Neovisni, ali ne i neutralni

Od 01. siječnja Slovačka je 16-ta članica tkzv. „euro zone“. Ovak korak ujedno pokazuje koliko je daleko Slovačka odmakla u svojim reformama od '91. Godine. Nadaje, sagledavajući ovaj potez u svijetlu globalne krize, Slovačko članstvo u „euro zoni“ ukazuje na koristi od takvog članstva.

Raščlamba

Kad je sat pokazao na ponoć o1. siječnja 2009 godine, ujedno je i označio kraj „kratkog života“ Slovačke krune i prijaviti Slovačku kao 16-tu članicu „euro zone“, skupine država EU koje koriste euro kao zajedničku nacionalnu valutu. Slovačka je tako postala i prvi država koja je bila iza „željezne zavjese“ i službeno u Sovjetskoj sferi utjecaja koja je prihvatila euro.

Na početku disclaimer, da se nitko ne bi osjetio uvrijeđenim: neka se naslov shvati kao mehanizam izražavanja :)

Dakle, u posljednjih nekoliko dana, tjedana i mjeseci suočeni smo s financijskom krizom koja je sad već premašila sve rekorde i koja je doslovno cijeli svijet dovela na rub, i čini se da nam slijedi globalna gospodarska kriza. Netko reče jednom da je ova kriza uzrokovana time što su se oni financijski "stručnjaci" i stručnjaci na Wall Streetu i drugim financijskim prijestolnicama svijeta malo "zaigrali", a sad jednostavno žele zaštititi svoj način života koji je doslovno preko noći doživio krah. Netko drugi će reći da je sama ideja o zarađivanju novaca na prelijevanju iz šupljeg u prazno "đavolska" ideja koja je u startu bila osuđena na propast. Bilo kako bilo, ova je kriza pokazala da s tržišnim sustavom nešto ne štima (a što?) i da će i ovaj put ceh platiti upravo oni koji nisu ništa krivi: oni najsiromašniji (tako je npr Kalifornija već dobrano bankrotirala, a ni u drugim dijelovima Amerike nije blistavo). Nažalost, tako je to: ako pronevjerite 1000 kuna (dolara, eura) idete u zatvor, a ako pronevjerite 1 000 000 000 kuna (dolara, eura) dobijete otkaz s otpremninom od 10 % tog iznosa :)
Vrli novi svijet?

Isto smo tako vrlo često u posljednje vrijeme čuli različite stručne procjene i analize uvaženih ekonomskih stručnjaka. Bez potcjenjivanja njihove stručnosti, ipak se moramo zapitati, znaju li ponekad oni što rade? Na primjer, prije ljeta slušali smo kako je "vrijeme jeftine nafte prošlo", kako će cijena nafte rasti do 200 dolara po barelu, i kako u slijedećih 10 godina sigurno nećemo više imati jeftinu naftu; a pogledajte sada: cijena nafte nezadrživo raste, i sada se opet pojavljuju drugi stručnjaci koji procjenjuju da će cijena nafte "dugoročno ostati na 50 dolara po barelu". Možemo li im vjerovati?