pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Razum je ono što nas čini ljudskim bićima, to je ona božanska osobina unutar čovjeka. Zato uglavnom Boga ne treba tražiti izvan čovjeka, pa tako ni religije ne trebamo tretirati na uskogrudan ili pragmatično usmjereni način, nego kao filozofiju humanizacije vremena i prostora unutar kojeg živimo.

Sve vrijednosti civilizacije, kojoj zahvaljujemo sve što imamo, zasnivali su se i zasnivaju se na intelektualnom komuniciranju, koja nas razlikuju od životinja (također Božjih stvorenja koje ne komuniciraju na razumskoj osnovi nego instinktivno).

U tom smislu ću samo malo prilagodit i posredovati vam dio teksta Mr. sci. fra Ike Skoke: „Specifičnost Budinog komuniciranja“ uz napomenu kako mi je posebno drago da on proizlazi iz rada jednog katoličkog svećenika, koji pokušava razumjeti i prenositi smisao čuvene i u svijetu najrasprostranjenije istočnjačke filozofije. Baš ta činjenica simbolički naglašava univerzalnost načela razuma i tolerancije (neomeđenih rasom, vjerom, bojom kože, promišljanjima, očekivanjima, stavovima), koji se trebaju tretirati kao temeljne i najviše ljudske vrijednosti. Nasuprot tome, njihove suprotnosti (nerazumnost, ograničenost i isključivost), ako ih se neodgovorno pripusti u međuljudsku komunikaciju mogu postati najgore oružje dehumanizacije i destrukcije međuljudskih odnosa!

Kakva nam je to „lijepa naša“ danas postala?

Prije dva dana, u ponedjeljak dne 05.03.2007. zbio se možda ovih dana najznačajniji događaj u Hrvatskoj (kulturni i politički), a da ga do srijede poslijepodne nitko nije registrirao:

Preminuo fizičar i filozof Ivan Supek Akademik Ivan Supek, fizičar, filozof i književnik, humani. Kao nepoljuljana moralna i intelektualna vertikala Supek je snažno označio drugu polovicu 20. stoljeća. Tragovi te uzorne ostavštine bit će vidljivi i u nadolazećem vremenu.
(citat iz Večernjeg dne 07.03.2003. u rubrici ŽIVOT U SLICI, vrijeme na stranicama objave nije navedeno.)

NOebiUS Manifesto - Preambula

Da bi sebe odredio kao zoon politikon, dakle politično biće, potrebno je definirati osnovne pozicije od kojih krećem. S jedne strane, na moju misao u velikoj je mjeri utjecao Marko Aurelije, stoik, državnik i posljednji od pet velikih Careva, ali i prvi poznati ovisnik o opijumu. Svakako da je moja misao stoička, ali istovremeno, kako su mi to tumačili moji srednjoškolski Učitelji, i sofistička. No moj interes za pravo (ne pravdu) je svakako izašao iz razumjevanja sofizma, stoga sam u svojoj šesnaestoj godini primjedbu da sam sofist - shvatio kao kompliment, iako je bila izrečena kao uvreda.