Neovisni, ali ne i neutralni

Josip Ruđer Bošković (1711. –1787.) bio je jedan od najslavnijih Dubrovčana i Hrvata u hrvatskoj povijesti. Plebejac po porijeklu, otac se doselio iz sela Orahov dol u Dubrovačkom zaleđu, bavio se uspješno trgovinom, bogato se oženio iz poznate obitelji Bettera, te su postali uvažena dubrovačka obitelj, koji su djecu odgojili kao izuzetne intelektualce. Ruđerova braća Baro (1699. - 1770.) bio je poznati hrvatski pjesnik latinist, Petar (1706. - 1727.) bio je hrvatski književnik i prevoditelj, dok sestra Anica (1714. - 1804.) uz Mariju Betteru-Dimitrović, Lukreciju Bogašinović, Juliju Bunić, Nadu Bunić i Katarinu Zrinsku spada u prva velika ženska imena hrvatske književnosti (odnosno, predstavljaju začetak tzv. ženskog pisma). No Ruđer je sve njih daleko nadmašio; ne samo njih u obitelji, nego sve Hrvate tog vremena, ali i najveće europske učenjake tog doba. Završio je svećeničke „skule“ u Rimu, tadašnjem centru svijeta, postao član isusovačkog reda, svećenik – isusovac, ali je i njih nadrastao postavši jedan od najvećih polihistora svog vremena (tj. matematičar, astronom, geodet, fizičar, filozof, pjesnik i diplomat) i kao takav uvažavan diljem Europe. Ono što je manje poznato, u svojim dubokim razmišljanjima dosizao dalje od atoma, radi čega se stalno kretao na granici između pravovjerja i hereze, da bi zapravo tek u skorije vrijeme dobivao prava priznanja i proglašavan začetnikom kvantne fizike. Za ovu prigodu za nas je najzanimljiviji njegov diplomatski rad, iz kojeg se može mnogo toga i danas naučiti.

10. rujna 2008. ujutro nešto poslije 9.30. započelo je paljenje najvećeg svjetskog akceleratora - Large Hadron Collider, Velikog hadronskog sudarača, impresivnog eksperimentalnog uređaja, čime je zapravo započeo projekt u kojem će slijediti niz eksperimenata; bez obzira kakvi rezultati bili, LHC je definitivno znanstveni eksperiment koji će obilježiti prvih 10- 20 godina 21. stoljeća, a njegovo će ime u povijest znanosti biti zapisano zlatnim slovima.

Pitate se, kakve to veze ima s politikom? Ima, itekakve. Hrvatska se manje više smatra "društvom znanja" (ili barem tome teži), a projekt LHC bez premca u dosadašnjoj povijesti znanosti ali i povijesti čovječanstva postavlja neka vrlo važna pitanja, ne samo ona striktno vezana uz fiziku.

U ovom dnevniku pokušat ću, ukratko, opisati o čemu se tu radi i kakav je to eksperiment, zatim, pokušat ću istaknuti ulogu i značenje tzv. fundamentalnih istraživanja, te isto tako ukratko postaviti Hrvatsku u taj kontekst; a isto se tako nadam da će se o ovome otvoriti rasprava. Činjenica je da se kod nas o takvim znanstvenim temama premalo govori, iako one imaju svoju veliku važnost, ne samo za društvo, nego i za politiku, i to posebno u Hrvatskoj, maloj zemlji kojoj je znanje jedna od šansi za dobar život u sadašnjosti i budućnosti. To što političari ili poslovično "žuti" mediji o tome ne govore dovoljno - govori samo o njima.