Eto dogurao sam i do devetog nastavka – što znači da sam bio više uporan nego vidovit - jer je samo naivnima današnja kriza bila nešto neočekivano! Svaka kriza uz loše i zaoštrene gospodarske prilike nužno komplicira ukupnu društvenu klimu, koja se nužno negativno prenosi na kvalitetu međuljudskih odnosa. Tako je posvuda već dobrano prisutna „navijačka!“ nervoza (očito i na ovom portalu), koja, uz rastuće siromaštvo, nesigurnost i neizvjesnost skreće naglaske s bitnih stvari ka preživjelim ideološkim nabojima. Kad bi se stvari potpuno zapustile uskoro bismo se mogli naći u unutarnjim sukobima.
Da su takve opcije moguće pokazuje nekoliko stvari kojima smo zadnje vrijeme svjedočili:
• Posljednji lokalni izbori su bili prezagušeni porukama o takozvanoj opasnosti od „komunizma“ (mada je ovaj kolabirao sam od sebe i više se ne može vratiti);
Josip Ruđer Bošković (1711. –1787.) bio je jedan od najslavnijih Dubrovčana i Hrvata u hrvatskoj povijesti. Plebejac po porijeklu, otac se doselio iz sela Orahov dol u Dubrovačkom zaleđu, bavio se uspješno trgovinom, bogato se oženio iz poznate obitelji Bettera, te su postali uvažena dubrovačka obitelj, koji su djecu odgojili kao izuzetne intelektualce. Ruđerova braća Baro (1699. - 1770.) bio je poznati hrvatski pjesnik latinist, Petar (1706. - 1727.) bio je hrvatski književnik i prevoditelj, dok sestra Anica (1714. - 1804.) uz Mariju Betteru-Dimitrović, Lukreciju Bogašinović, Juliju Bunić, Nadu Bunić i Katarinu Zrinsku spada u prva velika ženska imena hrvatske književnosti (odnosno, predstavljaju začetak tzv. ženskog pisma). No Ruđer je sve njih daleko nadmašio; ne samo njih u obitelji, nego sve Hrvate tog vremena, ali i najveće europske učenjake tog doba. Završio je svećeničke „skule“ u Rimu, tadašnjem centru svijeta, postao član isusovačkog reda, svećenik – isusovac, ali je i njih nadrastao postavši jedan od najvećih polihistora svog vremena (tj. matematičar, astronom, geodet, fizičar, filozof, pjesnik i diplomat) i kao takav uvažavan diljem Europe. Ono što je manje poznato, u svojim dubokim razmišljanjima dosizao dalje od atoma, radi čega se stalno kretao na granici između pravovjerja i hereze, da bi zapravo tek u skorije vrijeme dobivao prava priznanja i proglašavan začetnikom kvantne fizike. Za ovu prigodu za nas je najzanimljiviji njegov diplomatski rad, iz kojeg se može mnogo toga i danas naučiti.
General de Gaulle i Francuska Peta Republika:
Na današnji dan (21. prosinca) 1958 godine je Charles André Joseph Marie de Gaulle (1890. - 1970.) izabran za (18) predsjednika Francuske Republike, ali prvog u francuskoj Petoj Republici.
Général de Gaulle (kako su ga jednostavno zvali) je bio....
pozvan da nakon Alžirskog puča 1958. formira novu vladu, inspirirao je novi ustav, te je 1959. stupio na dužnost 1. predsjednika Pete Republike. Njegova politička ideologija je znana kao golizam (francuski Gaullisme), a izvršila je velik utjecaj na modernu francusku politiku. Golizam, koji je sebe izdigao iznad političkih stranaka i ljevičarsko-desničarskih distinkcija, je primarno karakteriziran željom za samostalnošću unutar okvira hladnog rata, ekonomskim dirigizmom i volontarizmom. Iako su većina golista bili ljevičari, ideologija se smatra socijalkonzervativnom, te se navodi kao službena inspiracija za kasniju RPR i današnji UMP, no postoji velika razlika između tih "neogolističkih" stranka i izvorne ideologije.
U Francuskoj se mogu prodavati voodoo lutke sa Sarkozijevim likom. U Hrvatskoj je zabranjeno virtualno okupljanje na Facebooku. Ne mogu zamisliti što bi se dogodilo onome tko bi usred Zagreba prodavao vudu lutke sa likom Onoga Čije Se Ime Ne Smije Izgovoriti. Moram priznati nije ugodno kada ti kao političaru netko napravi vudu lutku, nije ugodno ni kada ti se počnu okupljati ljudi koji su protiv tebe, kada ti se "dogodi narod" zbog nekih tvojih političkih poteza. Sigurno da nije ugodno kada vidiš svoju karikaturu u novinama ili kada ti imputiraju stvari koje nisi napravio…..No političari su javne osobe. Narod ih bira, voli, mrzi, postavlja i miče. U demokraciji snaga slobode mišljenja i govora idu uvijek na račun političara, a posebno onih koji vode zemlju. Kada policija uhićuje ljude ili im pretresa stanove zato što su se virtualno okupili na Facebooku onda smo došli do sumraka demokracije. Promicanje nacističkih simbola je kažnjivo ali kod nas vlada prilično slobodno tumačenje kažnjavanja onih koji promiču naci simbole.Neki se oštro kažnjavaju, a drugi neobjašnjivo prođu nekažnjeno.
Političari najrazvijenijih svjetskih gospodarstva rastrčali su se svijetom. Sastaju se, dogovaraju i traže rješenja za krizu koja je zahvatila njihova gospodarstva. Oni imaju konkretne podatke o krizi i traže konkretna rješenja.
U eurozoni pad industrijske proizvodnje potvrđuje recesiju. Francuska je zabilježila pad industrijske proizvodnje za 0,5 %, Italija za 2,6% a najjača europska industrijska sila, Njemačka, od velikih 3,6%. Te tri zemlje ujedno čine dvije trećine industrije u euro zoni. Izvor
Prominila se danaske vlast u Evropi i na vlast se popeja http://en.wikipedia.org/wiki/Nicolas_Sarkozy "> dobri naš Šarko , pa nan sade s „ ovozemaljski Elizejski livad“ on liferuje svitsku pulitiku, umisto one mrske i neprijatejske Ljubljane (koji su nas nako blokirali u "otvaranju i zatvaranju", a sada nemilice fauliraju ovogodišnji turizam).
Ovaj dobri naš Šarko me podsitija na onu lipu pismicu Jakše Fiamenga (koju je skrojija 18. - 19. 05. 99 u vlaku Split - Zagreb, živo ometan navijačiman 'Ajduka' i njiovon pismom „Gazi purgere“):
U životu sve je samo dokle dura za vrat zgrabi ona crna ura
ja ću ne znan di ću, on u pasjen raju
anđele će pratit da mu čagod daju
neće tribat mlika, samo kost i voda
drugo ionako dobri Bog nan doda
Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi - ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča nas vrime, prileti za čas
Dobri moj Šarko, moj čovik i pas
E, moj Šarko<(cite>
Nekako je u sjeni cijele priče s nogometom donekle nezamjećeno prošla vijest i cijela priča koja se vodila oko Irskog odbijanja Lisabonskog ugovora, što je u stvari samo drugi naziv za odbijanje Europskog ustava što su već ranije odradili nizozemci.
Naši političari (svi redom) su odmah krenuli u obranu priče kako je Hrvatska nezaustavljivo na putu prema EU (s čime se slažem), no kako datuma za pristupanje nema (da ne kažemo da 50% pregovora tek treba otvoriti, a da ogromna većina ovoga otvorenog još nije zatvorena) sasvim je izvjesno da će do nekog (dodatnog) kašnjenja doći.
Prvi je istrčao Nicolas Sarkozy, francuski predsjednik koji je jasno rekao da:
...proširenja nema bez ratifikacije. Upitan da li se to konkretno odnosi i na Hrvatsku, odgovorio je kako neke zemlje koje se najviše zalažu za proširenje, najviše koče ratifikaciju Ugovora: „Takodjer, da bi bilo čudno da se prima 28,29,30,31 članica, a da se ne mogu reformirati institucije 27." (business)
Dnevnik @DanteDaveo Politika!? A mladi i konstatacija u tekstu:
Savjet mladih, nije mogao izboriti najbanalnije stvari... ali možemo dobiti vlakić za malu djecu da se voze po gradu za badnjak
izazvao me na komentar, moj tamošnji komentar sam proširio na ovo što slijedi.
Potaknut sam sjetiti se kako je četiri desetljeća prošlo od studentskih demonstracija 1968g. Mlađe ukratko posjećam na to vrijeme uzburkane političke (i moje) mladosti u studenata. Može se i mlad biti političkim bićem i sudjelovati u povijesnim događajima.
Ta je godina uzburkala mnoge, imam dojam da je najviše posljedica bilo u Francuskoj, De Gaulle raspisuje nove izbore, kandidira se Francois Mitterrand.
Najprije jedan disclaimer – došlo mi nekako fino večeras, pa san zamličija tri čaše ćaćinog crnog vina (a za aperitiv „malo“ ćaćine domaće orahovice ;-) tako da ovaj post ide iz šuba, po „osjećaju za feeling“ ;-)))
A o kojim se kretenima radi ???
A majke ti irudove, ima ih koliko god oćeš ...
Krenuti ćemo od jednih koji Vam možda i nisu zapeli za oko, ali su mene uboli ka kopljen. A dotični kreteni su francuski taksisti !!! Koji su, naravno, jer što bi drugo ta neradnička francuska banda radila, KRENULI U ŠTRAJK !!!
Hrvatska je mala preiskusna plodna zemlja na raskrižjima puteva, sa puno prednosti i problema, u kojoj igra i rezultati ovise o sto čuda, pa je logično da cvjeta stotinu cvjetova i stotinu škola se natječe. Malo po malo, mic po mic, i nakon nekih gužvi zahvalnost pokazuje znake da bi nešto oko upravljanja (da se poje). Nije da ga nedostaje, više radi malo reda u izobilju, malo boljeg rasporeda zvuka i tišine.
EDDU nije strka, više zabušavanje u igri i pregled igre, kao Prosinečki za iskusnijih dana, kad je Ćirohito jedino držanjem ga na klupi mogao spriječiti da ne postanemo svjetski prvaci, i to jedva. To je, dakle, kontrola graničnih crta između velikih i najvećih uspjeha, dokoličarsko balansiranje između zadovoljstva i beskrajnog užitka, malo obuzdavanja drame i mašte.
Neovisni, ali ne i neutralni