kako na društvenom tako i na gospodarskom planu.

Milanović zaboravio i ono malo dobroga što je znao

I tako, bilo to potrebno ili ne, obreo nam se naš premijer Milanović u Australiji sve onako narodski „Martin (Zoran) u Australiju, Martin (Zoran) iz Australije“ ili još narodskije „da mu guzica vidi puta“, a tamo, zna se, ne mogu se izbjeći ni bliski susreti najviše vrste s naj-Hrvatinama, daleko većim i od onih sa zapadne obale Neretve ili od hrvatskih biskupa.

Tamo se živi za Hrvatsku, otamo se najbolje vidi što je za Hrvate i Hrvatsku najbolje, otamo su dolazili najbolji među nama da nas spase iz „komunističkog mraka“, tamo se i danas misli da bi za „granice na Drini“ trebalo ratovati pa makar svi izginuli do zadnjeg Hrvata. Hrvata iz Hrvatske, naravno.

Jer oni su silno razočarni, nakon što su početkom 90-ih sakupili koju stotinu tisuća AUD i poslali u domovinu po HDZ-ovim teklićima „ljepljivih“ prstiju, da je R Hrvatska „stvorena“ samo u granicama nekadašnje SRH, a trebala je po njima biti u granicama nekadašnje tzv. NDH kako oni i danas tepaju Velikoj BiH što je ta kvislinška tvorevina u stvari bila.

"Vođe"

Ljudsko društvo podložno je promjenama koje mogu biti lokalne, ali i globalne, neke promjene događaju se skokovito, revolucijama, dok ih se najveći broj odvija gotovo neprimjetno, ali na kraju rezultiraju „novim stanjem stvari“, kad više ništa nije i neće biti isto i kad povratak na staro više nije moguć.

Narod, taj čudni organizam, u nekakvim prijelomnim trenucima obično traži onoga tko će ga povesti, uvijek s nadom, u bolji život.
Kuda će narod po izvršenim društvenim (i gospodarskim) promjenama prispjeti uvelike ovisi o onome tko ga vodi, neovisno o tome jel' se taj sam nametnuo ili ga je narod odabrao da ga vodi.

Za hrvatski narod, kao i za druge narode bivše SFRJ, je takv prijelomni trenutak bila godina 1990., kad nas se uspjelo uvjeriti da daljnju demokratizaciju društva nije moguće ostvariti u zajedničkoj državi i u samoupravnim uvjetima, već da je nužno uvođenje višestranačja koje je zapravo prava demokracija, usprkos činjenici da je samoupravni delegatski sustav imao mnoge elemente direktne demokracije, tako strane višestranačju.

Na prijelazu iz osmog u deveti krug pakla

Kažem tako parafrazirajući velikog Dantea, koji u svojoj "Božanstvenoj komediji" kaže da se na ulazu u posljednji krug pakla, onaj deveti, koči natpis: „Svih se nada kan'te vi koji ulazite!“ („Lasciate ogni speranza voi ch'entrate!“), a ja u Hrvatskoj na ulazu u 2014. godinu vidim natpis: „Svih se nada kanimo mi koji ostajemo!“

Jer sve posttuđmanovske vlasti, pa tako i ove aktualne, stvorene na sliku i priliku svojeg tvorca Franje Tuđmana, su samo nastavile njegovo nedjelo sustavno pretvarajući Hrvatsku u pravi pakao na zemlji za njene građane.
I dok neki misle da smo dotaknuli dno i da se već nalazimo u devetom krugu pakla, ja osobno ne mislim tako, čak bih se usudio reći da smo tek ušli u njegov osmi krug, tako da su najveće muke tek pred nama.

Ne znam jel' to radi naroda ili vlasti, a valjda radi obojeg, narodna nas mudrost uči da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje, Hrvatska je po svemu država zaostala u razvoju, pa bi je onda trebalo tretirati prema programu za one s posebnim potrebama.

Lažljivi, nesposobni, ignorantski, bešćutni i potpuno neodgovorni gadovi IV

Ne znam ima li poslije svega već napisanog svrhe išta pisati opisujući Josipović-Milanovićevu vlast, zato što ti autisti, bez imalo osjećaja za opće dobro i izgradnju države vladavine prava i države blagostanja za sve, jer do njihovog uma i tako ništa ne dopire, ni najdobronamjernije sugestije, ni kritike, ma koliko osnovane one bile.
http://pollitika.com/lazljivi-nesposobni-ignorantski-bescutni-i-potpuno-...

Sve čega se dotaknu upropaste ili obezvrijede zato što uporno pokušavaju dograđivati Tuđmanov popuno promašeni projekt ili nekome gotovo četvrt vijeka nije dovoljno da shvati da od maligne osobnosti, kakva je bila Tuđmanova, ništa čestito ni za narod korisno nije moglo proizaći, ma koliko se mutavi kompilator, alkohol-efendija i drugi “barakaši” upirali prikazati ga, ni vise ni manje, nego kao najvećeg političara u hrvatskoj povijesti.
http://pollitika.com/quotpromaseni-projekt-treba-zakljucati-i-srusitiquo...

Novi dnevnici

  1. Idemo dalje, na redu je onaj satrap s Dedinja od drvosjek komentara 0
  2. ministar RH i budaliziranje birača u RH od aluzija komentara 2
  3. Mi ili oni: do istrage naše ili vaše od MKn komentara 2
  4. Još jedan iz plejade onih velehrvata kojima je „savjest čista“ od Feniks komentara 9
  5. TOGA od smogismogi komentara 8
  6. Za smjenu spreman: Koliko će Oreškoviću trebati da se riješi nepotrebnog utega? od sm komentara 19
  7. Pupovac i Stanimirović proglasili otvoreni lov na časnog hrvatskog branitelja Hasanbegovića od Laganini komentara 39
  8. Borba za funkcije: Hoće li Oreškovićeva vlada opstati ili su izvjesni novi izbori? od sm komentara 20
  9. MOST-kao glavna antireformska snaga koja podzemno i dalje radi na stvaranju tripartitne vlasti od ppetra komentara 19
  10. Jugoslavenski fašizam i nacizam proždire Hrvatsku od Laganini komentara 19
  11. moje razumijevanje njemačke humanitarke Angele Merkel od aluzija komentara 3
  12. 369 od frederik komentara 45
  13. Hrvatska danas - neonacionalizam protiv neoliberalizma... lažni rat dok se sprema pljačka... od Busola komentara 5
  14. Hrvatska u psihijatrijskoj čekaonici od sjenka komentara 1
  15. Zlatko Waldheim od drvosjek komentara 33
  16. Hrvatska i nova energetska paradigma od čovjek iza gomile komentara 11
  17. mi prosimo od aluzija komentara 0
  18. Vesna Teršelić i strano obavještajno podzemlje odlučili – Lozančić ostaje ravnatelj SOA-e od Laganini komentara 4
  19. Politika XXXL od petarbosni4 komentara 5
  20. Slučaj Lozančić: Obična borba za premoć ili nešto puno ozbiljnije? od sm komentara 55
  21. Režimi su uzročnici siromaštva vlastitih građana ili Zašto ne živimo kao Kanađani od rodjen komentara 0
  22. Biti pluralist u svijetu neprofesionalnih medija od čovjek iza gomile komentara 19
  23. Kukuriku "kulturnjaci", NVO mafijaši i kriminalci od MKn komentara 46
  24. Začarani vrtuljak: Zašto Banac nije branio i pravo Dejana Jovića na stručno mišljenje? od sm komentara 79
  25. „Ovo danas je gora ustašija nego ona iz 1941.“ od Feniks komentara 79

Tko je online

  • bet
  • drvosjek
  • indian
  • lignja
  • ppetra
  • rupert
  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 7
  • Gostiju: 37

Novi korisnici

  • čovjek iza gomile
  • foringas
  • asdlhes
  • Relja Koprolcec
  • Belre