Većina ovdje na pollitici je za promjene u politici i nada se da bi se promjenilo nešto u Zagrebu ako bi Kregar postao Gradonačelnik. Međutim i prije nego sam pročitao frederikov dnevnik o formalizmu, upitao sam se hoće li se što promjenuti u Zagrebu i Hrvatskoj ako padne Bandić, a zamjene ga isto tako neka rafiniranija mutna faca koji će nas vozati slijedeće četiri godine. Mislim, ako nemamo Bandiću ponuditi dostojnog protukandidata, osvjedočenog demokratu, čovjeka visokih moralnih normi, onda kao opozicija imamo zadaću još četiri godine teško raditi dok takvog kandidata ne iznjedrimo i gurnemo ga u boj za gradonačelnika. Također mislim da nemoramo ultimativno birati manje zlo. Uz veće Zlo narod će prije i lakše spoznati spoznati koliko je važno birati pravog. Uto frederik objasni razliku supstance i forme i ja zaključih „ za ime božije NE mjenjati Bandića jer će mo samo zamjenuti jednu formu drugom a supstanca će ostati ista. Dobit će mo opet samo privid demokracije a to može samo kod građana izazvati osjećaj da je nemoguće bilo što promjenuti jer „svi su isti“.
U mirno izborno nedjeljno jutro, u malom pograničnom mjestu Postranje s oko 600 birača (Župa Dubrovačka), ujahalo je troje stranaca (u kočiji s cca 200 upregnutih konja sa „sumnjivim“ žigovima). Glavni kočijaš zaustavio je zapregu pokraj grupe lokalnih seljana ljubazno ih zamolivši da ga upute prema mjesnoj školi. Dobroćudni mještani su ga ljubazno otpremili u željenom pravcu, ali su se onda zabezeknuto počeli međusobno zagledavati – shvatili su da su upravo doživjeli „bliski susret treće vrste“. Naime, nedjeljom u školi nema ni đaka ni učitelja ali su se zato tog blagdanskog jutra u njoj održavali izbori, pa je dobrodušnim seljanima postalo jasno da su se upravo susreli s neznancima koje do sada nitko u selu nije vidio pod normalnim okolnostima, (u tom selu već vjekovima svatko svakoga zna), a koji su njihovi „duhoviti“ politički sumještani o kojima se u Hrvatskoj posljednje vrijeme toliko priča.
Neovisni, ali ne i neutralni