Uobičajeno je da svake četiri godine, većinom nakon parlamentarnih izbora, političke stranke provode izbore za stranačka tijela. Iako najveću pažnju trenutno privlače izbori u HDZ-u, nisu nezanimljivi ni oni koji predstoje SDP-u.
Za najvišu fukciju, onu predsjednika stranke, kandidirao se jedino Zoran Milanović dok za ostale vlada prilična gužva. Za 17 mjesta u Predsjedništvu se javilo 42 kandidata (omjer od 1:2,5), između njih će se izabrati četiri potpredsjednika stranke, a na 101 mjesto u Glavnom odboru želi zasjesti njih čak 355 (omjer 1:3,5). Pokazatelj je to da u SDP-u ima doista mnogo ambicioznih ali i da im svaka ambicija prestaje kada se treba suprotstaviti Zoranu Milanoviću. To nije dobro zato što je upravo SDP odmah nakon smrti Ivice Račana napravio ogroman demokratski iskorak i čak dva puta birao između više vrlo ozbiljnih kandidata pa ovogodišnji povratak na samo jednog predstavlja korak unatrag.
Sustavno uništavanje hrvatskih prirodnih bogatstava ostavit će nas bez pitke vode, upozorio je Siniša Krčmarek iz udruge Građanska solidarnost gostujući u četvrtak na OTV-uvoj emisiji Svakodnevica.
Krčmarek je upozorio na devastaciju zagrebačkog vodonosnog bazena, o čemu nadređeni, kako kaže, uopće ne vode brigu. Bazen je sve više i više zagađen, a jedan od problema su ilegalne šljunčare. Šljunak je važan za vodu jer je prirodan filter, ali se sve više šljunka vadi iz bazena a zamjenjuje se betonom, koji nema filtrirajuća svojstva.
- Mislim da nema smisla da se tako ponašamo s našim najvećim prirodnim bogatstvima - rekao je Krčmarek. - Mi se tako sa svime ponašamo.
"Tu ima takvih gluposti da to nije istina"
Članovi Građanske solidarnosti su u nadi da će se problem riješiti obišli sve državne institucije vezane za pitku vodu, medije, stranke, razne udruge i poslovne subjekte, ali nisu ostali zadovoljni dobivenim odgovorima.
- Koje smo odgovore dobili? Pa ništa pametno - razočarano je Krčmarek pokazao neke od pisanih odgovora. - Tu ima takvih gluposti da to nije istina...
Potpuno pogrešno procijenivši vlastitu moć i situaciju unutar SDP-a grada Zagreba, Zoran Milanović, Ivo Jelušić i skupina savjetnika s Iblerovog trga su, pokazalo se, pravili račun bez krčmara. U drugom krugu izbora za predsjednika gradske organizacije je premoćno pobijedio Davor Bernardić, osoba iz sjene koju gotovo nitko nije smatrao ozbiljnim kandidatom. Sedam dana između prvog i drugog izbornog kruga je bilo premalo za ispravljanje ranijih pogrešaka. Umjesto ispravljanja, činjene su nove. Zbog toga su zagrebački SDP-ovci Zoranu Milanoviću, Ivi Jelušiću i Jurici Meiću opalili zvonku pljusku.
Jel ovo hereza, za osviještene sve manje. Hrvatska treba katarzu – veoma bolnu katarzu. A boli nema bez zla. Da, Hrvatskoj treba prepoznatljivo zlo koje će biti inicijalni detonator – eksplozije drastičnih promjena bez kojih nema ni buduće države, a bogme ni sada izumirućeg naroda. Jesam li ovom heretičkom tezom otkrio toplu vodu, ne – otkrio sam ledenu santu koju svi vide ali koju nitko osvijestiti ne želi, jer pretpostavlja strah i neizvjesnost, a stado žudi za mirom i sigurnošću. Ali, i sad mora biti taj ali – i ova „demokratska rješenja“ donose još veću količinu straha i neizvjesnosti jer odugovlače i prolongiraju katarzični „pakao“ na puno duže vrijeme. A vrijeme radi protiv države i naroda koji tako voli svoju državu. Voli ju tako posjednički da bi ju najrađe požderao po obrascu – posle mene potop. To se zove domoljublje. I oni kaj šute su također domoljubi – ne bi se šteli miješati u gozbu kanibala iz čiste solidarnosti. Jel situacija zaista takva da je potrebno zazivati primjerenu silu ozdravljenja koja se nameće kao alternativa „parlamentarnoj demokraciji“ i priči o demokratskom rješenju puzajućeg ropstva.
