Neovisni, ali ne i neutralni

Prvi dani nove 2009 godine još prolaze u slavljeničkim ugođajima, ali centralna državna banka je već uzavrela. Rohatinski vuče užurbane poteze, jer se vanjska financijska kriza konačno useljava i u Hrvatsku i počinje miješati s onom našom, već postojećom unutarnjom krizom (koja se uspješno prekrivala proračunskim magijama kroz posljednjih nekoliko godina). Ovaj put guvernera Hrvatske Narodne Banke ne želim napadati za prelijevanje potencijala s produktivnih na neproduktivne grane. Mada se još ne pretvara i u mog junaka, definitivno plijeni i moje simpatije.

Obično bih krajem godine pisao inventure i prolazio arhive tragajući za tekstovima koji su obilježili proteklu godinu, no obzirom na teme o kojima pišem to se ionako pretvara u katalog promašaja i propuštenih prilika pa nekako nisam motiviran da istu pokoru odradim i ove godine. Umjesto toga, radije bih pisao o onome što nas čeka slijedeće godine, a što nije nimalo optimističnije ili ružičastije od onoga što smo ove godine prošli.

Ova slikica s lijeve strane je oblak riječi koje možete pronaći ovih dana na naslovnici pollitike (ako kliknete na link vidjeti ćete puno povećanu sliku koja je oštrija), nisam gledao starije datume, no čak i ne ulazeći u bit samih tekstova nije teško zaključiti koje riječi se najčešće spominju koje nam u stvari i najviše nedostaju: iskustvo, podrška, narod, organizacija, treba...

Kriza će, uvjeren sam biti duga i bolna. Teško je predvidjeti konkretne posljedice, no gotovo sam siguran da je pred nama proces društvene transformacije, a u kojem će smjeru taj proces krenuti treba još vidjeti. Ova kriza je upravo ono na što je Giddens upozoravao sredinom 90tih; dogodila se iz potpuno istih razloga kao ona 1929., no ovaj put njome će biti pogođeno mnooooogo više ljudi.

Elektroničko krdo je godinama klikom miša premještalo novac iz jednog dijela svijeta u drugi, izjednačavajući i smanjujući tako profitnu stopu. Sa druge strane, politika bankarstva frakcijskih rezervi kreirala je ogroman novac kreirajući pritom i kreditnu obavezu gotovo svakom zaposlenom čovjeku. Sada kad je vrtuljak stao, jedino što velike države mogu učiniti jest preuzeti odgovornost na sebe. Nastavak ovakvog suludog monetarnog sistema (protiv kojeg se Keynes žestoko bunio) gotovo zasigurno dovesti će do novog zaoštrenja vojnih odnosa velikih nacija.

Zamoljen sam da za jedan strani portal napišem cjelovitu priču o facebook skupu u Hrvatskoj i cijelom razvoju događaja koji je do njega doveo. Čitajući ispočetka te novinske članke i rekonstruirajući "timeline" događanja nije teško uočiti koliko se situacija promijenila u svega tridesetak dana.

Primjerice, sve je skupa krenulo u času kada je Sanader napravio famoznu rečenicu o "stezanju remena" zabranivši pritom božićne domjenke i poslovne poklone. Interpretacije se dakako razlikuju, no poruka je u jednome trenutku bila na stolu, da bi potom polagano otišla u svoju vlastitu negaciju, osim eventualno priče o stezanju remena, kolektivnim ugovorima i 6% povećanja plaće državnih službenika (što je povećanje koje je okinuto stopom inflacije, toliko o mudrom i dugoročnom razmišljanju prilikom pregovaranja). Ivo naravno nije stao samo na tome, kreiran je u jednom času sasvim novi savjet ekonomista (u odnosu na primjerice glasovito efikasno povjerenstvo za praćenje cijena), a kojem je pak jedan od zaključaka da moraju pratiti krizu i... Pojma nemam što ide nakon ovog posljednjeg "i" no sigurno je nekome pala sjajna ideja.

Ivica Račan svojedobno je izjavio za HDZ da je stranka opasnih namjera. Tada je to bilo izgovoreno u jednom drugom kontekstu. Ovih dana, ali sada u sasvim drugom kontekstu slobodno možemo izjaviti da HDZ jest stranka opasnih namjera što bi slijedeće godine mnogi građani ove zemlje mogli osjetiti na vlastitoj koži, a evo i zašto…

Otkako je izbila financijska kriza, iz HDZ-a su dolazile oprečne izjave i to po principu kako vjetar puše. Režemo troškove, pa ih ipak ne režemo. Nulti deficit je imperativ, pa onda ipak idemo u deficit. Zamrzavamo plaće, pa ih ipak ne zamrzavamo. U samo mjesec dana od odlučnog zazivanja nultog deficita kao jedine opcije, što je preporučilo i savjetodavno tijelo koje je okupila Vlada RH, došlo se do proračuna koji će zahtijevati deficit od čak 4,7 milijardi kuna.

Čitajući izvrstan mrakov post „O gospodarskoj krizi“, u kojem se osvrće na neke aspekte gospodarske krize i što ona znači za Hrvatsku, zaintirigrao me završetak posta:

Imam feeling da se nešto veliko događa, mimo ovoga o čemu čitamo u novinama, ali ne mogu točno shvatiti što.

Mrak je u pravu, i iza brda se doista valja nešto prilično gadno!

Da se razumijemo, i ovo što nam je sad unutar „horizonta događaja“ je prilično gadno :-). Spominjanje gubitka 150.000 radnih mjesta, zamrzavanje plaća, neizbježno (nadajmo se ne i kataklizmičko!) usporavanje gospodarskog rasta ... dovoljno da čovjeku remeti san, bez da se još dodatno opterećuje onime što se „valja iza brda“.

Pelješki most preko malostonskog zaljeva.

Rion-Antirion most preko Korintskog zaljeva

Gledam i divim se:
Na HTV-u kažu da je premijer na redovitom radnom sastanku s čelnicima sindikalnih središnjica i Hrvatske udruge poslodavaca razmatrao utjecaj svjetske finacijske krize na hrvatsko gospodarstvo, Vladine mjere i suradnju socijalnih partnera. Nakon toga je rekao kako se ne slaže s onim što je rekao samo prije dva tjedna.
Potom je premijer odbacio medijska nagađanja da će tražiti pomoć od Međunarodnog monetarnog fonda u prevladavanju krize. Kladim se da će je tražiti prije Božića!
No, država će nastaviti infrastrukturne radove koji bi trebali biti motor za očekivani gospodarski rast, obećao je premijer, ali "puno toga što su neki ministri mislili napraviti neće napraviti dogodine, već za dvije-tri godine" kazao je Sanader.
To bi značilo ukratko da neće biti gorostasnih objekata koji su popularni kod predizborne publike.
Po pitanju sporazuma o plaćama Sanader nije izravno odgovorio na upit u vezi s prijedlozima da se zamrznu plaće, napomenuvši kako ne može unaprijed reći što će donijeti nacionalni sporazum. A donijeti će zamrzivanje plaća, iza Nove Godine.

Overture:

Časni Louis McFadden (Chairman of the House Banking & Currency Committee 1930.g.) je rekao:

Some people think that the Federal Reserve Banks are United States Government institutions. They are private monopolies which prey upon the people of these United States for the benefit of themselves and their foreign customers; foreign and domestic speculators and swindlers; and rich and predatory money lenders.

FED ili Sustav federalnih rezervi je institucija ovlaštena za regulaciju i kontrolu financijskih i monetarnih institucija i tržišta u SADu. Čisto ga možemo usporediti sa našim HNBom. No, na toj površnoj usporedbi prestaje ta sličnost. Neću objašnjavati deklarativni princip rada FED-a i organizacijsku strukturu to sve piše u linku na Wikipediji. Najkraće rečeno FED je kvazi javna institucija, sa privatnim utjecajem. E sad, tu dolazi do onog najvažnijeg dijela...

Chapter: 2008 Financial Odyssey

U ovdje linkanom filmiću se pojavljuje poznati riječki mešetar Eduard Nodilo kao glavni lik iz "Jackovog sindroma" - jednog prastarog (bradatog) vica! Možda ste ga čuli, možda niste, ali ću ga unatoč svemu ukratko ispričati: