Eto što ti je slučajnost. Da san jučer u vrime Dnevnika osta samo pet minuta duže siditi za kompjuterom, ovog posta ne bi bilo a ja bi večer proveo ... pa nekako bih, a sigurno ne bih pisao ovaj post (koji se rastegnuo eto i na današnji dan, a to što su žena i djeca kod punca i punice je razlog ovolike „slobode slobodnog vremena“ ;-). Ali, prilog u jučerašnjem Dnevniku o nedostatku „informatičke radne snage“ u Hrvatskoj me naprosto natjerao za tipkovnicu (btw. vidi, vidi, opet/još Šprajc vodi Dnevnik, al kolko čujem na Prisavlju je prava nevera ;-).
Jel' to nekome konačno sinulo, ili se radi o tradicionalnoj novinarskoj priči za jedan dan, da se malo „olakša“ nacionalna savjest pa da onda možemo mirno dalje do sljedeće takve priče sve dok se ciklus opet ne zatvori prosvjedima maturanata zbog uvođenja državne mature (a biti će ih ;-)? E, to tek treba vidjeti.
Je, potrajalo je ... Godinu dana i dva mjeseca čekanja od dana obrane disertacije do službene promocije u doktora znanosti !
Zašto toliko dugo ? A zato što je tribalo čekati da se skupi određeni broj kandidata za promociju. FER za svoje doktorande to organizira kao zaseban event u Rektoratu i potrajalo je dok nas se skupilo 15-ak (točnije 16).
I isplatilo se čekati :-). Ne da je to sad bio nešto super-turbo-gtx-injection-fensi-šmensi event već nije bio nikakav bed čekati tih godinu i nešto dana. Glavno da je diploma u tubi :-). Doduše, za 1.600 kn koliko su „troškovi stjecanja i dodjele stupnja doktora znanosti i tiskanje diplome“ mogli su je bar lijepo uokviriti (to je sad recimo standard čak i za dipl.ing na FERu :-), ali nećemo picajzliti :-).
Sam događaj je trajao nešto malo kraće od sat vremena, bili su tu rektor prof. Aleksa Bjeliš, dekan FERa prof. Vedran Mornar i prodekan za nastavu prof. Adrijan Barić, a za svakog kandidata je pročitan kratki životopis i znanstveni doprinos disertacije.
Evo mene opet s Bolonjom.
Više sam i dragom Bogu dosadan s tom temom. Al' što da se radi kad je Zvone Radikalni duboko uvjeren da je jedini put za napredak lijepe naše kvalitetno visoko obrazovanje (koje nam je sve dalje i dalje).
Doduše, neki bi mogli zamjeriti na izostavljanju osnovnog i srednjeg obrazovanja, ali mislim (nadam se) da je svima jasno da su prošla vremena kad su ti stupnjevi obrazovanja presudno utjecali na ekonomski probitak nacije. U prošlom stoljeću, kad je mase trebalo osposobiti za klasičnu industrijsku proizvodnju kvalitetan ustroj srednjošloskog obrazovanja je bio ključan (za primjer treba samo pogledati uspjehe Njemačke i njihovu vrhunsku organizaciju zanatskih škola), ali danas to jednostavno više nije tako.
