... Željko Kerum, misleći da su Split i Marjan njegovo leno, na početku ljeta priredio nam je silnu zabavu. I ne bi trebalo imati ništa protiv te zabave, tim više što bi mu od ideje do realizacije kipa Isusa, većeg od onog u Riju treba najmanje pet godina. A za pet godina mnogi će htjeti Keruma zaboraviti - pamtit će ga kao onoga koji je poput kabadahije vladao gradom – Željko Kerum, tipičan populist, čovjek koji je sebi umislio da je cijeli Split, zapravo, njegova butiga, čovjek veći patriota od stvarnih patriota, veći kršćanin od samoga Pape, bolji trgovac od samoga Warrena Buffeta, veći Vlaj od Vlajinke Severine Vučković…(usput,ne bi vjerovali, obožavam Severinu!). O seljacima valja nam dobro misliti, o seljačinama ne jer oni negativno iz ruralnog obrasca ponašanja unose u grad, i smatraju to prirodnim socijalno-psihološkim procesom.
[Slika]
Od većih tekstova na mome epovima opjevanom i slavom ovjenčanom blogu, samo "Šuvare ustašo!" nekim čudom nije objavljen na Pollitici. Zašto? Ne sjećam se. Vjerojatno se radilo o malo dužem odgovoru na nešto u nekoj raspravi, koji je kasnije dorađen i ilustriran, ali zašto ga nisam i ovdje postavio, iskreno, pojma nemam. No kako to već biva, e čudnijeh li puteva gospodnjih, razlog mi se pred nekoliko dana ukazao sam od sebe. Providnost je jednostavno čekala bolji trenutak :-)
Kako ćete vidjeti u nastavku, taj "bolji trenutak" je nastupio. Zato, evo prvo izvornog dnevnika, istina za potrebe nestrpljivog publikuma i snažnije poante malo skraćenog, a nakon njega slijedi... šećer na kraju :-)
"Šuvare ustašo!" (03. srpnja 2011.)
Sve je započelo, za neke jako davno, prije više od 18 godina u osvit prvih demokratskih izbora. Nekako smo trebali disati slobodu koja je preko noći nastala, pričati bez bojazni o raznim tabuima, ne strahujući kako će neka usta prenijeti naše anarhističke poruke tadašnjim milicajcima. Problem nastao udisanjem slobode kao besplatne droge je prerastao u jezik mržnje, netolerancije, gluposti i svega drugog. Samo što posljedice izgovorenog, napisanog u dnevnim i elektronskim medijima snose samo novinari i pisci blogova. Za sve ostale kategorije, pogotovo političare, "ugledne" odvjetnike i trećerazredne zvjezdice i zvjezdane estrade, posljedica nema.
Netolerancija
Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, Hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo.
Doživio sam jaki deja vu osjećaj čitajući tekst Andree Zlatar o odlasku Ferala i ostalim katastrofama prošlog petka. Eh, da mi je feta pršuta za svaki put koji sam naletio na takve romantizirane i do zla boga patetične tekstove o odlasku zadnjeg svjetla slobodnog novinarstva, koje se ne želi uklopiti u mainstream novinarstvo i prodati se oglašivačima, koji su jedini pisali kad su drugi šutjeli, yada, yada, yada...
Petak je bio gadan dan. Počeo je loše, završio još gore. Ovisi kako tko hijerahizira nevolje. Da u petak izlazi zadnji broj «Ferala», čulo se u četvrtak kod kolportera, vidjelo na netu. Da će Čačića smijeniti s mjesta varaždinskog župana, znalo se desetak dana ranije. Da će nam netko iz Europe, ovoga puta Sarkozy i Merkel, odmahnuti rukom, moglo se i očekivati. Da ćemo izgubiti od Turske u nogometu, toga smo se i bojali. Sve te stvari dogodile su se, u većoj ili manjoj mjeri, svima nama, i nitko od nas nije to mogao, sam po sebi, ni spriječiti, ni promijeniti, pa čak ni odgoditi.
Danas se na web stranici Feral Tribunea pojavila obavijest kako je ovaj tjedan izašao zadnji broj tog nacionalnog lista, koji je vrlo često otvarao mnogobrojne aktualne teme i vrlo lucidno komentirao stanje stvari oko nas, sukobljavajući se pritom sa svima kojima je stao na žulj, s uredom predsjednika, drugim većim i manjim političarima.
No, čini se da je ovu bitku s kapitalom Feral (zasad) izgubio?
Izjava Ratka Mačeka 'Mislim da se visokom politikom ne bi smio baviti nitko tko nema kuću, dva auta i barem 50 tisuća eura ušteđevine. Tko će premijeru koji živi u stanu od 30 kvadratnih metara vjerovati da može rješavati probleme građana', objavljena u siječnju 2007. godine u Novom listu, osvojila je glasovima čitatelja prvo mjesto u tradicionalnom Feralovom izboru za Shit godine
Stručni je žiri, pak, prvo mjesto povjerio starom znancu kultne Feralove rubrike Milanu Ivkošiću za sljedeće rečenice, izgovorene u svibnju prošle godine u emisiji Nove TV 'U sridu': 'Opišite mi to zlostavljanje, nema tragova. Mirjana Lučić ima nos, ima uši, ima noge, ima sise, sve ima. Ništa joj otac nije odsjekao. Ja ne vidim po čemu je to njezin otac bio terorist. Da je slušala oca, bila bi sada pobjednica na svjetskoj razini, a ona mu je okrenula leđa.'
FERALOV IZBOR: Maček i Ivkošić laureati Greatest Shitsa 2007. i sama stranica izbora 2007 CHAMPIONSHIT.
Najviše shitova, njih 47, u prošloj je godini proizveo Zdravko Mamić, izvršni dopredsjednik Dinama koji je tako, opažaju Feralovi analitičari, Maksimir pretvorio u Maxishit. S 41 shitom u stopu ga prati laureat iz 2006. godine Gojko Borić, dok su 33 shita bila dovoljna Živku Kustiću, kolumnistu Jutarnjega lista, za treće mjesto.
U ekipnoj konkurenciji zadnje dvije godine suveren je tjednik Fokus koji je u 2007. godini publicirao 210 shitova, čak 40 više od drugoplasiranog zadarskog Hrvatskog lista, a na trećem je mjestu Večernji list sa 142 shita.
Evo da malo razbijem monotoniju :-). Šalim se, naravno, jer sam posljednjih dana pročitala zaista dobrih konstruktivnih rasprava. No, uskoro bi trebali doznati novi sastav Vlade, pa me baš zanima koliko će se pokazati točnim ovo što piše u posljednjem broju Ferala. Prenosim tekst u cjelosti...
