pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, Hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo.

Doživio sam jaki deja vu osjećaj čitajući tekst Andree Zlatar o odlasku Ferala i ostalim katastrofama prošlog petka. Eh, da mi je feta pršuta za svaki put koji sam naletio na takve romantizirane i do zla boga patetične tekstove o odlasku zadnjeg svjetla slobodnog novinarstva, koje se ne želi uklopiti u mainstream novinarstvo i prodati se oglašivačima, koji su jedini pisali kad su drugi šutjeli, yada, yada, yada...

Petak je bio gadan dan. Počeo je loše, završio još gore. Ovisi kako tko hijerahizira nevolje. Da u petak izlazi zadnji broj «Ferala», čulo se u četvrtak kod kolportera, vidjelo na netu. Da će Čačića smijeniti s mjesta varaždinskog župana, znalo se desetak dana ranije. Da će nam netko iz Europe, ovoga puta Sarkozy i Merkel, odmahnuti rukom, moglo se i očekivati. Da ćemo izgubiti od Turske u nogometu, toga smo se i bojali. Sve te stvari dogodile su se, u većoj ili manjoj mjeri, svima nama, i nitko od nas nije to mogao, sam po sebi, ni spriječiti, ni promijeniti, pa čak ni odgoditi.

Danas se na web stranici Feral Tribunea pojavila obavijest kako je ovaj tjedan izašao zadnji broj tog nacionalnog lista, koji je vrlo često otvarao mnogobrojne aktualne teme i vrlo lucidno komentirao stanje stvari oko nas, sukobljavajući se pritom sa svima kojima je stao na žulj, s uredom predsjednika, drugim većim i manjim političarima.
No, čini se da je ovu bitku s kapitalom Feral (zasad) izgubio?

Izjava Ratka Mačeka 'Mislim da se visokom politikom ne bi smio baviti nitko tko nema kuću, dva auta i barem 50 tisuća eura ušteđevine. Tko će premijeru koji živi u stanu od 30 kvadratnih metara vjerovati da može rješavati probleme građana', objavljena u siječnju 2007. godine u Novom listu, osvojila je glasovima čitatelja prvo mjesto u tradicionalnom Feralovom izboru za Shit godine
Stručni je žiri, pak, prvo mjesto povjerio starom znancu kultne Feralove rubrike Milanu Ivkošiću za sljedeće rečenice, izgovorene u svibnju prošle godine u emisiji Nove TV 'U sridu': 'Opišite mi to zlostavljanje, nema tragova. Mirjana Lučić ima nos, ima uši, ima noge, ima sise, sve ima. Ništa joj otac nije odsjekao. Ja ne vidim po čemu je to njezin otac bio terorist. Da je slušala oca, bila bi sada pobjednica na svjetskoj razini, a ona mu je okrenula leđa.'
FERALOV IZBOR: Maček i Ivkošić laureati Greatest Shitsa 2007. i sama stranica izbora 2007 CHAMPIONSHIT.
Najviše shitova, njih 47, u prošloj je godini proizveo Zdravko Mamić, izvršni dopredsjednik Dinama koji je tako, opažaju Feralovi analitičari, Maksimir pretvorio u Maxishit. S 41 shitom u stopu ga prati laureat iz 2006. godine Gojko Borić, dok su 33 shita bila dovoljna Živku Kustiću, kolumnistu Jutarnjega lista, za treće mjesto.
U ekipnoj konkurenciji zadnje dvije godine suveren je tjednik Fokus koji je u 2007. godini publicirao 210 shitova, čak 40 više od drugoplasiranog zadarskog Hrvatskog lista, a na trećem je mjestu Večernji list sa 142 shita.

Evo da malo razbijem monotoniju :-). Šalim se, naravno, jer sam posljednjih dana pročitala zaista dobrih konstruktivnih rasprava. No, uskoro bi trebali doznati novi sastav Vlade, pa me baš zanima koliko će se pokazati točnim ovo što piše u posljednjem broju Ferala. Prenosim tekst u cjelosti...

U novom broju Ferala, Ivica Đikić analizira novonastalu situaciju oko sastavljanja vlade i uloge Zorana Milanovića u nekom budućem političkom životu zemlje. Iako je Đikić u nekoliko navrata dosada bio iznimno kritičan prema SDPu, ovaj tekst posve odudara od dosadašnjih pogleda, a osobito od općeg mišljenja koje se ovih dana provlači kroz medije. Svakako pročitati.

Milanovićevo odustajanje od nastojanja da okupi Vladu, dakle, u ovom bi trenutku uvelike popravilo HDZ-ovu pregovaračku poziciju prema zeleno-žutoj koaliciji, ali bi Sanaderovoj partiji odjednom otvorilo i široki manevarski prostor za koalicijske kombinacije koje isključuju Friščića i Adlešićevu: prvi čovjek SDP-a svjestan je ovih dvaju momenata i to je – uz usputno paradno pokazivanje mišića članstvu i javnosti – centralni razlog ustrajavanja na pokušaju da se oformi Vlada lijevoga centra.

Iako nastojim dodatki aktualne komentare pod prvi tekst - Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUSZ) – Uprava za igranje sa životima - mislim da se skupilo dosta toga što bi trebali prokomentirati.
I treći nastavak u Feralu (očigledno s blagoslovom s Pantovčaka) - FERAL ISTRAŽUJE: ZAŠTO JE ANGAŽMAN VOJSKE U KORNATSKOJ VATROGASNOJ TRAGEDIJI, I NAKON NJE, I DALJE OBAVIJEN VELOM MISTERIJE? - MAGLA IZNAD KORNATA ispituje ulogu vojske i neke čudne manervre oko cijelog slučaja. Činjenica je da se nakon pada helikopter u Vukovaru ime pilota znalo odmah, dapače razvlačeno je po novinama, da bi se u kornatskom slučaju o tome šutilo.

Gornji je naslov preuzet iz današnjeg broja Feral Tribunea koji jako dobro analizira cijelu priču oko požara na Kornatu i organizacije vatrogastva. Pratimo iz sata u sat vijesti o hapšenju Dražena Slavice, smijenjenog županijskog vatrogasnog zapovjednika u Šibeniku i ne mogu se oteti dojmu da se radi i o medijskom i pravnom linču, da bi se pokrile brojne druge stvari koje pomalo isplivavaju na površinu. Naime što je više podataka dostupno, postaje jasnije da su vatrogasci očigledno stradali u trenu, u nevjerojatnom spletu okolnosti, na koje očigledno svjesno nije mogao utjecati ni zapovjednik na terenu, niti onaj u stožeru. Slažem se da mogu odgovarati ako su svjesno slali maloljetnike ili ako je pomoć kasnila, ali i Slavici a i „opušak“ Petini se pakira kao da su oni osobno spalili „nesretne“ vatrogasce? Mislim da dileme nema je li trebalo ići gasiti, ostaje pitanje je li izabran najbolji put i način – po svim snimkama požar ne izgleda ni dijelom tako opasan poput grčkog ili onog u Dubrovniku, jer se uglavnom radilo o travi, ali opet posljedice su tragične. S druge strane Vlada je tražila drastično povećanje kazni za piromane jer su preblage, da sada odjednom Petrini prijeti 3 godine zatvora zbog bacanja opuška, a Slavici 12 godina – o čemu pričamo Vinko Budiša je za hladnokrno ubojstvo dobio manje od minimalne kazne i godišnji odmor, a Ivan Primorac iz Makarske za dva ugašena mlada života studira u Švicarskoj.

Ivo Goldstein, predsjednik Židovske vjerske zajednice "Beth Israel" ostao je izgleda zadnje moralno i intelektualno uporište Predsjedniku Stjepanu Mesiću u njegovu licemjernu obračunu s ratnim profiterima.

Ovih dana, dežurni samozvani "borci za medijske i novinarske slobode u Hrvatskoj", šire u Hrvatskoj opću histeriju zbog prestanka izlaženja tjednika Feral Tribune. Od ocjena kako se radi o "društvenoj katastrofi", do ocjena kako Feral treba spašavati pod svaku cijenu, te kako je Feral "značajna kulturna i društvena institucija" u Hrvatskoj, pokušava se ovoga puta nametnuti hrvatskoj javnosti osjećaj krivnje zbog propasti toga gotovo već zaboravljenog tjednika.

Međutim, histeriju na stranu; O čemu se, zapravo, radi? Zašto je Feral Tribune stvarno prestao izlaziti?

Ovim riječima Viktor Ivančić najavio je gašenje rijetko nezavisnog satiričnog tjednika oštrog jezika koji je u 90-tima na novinskom tržištu predstavljao ono što je Radio 101 predstavljao u eteru, a koji danas predstavlja ostatak ideje slobode govora. Zbog ogromnog duga za PDV zbog kojeg Feralov izdavač odlazi u stečaj, a novinari dva mjeseca ne primaju plaću, a još više zbog marketinškog bojkota i tužbi protiv slobode govora čije značenje još nije osviješteno u Hrvatskoj, "tjednik hrvatskih anarhista, protestanata i heretika" potpuno izgledno privremeno - a možda i zauvijek - nestaje s kioska.

Nastavno na raspravu o apelu GONG-a za pomoć i djelovanju NVO organizacija u Hrvatskoj uopće koja se malo izgubila u velikom broju komentara, vratio bih raspravu njenim počecima. Dakle, izjava voditeljice GONG-a glasila je:

'Osim za edukaciju, nemamo sredstva ni promatranje izbora, jer je većina dosadašnjih donatora svoj interes usmjerila na druge zemlje, smatrajući Hrvatsku razvijenom demokracijom koja zna prepoznati i poduprijeti potrebe građana i javni interes '

Moj inicijalni komentar bio je - pa odlično, u čemu je problem, misija obavljena, Hrvatska je zemlja stabilne demokracije u kojoj ne treba više toliko nadgledati izbore i u kojoj je mogućnost izborne prevare sveden na minimum. I stvarno smatram da je to točno, u velikoj mjeri i zahvaljujući GONG-u. Imali smo već dva mirna i demokratska prjenosa vlasti i nema razloga misliti da i ubuduće neće biti tako.

Dragan Antulov u svojem današnjem postu na blogu ugledao je svjetlo na kraju tunela, osvrnuvši se pritom na jednu usputnu rečenicu. Gotovo je nevjerojatno koliko je samostalno pravosuđe pod utjecajem politike, te koliko to akteri (pravosuđa ili politike) uopće i ne pokušavaju sakrivati.
Inkriminirana rečenica s bloga slijedi.

Kljajić, je pak, u nastojanju da na posredan način opravda tu praksu, sinoć izrekao tvrdnju koja - ako se pokaže istinitom - može predstavljati jednu od najneugodnijih istina domovinskog rata.