Po povratku sa subotnjeg roštilja, reda ćevapa, reda kobasica i piletine, malo svinjetine i kako to već ide na ovim našim prostorima, uspješno porazivši vrijeme i kišu koja je partizanski rokala po strehi nad terasom u gornjoj Dubravi, teško da sam mogao više i primirisati meso. Za večeru: cornflakes preliven jogurtom, još uvijek neomekšale žute pahuljice krckaju pod zubima dok prelazim očima preko sljedećih redaka legendarnog kroničara najbitnijih zbivanja u Lijepoj našoj:
O Titu sam već pisao prije tri godina na ovom portalu. Dilema je bila, i ostala, da li je Tito bio diktator ili političar za kojim se plakalo. Kako god se o Titu pisalo, netko će imati drugačije mišljenje, i zato on ostaje kontroverzna osoba i svojevrsna enigma i njegovo mjesto u povijesti južnoslavenski naroda ostat će još desetljećima tema za raspravu, i konsensusa neće biti. A zašto bi ga i bilo?? Svaka osoba, rođena i djelovala na jugoistoku Evrope i šire, bila je i bit će hvaljena ili osporavana, uzdizana u nebesa ili uvaljana u balkansko blato laži i podcjenjivanja, radilo se ne samo o Titu - sporit će se ovi narodi i oko Andrića, Krleže, Tesle, Hebranga, st. Crnjanskog, Cankara, Rankovića...O Titu, kao stvarnoj osobi, znam relativno malo i pored toga što sam o Titu čitao puno i slušao dosta, a i sam doživio razne zanimljivosti s Titom u vezi. Čuo sam relativno rano, u vrijeme studija, od jedne "buržujke" da je Tito bio "običan hohštapler" a od jednog daljnjeg rođaka koji je radio na Brijunima, da je Jovanka znala obratiti se Titu riječima "Tito, šuti!"
Napomena:
Evo teksta kojim će osobito biti oduševljeni drugovi Jugoslaveni na ovom portalu. Oni koji imaju slabije srce preporučam da ga jednostavno preskoče.
Jedan od najvećih paradoksa hrvatske politike u ova dva desetljeća postojanja Republike Hrvatske leži u činjenici da je politička elita još uvijek opterećena recidivima prošlosti posebice prošlog stoljeća kad je hrvatski narod proživio sedamdesetak godina pod nedemokratskim režimima jugoslavenskog eksperimenta, prvo pod monarhističkom a potom komunističkom diktaturom. U oba ta režima hrvatski je narod bio podjarmljen u prvom slučaju žandarskoj velikosrpskoj politici, a u drugom slučaju pod parolom tzv. „bratstva i jedinstva“ prikrivenoj prevlasti većinskog naroda u komunističkoj Hrvatskoj.
U Hrvatskoj i Srbiji se mnogo razglabalo o reviziji povijesti. Kolovođe revizije u javnom diskursu su obično bili opskurni političari i povjesničari kratkog fitilja dok je u hrvatskom slučaju krunski predvodnik postao Franjo Tuđman
Slučaj 1. Srbija - četnici postadoše antifašisti
U Srbiji tvrde da su i partizanski i četnički pokret bili antifašistički. Srpsku se djecu uči u školama da budu ponosni na svoje djedove koji su se, kao partizani ili kao četnici, suprotstavili nacističkoj Njemačkoj. Rehabilitacija četništva zahuktala se padom Miloševićeva režima, a 2004. Srbija je izglasala Zakon o izjednačavanju prava partizanskih i ravnogorskih boraca. Nakon 2005. srbijanske vlade proslavljaju četničke obljetnice, a godinu poslije, profesori Smilja Avramov i Kosta Čavoški, Srpski liberalni savet i Udruženje jugoslovenske vojske u otadžbini, podnose zahtjev beogradskom sudu za rehabilitaciju Draže Mihailovića. Sudski proces još nije okončan.
Imao sam sreću i čast sudjelovati na jednom malom, privatnom skupu koji je u proljeće 1990. organizirao ekonomski stručnjak Branko Horvat na terasi svoje vile pod Sljemenom. Ne mogu spominjati tko je sve bio prisutan (dvije osobe najmanje aktivne su i danas u javnom životu Hrvatske!), ali i ne mogu zaboraviti neke naglaske iz razmišljanja Branka Horvata koja mi se danas čine šokantno dalekovidnima: raspadom Jugoslavije, pogotovo ako se to dogodi na krvav način, bit će razbijeno koliko - toliko jedinstveno tržište i granice između državica dodatno će osiromašiti svaku državu za sebe i one će postati laki plijen međunarodnih kompanija,korporacija, koncerna, banaka… Nacionalne ekonomije u svim ex-YU državicama, sa deindustrijalizacijom kao najočitijoj činjenicom, upropastit će te ekonomije, posebno ako se privatizacija obavi na nestručan i nepravedan način! Spomenuo je nešto što se danas događa i o tome se uglavnom u Hrvatskoj šuti - bar dvije države – Italija i Mađarska - imaju ne baš simpatične ambicije dominacije, bilo ekonomske, bilo političke, ili obje.
Za odgovoriti na pitanje iz naslova trebamo prije svega doći do suštine pojma izdajnik. Jasno je kako je to osoba koja čini ili je počinila akt izdaje, napustila ili prevarila određene ideale. U konkretnom slučaju, domovinu, Hrvatsku.
Iz ovog je jasno kako nitko tko se borio protiv Hrvatske u Domovinskom ratu nije počinio čin izdaje. Ti su ljudi od početka bili na toj strani, protiv Hrvatske i iako se za neke može utvrditi da su zločinci najgore vrste - oni nisu izdali Hrvatsku, oni su cijelo vrijeme bili protiv nje. I njihova borba je bila uzaludna, gotovo je, Hrvatska se protiv njih izborila.
Izdati Hrvatsku su mogli samo oni koji su se pravili da su joj saveznici ili da su se bore na njenoj strani. Ili možda koji su se i borili na njenoj strani pa ju izdali naknadno. Mogli su i oni koji su borbu za svoje privatne interese, više ili manje uspješno, pokušali maskirati borbom za Hrvatsku.
(Napisano 02. 03. 2013.)
Tko je reka',
Jeba' li ga ćaća,
Da se Tuđman
Iz groba ne vraća?
Svečano i dostojanstveno, jer oni drugačije i ne znaju, istinaibog ovaj puta bez “okretanja volova”, je 28. 02. 2013. vrh HDZ-a obilježio 24. obljetnicu “najznačajnijeg događaja” u povijesti hrvatskog naroda, Tuđmanovog javnog izlaganja programskih načela HDZ-a.
Nije to bilo makar što, jer tog 28. 02. 1989. je “prorok, mesija i čudotvorac” i “najveći među najvećima”, Franjo Tuđman, izložio nacrt programskih načela “na temelju kojih je HDZ ostvario strateške ciljeve hrvatskog naroda”, reći će Vladimir Šeks.
Naravno, ako prihvatimo kao nesporno da su strateški ciljevi hrvatskog naroda bili da bude opljačkan i obespravljen i da kao “muljevito dno Evrope” potone u krajnju bijedu i neimaštinu.
Na tim načelima se HDZ, opet prema Šeksu, razvio u “pokret i onu politička snagu koja je ostvarila slobodu, nezavisnost i državnost, ali i utrla put drugim strateškim ciljevima poput ulaska u Europu".
I sve to u “prvih deset sjajnih, blistavih godina pod vodstvom dr. Tuđmana”.
Kao da smo kao SRH u sastavu SFRJ i kao narod i država bili neslobodni!?
(Napisano 01. 03. 2013.)
Hrvatski predsjednik, Ivo Josipović, znan i kao “ZAMPORION s Pantovčaka”, koji je tri četvtine svojeg mandata proćerdao na nečinjenje ili dodvoravanje “našem ponosu”, fašizmu i klerofašizmu, izjavio je na dodjeli priznanja HGK, “Zlatna kuna”, da “bijeda kuca na naša vrata”, ne primijećujući da je bijeda zakucala na naša vrata onog trena kad je “naš ponos” predvođen svojim guruom Franjom Tuđmanom krenuo u rušilački pohod i ratom nam “stvarati državu”, koju smo ionako već imali.
Da, to je bio početak kraja države blagostanja za sve, kakvu smo dotad bar pokušavali graditi.
I naš ZAMPORION, nakon svih godina Tuđmanove i isto takve post Tuđmanove nepodnošljive lakoće vladanja, obilježene nepotizmom, korupcijom, kriminalom i bujanjem fašizma, obilno potpomognute “pregalaštvom” “Svete matere Crkve”, odjednom osjeća potrebu za svenarodnim konsenzusom, koji bi, valjda pod njegovim vodstvom, uz svesrdni angažman Nikice Gabrića, trebao dovesti do svojevrsnog narodnog preporoda, i pokrenuti narod i promijeniti raspoloženje u njemu iz duboke letargije prema stvaralaštvu.
HUGO CHAVEZ,
predsjednik Venezuele je umro,
Hugo Chavez,
predsjednik Venezuele JEST - siromasima dijelio bogatstvo Venezuele,
siromasi
u milijunskim redovima korak po korak došli su svom mrtvom predsjedniku i rekli - HVALA,
siromasi
u milijunskim redovima korak po korak došli su još svom mrtvom predsjedniku plakati - jao nama, opet će bogataši imati SVE, a siromasi NIŠTA,
FRANJO TUĐMAN,
predsjednik Hrvatske je umro,
Hrvati, sjetimo se...
Franjo Tuđman,
predsjednik Hrvatske JEST - bogatašima dijelio bogatstva Hrvatske,
siromasi
u milijunskim redovima korak po korak NISU došli svom mrtvom predsjedniku i rekli - HVALA,
siromasi
u milijunskim redovima korak po korak već su znali - jao nama, sada će bogataši imati SVE, a siromasi NIŠTA,
PREMIJER BUGARSKE
NIJE - MORAO, ali JEST - sebi oduzeo premijersko funkcioniranje nakon masovnih prosvjeda NE zadovoljnih bugarskih Birača,
premijer Slovenije,
NIJE - MORAO i NIJE - sebi oduzeo premijersko funkcioniranje nakon masovnih prosvjeda NE zadovoljnih slovenskih Birača,
premijer Slovenije,
tek je sebi oduzeo premijersko funkcioniranje nakon odluke parlamenta,
PARLAMENTARIZAM
Jadranka Kosor je od ostalih članova HDZ-a, među kojima su bili i njeni prijatelji i kolege koje je dovela u stranku i Vladu, prvo zgurana na brisani prostor da bi u drugom činu tragikomedije njenu političku karijeru ekspresno ugasio Visoki sud časti HDZ-a
Kad se pomisli da HDZ ne može dublje zaglibiti po bespućima moralne iskvarenosti, on uvijek zaore još malo dublje i još malo grotesknije kako bi izobličio i ogadio i ono malo što je ostalo od hrvatske politike. Nije ovdje bitno što se bivšim predsjednicima HDZ-a po matrici „odrubljuje glava“, kako je to trijumfalno rekao neki hadezeovac u jeku naručenih kritika i javnih prokazivanja Jadranke Kosor, već je bitno da i dalje nisu potrebna nikakva suvisla objašnjenja zašto se nekoga izbacuje iz stranke.
