Po prvi puta pišem dnevnik, i pišem ga naveden nekim komentarima sa ove stranice, te bih volio postaviti par pitanja vezanih uz svjetonazore, a usput i preispitati svoje stavove.
Vrijednosti stavova
Preko nekoliko puta čitajući komentare primijetio sam da ljudi iz raznih sfera vole isticati pripadnost pojedinim grupama, te se pitam da li zaista to što se netko smatra intelektualcem daje pravo za valoriziranje ili devaloriziranje pojedinih mišljenja. Ne smatram pod ovime da su sva mišljenja izvrsna, jer to nisu, no da li je bitno što je neko mišljenje bez argumenata i obrazloženja potkovao intelektualac ili bauštelac. Nije li zapravo bitno da li je pravu li nije?
Ja osobno cijenim logiku i razum, no trudim se ne obezvrjeđivati emocije, te samim time smatram da svaku izjavu i mišljenje treba cijeniti prema sadržaju, a ne prema tome tko ju je izrekao. Jer ipak bauštelci su uglavnom iskreni, iako nisu "politički korektni", a političarima se često zna zalomiti laž (čak i nesvjesno jer sve pakiraju da "dobro zvuči"), a ponekad su i stručni u lažima.
Prijateljica me informirala da se na Pollitika.com razvila rasprava o Ayn Rand.
Već prije, nekoliko mi je poznanika i prijatelja preporučivalo da nešto od nje pročitam, pa sam se išao informirati i zaključio da nemam interesa za tu vrstu literature.
Ayn Rand ne smatram dobrim piscem u smislu književne kvalitete, unatoč strasti koju ona unosi u svoje pisanje, kao što ni Henry Miller po mojem mišljenju nije značajan pisac, koliko god u nekom razdoblju života može biti privlačan.
Sličnih, strasnih pisaca, a bezveznih imate koliko hoćete. Nije lako biti dobar pisac. I Houelbeck pada, erodira, pa to nije nista cudno za jednu amaterku, koliko god bila talentirana i uporna.
Medjutim, knjizevni ukus je ipak samo ukus, pa kao sto sam i sam nekad sa zadovoljstvom citao Millera a i Houelbecka, tako mogu razumjeti da puno ljudi uziva u citanju Ayn Rand, znacajnim dijelom i zato sto pronadju u toj literaturi nesto sto ih osobno pogadja.
Uostalom, Mrak je upravo taj argument, da se prepoznao u nekim situacijama, naveo kao razlog za citanje Ayn Rand.
Prije kojih godinu dana, kao profesor etike u Dalju imao sam tu nesreću da sam morao predavati taj predmet prema udžbeniku kojeg je napisao prof. dr. Ivan Čehok. Iako je taj udžbenik uredno odobren od ministarstva prosvjete, i da je već doživio 6 izdanja, to ne bi bilo ništa sporno - jer loših udžbenika ima puno, ni ovaj iz etike, jedne za Hrvate suvišne životne discipline, ne treba biti bog zna što. Mogu sada priznati da sam doduše pratio nastavne jedinice onako kako ih je rasporedilo Ministarstvo, ali sam nastojao minorizirati utjecaj Čehokovog Udžbenika. Da ne odugovlačim: smatram da je taj udžbenik dospio među udžbenike samo zato što je to htjela politika. Loša politika.
Ako tvrdimo, da je nešto "na rubu znanosti", treba se zapitati - a što je s druge strane? Nevolja je kad je s druge strane lažna znanost: neobuzdana mašta ili svjesna prevara, koje se pokušavaju prikazati kao znanost.
Da Zemlju posjećuju vanzemaljci, hipoteza je koju možemo testirati. Ne može se apsolutno isključiti, ali koji su dokazi? Uvijek dokazivati mora onaj koji nešto tvrdi (da Zemlju NE posjećuju vanzemaljci, načelno je nemoguće dokazati, kao i da ne postoje vampiri, kentauri, štrumpfovi isl.). Ako netko godinama tvrdi da je nešto istina, a ne može predočiti nikakav suvisli dokaz, on prelazi granicu između prave i lažne znanosti.
Nešto je posve drugo, pak, kad su s druge strane umjetnost, filozofija, religija, ili politička rasprava (rasprava o stvarima polisa! pogledajte moj tekst: Politika je previše ozbiljna stvar da bismo ju prepustili političarima). Stvaralačka mašta slično radi kod svih kreativnih ljudi, a znanosti se odlikuju od drugih djelatnostima posebnim, rigidnim procedurama provjere: svaka "ideja" u znanosti je tek "hipoteza" koju treba testirati. U drugim duhovnim djelatnostima nije tako i ne može biti.
Nije ni poželjno
Svoj nazor na svijet nastojim opisati raznim nazivima. Nema samo jednog sustava ideja (ideologije) koja bi moje nazore mogla opisati. Riječ je o mreži vrednota, načela, znanja i uvjeranja, koje se ne mogu svesti na neku hijerarhiju, kao što neki ljudi sve svoje nazore svode na jednu osnovu ili izvode iz nje, npr. "kršćanstvo" ili "marksizam". Mreža znači međusobnu isprepletenost i pretakanje. Svjestan sam međutim da među raznim vrednotama i načelima može doći i do sukoba. Kao što Imanuel Kant upozorava, teorijski i praktički um dva su odjeljenja područja, dvje odijeljene duhovne snage: ne možemo rješavati dnevne probleme automatski na osnovu poznavanja načela.
Josip Ruđer Bošković (1711. –1787.) bio je jedan od najslavnijih Dubrovčana i Hrvata u hrvatskoj povijesti. Plebejac po porijeklu, otac se doselio iz sela Orahov dol u Dubrovačkom zaleđu, bavio se uspješno trgovinom, bogato se oženio iz poznate obitelji Bettera, te su postali uvažena dubrovačka obitelj, koji su djecu odgojili kao izuzetne intelektualce. Ruđerova braća Baro (1699. - 1770.) bio je poznati hrvatski pjesnik latinist, Petar (1706. - 1727.) bio je hrvatski književnik i prevoditelj, dok sestra Anica (1714. - 1804.) uz Mariju Betteru-Dimitrović, Lukreciju Bogašinović, Juliju Bunić, Nadu Bunić i Katarinu Zrinsku spada u prva velika ženska imena hrvatske književnosti (odnosno, predstavljaju začetak tzv. ženskog pisma). No Ruđer je sve njih daleko nadmašio; ne samo njih u obitelji, nego sve Hrvate tog vremena, ali i najveće europske učenjake tog doba. Završio je svećeničke „skule“ u Rimu, tadašnjem centru svijeta, postao član isusovačkog reda, svećenik – isusovac, ali je i njih nadrastao postavši jedan od najvećih polihistora svog vremena (tj. matematičar, astronom, geodet, fizičar, filozof, pjesnik i diplomat) i kao takav uvažavan diljem Europe. Ono što je manje poznato, u svojim dubokim razmišljanjima dosizao dalje od atoma, radi čega se stalno kretao na granici između pravovjerja i hereze, da bi zapravo tek u skorije vrijeme dobivao prava priznanja i proglašavan začetnikom kvantne fizike. Za ovu prigodu za nas je najzanimljiviji njegov diplomatski rad, iz kojeg se može mnogo toga i danas naučiti.
Iz doba mojeg intelektualnog formiranja, pamtim i čuvam zbornik tekstova, koji je tiskan na slovenskom 1985., u okviru slavne biblioteke KRT ("Knjiga je orožje, vzemi jo v ruke!"), pod nazivom Boj proti delu (Borba protiv rada).
Paul Lafarge, zet Karla Marxa, u tekstu "Pravo na lijenost" piše o budućem idealnom društvu:
Rad će postati začin radosti ljenčarenja, dobrodošli odmor za čovjekov organizam, strast, koja će koristiti društvenome organizmu, tek tada, kad bude pametno uređen i ograničen na najviše tri sata dnevno.
Slavni slikar Kazimir Malevič objavio je esej "Lijenost - prava istina čovječanstva". Ugledajte se u Boga, piše Malevič, i budite lijeni! On je radio šest dana, i šest puta rekao "Neka bude!" Nakon toga, on više ne stvara.
Bog počiva na prijestolju Lijenosti i promatra svoju mudrost.
Što je vrijednost dobro obavljenoga posla? Koja je nagrada?
Nagrada za dobro obavljen posao je dobro obavljen posao.
Ralph Waldo Emerson
Razum je ono što nas čini ljudskim bićima, to je ona božanska osobina unutar čovjeka. Zato uglavnom Boga ne treba tražiti izvan čovjeka, pa tako ni religije ne trebamo tretirati na uskogrudan ili pragmatično usmjereni način, nego kao filozofiju humanizacije vremena i prostora unutar kojeg živimo.
Sve vrijednosti civilizacije, kojoj zahvaljujemo sve što imamo, zasnivali su se i zasnivaju se na intelektualnom komuniciranju, koja nas razlikuju od životinja (također Božjih stvorenja koje ne komuniciraju na razumskoj osnovi nego instinktivno).
U tom smislu ću samo malo prilagodit i posredovati vam dio teksta Mr. sci. fra Ike Skoke: „Specifičnost Budinog komuniciranja“ uz napomenu kako mi je posebno drago da on proizlazi iz rada jednog katoličkog svećenika, koji pokušava razumjeti i prenositi smisao čuvene i u svijetu najrasprostranjenije istočnjačke filozofije. Baš ta činjenica simbolički naglašava univerzalnost načela razuma i tolerancije (neomeđenih rasom, vjerom, bojom kože, promišljanjima, očekivanjima, stavovima), koji se trebaju tretirati kao temeljne i najviše ljudske vrijednosti. Nasuprot tome, njihove suprotnosti (nerazumnost, ograničenost i isključivost), ako ih se neodgovorno pripusti u međuljudsku komunikaciju mogu postati najgore oružje dehumanizacije i destrukcije međuljudskih odnosa!
Kakva nam je to „lijepa naša“ danas postala?
Prije dva dana, u ponedjeljak dne 05.03.2007. zbio se možda ovih dana najznačajniji događaj u Hrvatskoj (kulturni i politički), a da ga do srijede poslijepodne nitko nije registrirao:
Preminuo fizičar i filozof Ivan Supek Akademik Ivan Supek, fizičar, filozof i književnik, humani. Kao nepoljuljana moralna i intelektualna vertikala Supek je snažno označio drugu polovicu 20. stoljeća. Tragovi te uzorne ostavštine bit će vidljivi i u nadolazećem vremenu.
(citat iz Večernjeg dne 07.03.2003. u rubrici ŽIVOT U SLICI, vrijeme na stranicama objave nije navedeno.)
NOebiUS Manifesto - Preambula
Da bi sebe odredio kao zoon politikon, dakle politično biće, potrebno je definirati osnovne pozicije od kojih krećem. S jedne strane, na moju misao u velikoj je mjeri utjecao Marko Aurelije, stoik, državnik i posljednji od pet velikih Careva, ali i prvi poznati ovisnik o opijumu. Svakako da je moja misao stoička, ali istovremeno, kako su mi to tumačili moji srednjoškolski Učitelji, i sofistička. No moj interes za pravo (ne pravdu) je svakako izašao iz razumjevanja sofizma, stoga sam u svojoj šesnaestoj godini primjedbu da sam sofist - shvatio kao kompliment, iako je bila izrečena kao uvreda.
