Tagovi

Četvrt stoljeća od „Božićnog Ustava“ do „Božićnog mandatara“

Stjecajem okolnosti ima dosta simbolike u onome što se dogodilo prije 25 godina kad je Hrvatska, tada još uvijek u sastavu komunističke Jugoslavije, nakon prvih demokratskih izbora dobila tzv. „Božićni Ustav“ i sada gospodina Tihomira Oreškovića kao uspješnog Hrvata iz poslovnog svijeta koji je odlukom predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović postao „Božićni mandatar“ za sastavljanje nove Vlade.

Zašto su ovi prijelomni izbori drukčiji od svih prethodnih

Po mnogim značajkama i okolnostima u kojima se održavaju izbori za Hrvatski sabor 8. studenoga mogu se bez dvojbe smatrati kao prijelomni ne samo za budućnost države i svih građana, nego još više za razvoj parlamentarne demokracije kroz koji Hrvatska prolazi od samog utemeljenja. Temeljni razlog što se ovi izbori mogu ocijeniti kao prijelomni leži u činjenici da se zemlja nalazi u ozbiljnoj, ne samo gospodarskoj i financijskoj krizi, nego i u političkoj i moralnoj krizi. O gospodarskoj i financijskoj krizi nije potrebno posebno govoriti, jer svi ekonomski pokazatelji ukazuju na krivi smjer kojim je politička elita dovela Hrvatsku pred bankrot, a u Europskoj uniji je približila sudbini Grčke. Politička kriza potječe iz još uvijek neprevladanog ideološkog naslijeđa komunističke Jugoslavije, pa se i dalje s manjim ili većim intenzitetom vodi bitka između „ustaša“ i „partizana“, odnosno o komunističkom razdoblju. Najbolji dokaz da se Hrvatska toga nije oslobodila jest odgađanje neophodne lustracije, pa se išlo čak tako daleko da se posebnim zakonom zaštite agenata jugoslavenske tajne službe „lex Perković“ pokušalo suprotstaviti Europskoj uniji.

Poučak gospodina Stjepana Mesića

Upoznati smo, tko više, a tko manje, s time kako su neki postupci ili neke izjave proslavili ili „proslavili“ pojedine ljude s hrvatske javne i političke scene, a da se nikad nitko nije pitao što su nam ti ljudi zapravo nudili i jel' to što prizivaju ili nude primjereno vremenu kojemu su pripadali.

Tako svi znaju za čuveno upozorenje Stjepan Radića upućeno delegaciji NV DSHS koja je sa srbijanskom stranom trebala izdogovarati uvjete ujedinjenja DSHS i Kraljevine Srbije u zajedničku državu: „Ne idite gospodo kao guske u maglu!“, kojom se je usprotivio „prisajedinjenju“. Nitko se međutim nije pitao koja je bila alternativa ni što je Stjepan Radić umjesto ujedinjenja, koje su „gospodari svijeta“ Woodrow Wilson i Lloyd George bili spremni i silom provesti, ponudio svojem hrvatskom narodu. Neki povjesničari bavili su se različitim inačicama ujedinjenju, ali oni temeljem prikupljenih saznanja iznose svoje zaključke, nigdje nema bilo čega što bi nas upućivalo na nekakvu Radićevu ponudu.

"Šumski ljudi"

Želimo li sami sebi ali i drugima objasniti stanje sadašnje moramo se vratiti u bližu ili dalju prošlost, jer uzroci tog stanja sadašnjeg u društvu leže u prošlosti, pogotovo se to odnosi na uzroke negativnog stanja i pojava, zato što u prošlosti mnogo toga nije izvedeno na pravi način i do kraja, jer i onda kao i danas često nisu bili pravi ljudi na pravom mjestu.

Odgovore na mnoga pitanja možemo naći u memoarskoj knjizi Josipa Manolića „Politika i domovina“ bez obzira što ni Manolić ne može izbjeći prikaz „boljeg sebe“, pa do kraja svjestan sve malignosti Tuđmanove osobe i kroz pokušaj umanjenja svoju uloge u dovođenju Tuđmana na vlast ili podilaziti braniteljima gubeći iz vida da su upravo oni, odnosno njihov "elitni" dio, dragovoljci DR, svojim napadima na JNA pokrenuli rat u Hrvatskoj.

Čitav život mi je u sjećanju ostala izreka jedne moje tada vremešne susjede, iz ranog djetinjstva, kad sam ljut na nešto ili nekoga poželio nekome zlo: „Sinko, zlo se nikad ne zaziva, ono i samo dolazi!“

Tako je i hrvatskom narodu došlo zlo u obliku Franje Tuđmana, ne znam jel' zato što je zlo tko prizivao ili je ono samo došlo u po narod i državu prijelomnom trenutku.

Veličanstveno i još ponešto

Spojile se Čavoglave s Kninom,
Drži gaće, ne daj pristup inom!

Ako je istina što tvrdi Josip Manolić u svojoj knjizi da je Franjo Tuđman bio u Beogradu na „konzultacijama“ kod Slobodana Miloševića već prije osnivačke skupštine HDZ-a, a to znači već u proljeće 1989., postavlja se pitanje svega što se u Hrvatskoj događalo od Tuđmanovog dolaska na vlast, pobune dijela Srba, rata u Hrvatskoj i BiH, pa tako i same „Oluje“ i njene proslave.

Svake godine 05. 08. s kninske Tvrđave hrvatski politički establishment narodu podvaljuje proglašene istine, držeći ga maloumnim, kao da narod ne zna da se radi o lažima i obmanama koje je lansirao Franjo Tuđman, kako bi opravdao svoje sulude „državničke“ poteze.

Slavi se „najveću vojnu pobjedu u hrvatskoj povijesti“, koju je bez ijedne bitke, ako izuzmemo nešto čarki na Baniji, „pobjedonosno okončala hrvatska vojska“ pobjedom nad „trećom komunističkom silom svijeta i četvrtom vojnom silom u Evropi“, koju su činila tri „krajiška korpusa“ s valjda po 5.000 vojnika u svakom, vojnom silom koja gotovo da nije ni pokušala pružiti otpor i braniti svoju „državu“.

Zdravko Mamić – junak Tuđmanistana

U Hrvatskoj danas nema medija koji se ne bavi "fenomenom" koji se zove Zdravko Mamić, čovjek za kojega je već u jesen 2007. sud u onoj njegovoj parnici s Miljenkom Mesićem zatražio psihijatrijsko vještačenje, umjesto da je izrekao mjere kojima će društvo zaštiti od njegovog neprihvatljivog ponašanja. Da je, možda danas ne bismo svjedočili spektakularnim nastupima PNUSKOK-a i USKOK-a i još spektakularnijim medijskim istupima potencijalnog osumnjičenika za pljačku, utaju poreza i koruptivne radnje.

Bilo kriminala ili ne ponašanje Zdravka Mamića na javnoj sceni bilo je uvijek neprihvatljivo, ali Zdravko Mamić je samo produkt Tuđmanovog nasilja nad sustavom vrijednosti u hrvatskom društvu, u kojim je taj sustav doslovno okrenut na glavu, pa su se društvu počeli kao uzori nametati kojekakvi kriminogeni tipovi i oni, u ljudskom ili stručnom smislu, potpuno beznačajni ili čak društveno potpuno neprihvatljivi ljudi.
Takve je Tuđman dovodio na ključna mjesta, pa i ona najodgovornija, u državnoj upravi. Da iza Franje Gregurića nije stajalo ništa drugo osim afera "Zelenjak" i "Kemosklad",
nije smio biti imenovan generalnim direktorom INE, a kamo li predsjednikom Vlade.

SDP je preuzeo predizbornu inicijativu

Iako datum predstojećih saborskih izbora još uvijek nije određen, neki potezi vladajuće koalicije ali prije svega premijera i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića ukazuju da bi to moglo biti i prije krajnjeg roka u veljači. U posljednjih dvadesetak dana Zoran Milanović naglo je promijenio retoriku i s nekoliko izjava i poteza praktički zasjenio HDZ kao vodeću oporbenu stranku.

Njegov obračun s njim

Dođu tako vremena kad pokušavamo napraviti bilancu naših života, podvući crtu i zbrojiti rezultate. Kad te svoje „životne priče“ u knjigu pretoče ljudi prepoznatljivih imena i bogatih životopisa, nazivamo to memoarima. Tako je i Josip Manolić najavio skori izlazak knjige svojih memoara, koja će predstavljati njegov svojevrsni „obračun sa svima“.

Obzirom na bogati životni put autora, već sama najava njegovih memoara protresla je hrvatsku javnu i političku scenu i ne samo radi tvrdnje da je današnji „lider opozicije“, predsjednik „stožerne hrvatske stranke“, HDZ, Tomislav Karamarko bio u vremenu SRH suradnik SDS, u žargonu zloglasne UDB-e. Taj podatak, čak i ako je istinit, a Manolić tvrdi da za to ima dokaze, sam po sebi ne bi značio gotovo ništa, jer se Tomislavu Karamarku ne pripisuju nikakva zlodjela iz tog perioda, da nije njegove gotovo manijakalne hajke protiv Jugoslavena i jugoslavena, jugofila, jugonostalgičara, bivših udbaša i sličnih prokazanih kao neprijateljima hrvatske države nad kojima treba provesti, bojim se, prema onome što je izgovorio u Norvalu, ne samo mjere lustracije.

Kad se zlo dokopa vlasti ...

... ono poremeti sve odnose u društvu i rađa novo zlo, koje sve više ljudi doživljava kao nešto normalno.
I ne radi se samo o fašizmu.

Mislim da smo mi u Hrvatskoj danas upravo na tom stupnju društvenog razvoja kad je postalo uobičajeno misliti da dobro i zlo, poštenje i kriminal, antifašizam i fašizam ... mogu gaziti ruku pod ruku, a da su posebno pozitivni oni prilagodljivi ljudi, mahom ljudi bez ikakvih ideoloških opredjeljenja ili vlastitog stava o bilo čemu, ljudi koji se "ne bi šteli mešati", pa zauzimaju poziciju ekvidistance, svojevrsnih "dlaka tandrkača", između suprotstavljenih ljudi, ideologija, stvari ili stavova, pa istupaju onako kako to trenutak ili okupljeno društvo nalažu. Nekad se za takve reklo, "možda on i ima svoje mišljenje, ali se s njime ne slaže".

Zar zaista itko misli da je moguće istodobno biti i dobar i zao i pošten i kriminalac i antifašist i fašist ...? Ali eto svjedoci smo da neki to mogu, a jedna od najsjajnijih zvijezda u tom sazviježđu je splitski gradonačelnik Ivo Baldasar, koji u društvu antifašista slavi antifašizam, a u društvu ustaša slavi ustaštvo i tzv. NDH.

Lendepandanspurlendepandansizam

Zaista ne znam može li se, gledano sa čisto političkog stajališta, na neki drugi način, osim kao samo sebi svrhom, opisati realizaciju „vjekovne težnje hrvatskog naroda za svojom državom“, pa onda nazovimo to osamostaljenje ili „stvaranje države“ kako bi to rekao Tuđman, lendepandanspurlendepandansizmom (l'indépendance pour l'indépendance) po uzoru na larpurlartizam (l’art pour l’art), shvaćanje da umjetničko djelo može biti samodostatno, iako ne potiče na razmišljanje niti šalje ikakvu poruku. Forma takvog djela „brusi“ se do perfekcije iako je sam sadržaj lišen ikakve emocionalne snage i svodi se zapravo tek na „glackanje po površini“ ali u savršenom obliku.

Tako i hrvatsko izdvajanje iz federativne države i njeno međunarodno priznavanje, izboreno diplomatskim naporima prvenstveno Njemačke i Vatikana, uz američki blagoslov, koji su svako iz svojih pobuda najviše pridonijeli raspadu bivše zajedničke države, se odjednom pokazuje kao rezultat s kojim ne znamo što bismo. Uz ponovnu napomenu da je tome tako, ako događanja promatramo isključivo s političkog stajališta.

Novi dnevnici

  1. reKapitulacija državnih političkih činjenica od aluzija komentara 0
  2. BUDUĆE DRUŠTVO I GLOBALNA DRŽAVA od petarbosni4 komentara 0
  3. državni politički rashod od aluzija komentara 0
  4. pobačaj i lopovi tuđe pameti od aluzija komentara 0
  5. čovjek kako živi svoj opstanak od aluzija komentara 0
  6. znanje pojedinca od aluzija komentara 0
  7. Dan neovisnosti od smogismogi komentara 1
  8. Pred izbore u Austriji: “mali Kenedy” postaje kancelar? od Zoran Oštrić komentara 0
  9. NEW SOCIETY AND GLOBAL STATE od petarbosni4 komentara 0
  10. ministri sumnjive vrijednosti od aluzija komentara 0
  11. Istru i Rijeku je oslobodila i matici zemlji priključila KC od Feniks komentara 80
  12. Pred referendum o otcjepljenju Katalonije od Zoran Oštrić komentara 28
  13. Fašistička obilježja od Skviki komentara 0
  14. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  15. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  16. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  17. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  18. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  19. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  20. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 98
  21. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  22. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0
  23. Trg maršala Tita od aluzija komentara 1
  24. UMJETNI VLASNIK od petarbosni4 komentara 6
  25. Stanje Firmi U Bosni I Hercegovini od AlexD komentara 0

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 36

Novi korisnici

  • mikepear
  • psyPEbl
  • mmarijan
  • Crvena
  • gived